Jump to content

Strawinsky

Korisnik
  • Broj objava

    340
  • registrirao se

  • Zadnja posjeta

  • Osvojio dana

    1

Sve što je Strawinsky objavio

  1. U pravu ste, no za samo izvršenje djela nije toliko bitno jesam li se ja obratio osobi A ili osobi B za zahtjevom da se ispravi greška. Iz perspektive samog izvršenja djela isto nije toliko bitno ni trajanje navedenog stanja. Moglo je trajati i jedan dan. Bitno je to da imamo namjernu akciju u smislu dovođenja aktivnog roditelja koji je prema Obiteljskom zakonu izričito ravnopravan u pravima i dužnostima u podređenu poziciju, degradiranja i ponižavanja jednog roditelja (Poruka je: "On nema što tražiti u školi u vezi djeteta!"), davanja naloga da se roditelj izbaci s mailing liste, uz lažno obrazloženje kako je ona "jedini skrbnik", lažiranje obiteljsko pravnog statusa, a i imamo trpljenje jednog od mnogobrojnih drugih poniženja poput onog odvođenja djeteta s psihološkog testiranja. Koje bi to bilo kazneno ili prekršajno djelo? Na štetu roditelja i djeteta. Za mene je to kombinacije prijevare, ponižavanja i psihološkog zlostavljanja (to je glavni cilj) i kršenja pravnog statusa te određenih članaka Obiteljskog zakona koji propisuju zajedničku birigu, suradnju i sl.
  2. Trenutačno me zanima Čl. 110 st. 1 i 2 koji se od rođenja djeteta do danas nije prestao kršiti. Sustavne osobne i telefonske kontrole gdje god, kada god, što god, unatoč mojoj iznimnoj pažnji i posvećenosti djetetu (9), nikada ništa nije dobro, optužbe, prisile da se dijete hrani tako i tako, tada i tada, da se nešto učini ili ne učini, da se dođe izvana u vrijeme kada ona smatra da je vrijeme, da se odlazi nekamo kada ona kako ona misli, dakle, ograničenja, može se tu svašta nabrojiti. Dodatni problem nastaje kada se iskrivljeni i manipulativni prikazi prikazuju nadležnim institucijama s namjerom diskreditiranja i lažnog alarmiranja. Sva je to "maltretiranje" djeteta. Ako joj se nešto ne sviđa, presreće nas i znala je i privremeno oteti dijete dok je bilo kod mene prema sudskom Rješenju. Postoje i neke bilješke od strane policije. Za neke od tih stvari je oglašena krivom zbog klevete na obiteljske teme. Ali i dalje dugoročno ne prestaje s jedno te istim stvarima i time me svjesno psihički zlostavlja i omalovažava, a zapravo posredno i vlastito dijete. Nema kraja upornosti...
  3. Općenito je pravilo u školama da se problemi rješavaju na nižoj razini, pa se tek onda ide na višu. No kako ni drugi puta prvobitno nije bilo odgovarajuće rekacije, to sam i kanio, međutim, kako me je učiteljica preduhitrila te je presliku e-maila sa zahtjevom dokumentiranja majci poslala meni, ravnateljici i pedagoginji, smatrao sam da se stvari konačno kreću ka ispravku što se, nakon što sam i usmeno razgovarao sa učiteljicom, i dogodilo. Nadam se da će tako i ostati. Morao sam pojašnjavati kako su roditelji ravnopravni itd. te sam konačno vraćen na mailing listu. Inače, umoran sam od svega i razbolio sam se na kraju od dugogodišnjeg stresa, već 9 godina se uz ovaj incident događaju diverzije i opstrukcije različite vrste, lažni prikazi itd. Majka ima 5 različitnih pravomoćnih kaznenih i prekršajnih presuda na svoj teret. U daleko većem broju slučajeva joj se išlo na ruku tako da se zapravo radi o simboličnom broju. U školi je svojedobno bila napravila incident kada sam se u podršku svojem djetetu bio pojavio pri školskom psihološkom testiranju djeteta. Napala me samo zbog toga što sam se pojavio i tjerala me pred svima da odem pa je i na silu odvukla dijete u namjeri da napusti zgradu uz napomenu da će naći drugi termin, morali su ju u hodniku škole nagovarati da uđe u učionicu u kojoj sam se ja, skupa s ostalim roditeljima i psihologinjom, nalazio itd. da ne opisujem daljnje neugodnosti prilikom ispunjavanja obrazaca itd. Nisam npr. od strane pedagoginje vidio ispravnu reakciju u tom slučaju, dapače, majci se unatoč neprimjerenom ponašanju povlađivalo, uvažavali su se njezini prikazi, čak i do te mjere da nisam smio steći uvid u ispunjeni obrazac koji se ticao mojeg djeteta. Kao da se radilo o obrascu koji se tiče majke privatno. Iz svega opisanog, ali i puno šire, se vidi da se majka značajno favorizira, čak i do te mjere da se izvršavaju njezini usmeni nalozi. No, "navikao" sam već na takav tretman u društvu. Mene ovdje ne zanimaju djelatnice škole koje si, očito pod utjecajem svojih tradicionalnih uvjerenja o roditeljskim ulogama, dopuštaju neravnopravni tretman nekog roditelja. S obzirom da se s takvim pritupom susrećem doslovno svugdje, ja nemam snage ispravljati, pojašnjavati i dokazivati cijelom svijetu što je ispravno, a što nije. Meni, s obzirom na dugogodišnje sustavno napadačko i neprijateljsko ponašanje jednog roditelja prema drugom, pri čemu se dijete koristi kao sredstvo ucjene, lažnih optužba, podmetanja, ograničavanja, prisiljavanje i sl. zanima kako kvalificirate gore opisano nedjelo od strane prvog roditelja (majke). Djelovala je s direktnom najmerom i dugoročnim, posljedičnim ciljem. Za osoblje škole mislim da nisu djelovali u direktnoj namjeri, prije bih rekao iz neznanja i rodnih predrasuda.
  4. Poštovani! Skrbništvo dvaju roditelja je zajedničko. Po defaultu, rođenjem djeteta, zajedničko. Sukladno obiteljskom zakonu. Ako ne postoji neka iznimna situacija. Dijete je povjereno privremenom mjerom jednom roditelju na zajednički život. Roditelj kojem je dijete povjereno na zajednički život dolazi u djetetovu školu i nalaže usmeno učiteljici-razrednici da onog drugog - bez obzira na poznato joj zalaganje, pohađanje roditeljskih sastanaka, aktivnost i brigu oko djeteta u svakom aspektu života pa tako i u školi - skine s mailing liste s obavijestima o aktivnostima, događajima, roditeljskim sastancima, obavezama i sl. - odnosno da se sve poruke vezane za obrazovanje, za školu protivno želji prvog roditelja - šalju isključivo roditelju kojem je dijete povjereno, dok se prvom roditelju bez ikakvog sudskog rješenja u kojem bi nešto tako bilo navedeno - potpuno blokiraju informacije koje želi i na koje drugi roditelj ima pravo. Na taj način je drugi roditelj "u mraku" i isključen od svih obavijesti vezanih za bilo kakva događanja u školi. Povrh toga, usput, prvi roditelj ne dopušta djetetu da donese udžbenike i/ili materijal za učenje k drugom roditelju ne bi li eventualno zajedno učili. Nakon nekog vremena, drugi roditelj počinje shvaćati da se ne radi o prestanku aktivnosti, roditeljskih sastanaka i sl. uslijed problema s koronom, već da ne dobiva ono što je bilo normalno do sada. Roditelj se obrati pismeno učiteljici s upitom što se događa i zašto ne dobiva više baš nikakve poruke, kao da ne postoji. Dobije odgovor kako je onaj prvi roditelj došao u školu te "inzistirao" na svojoj isključivosti i blokadi onog drugog navodeći netočno tj. lažno kako je "jedini skrbnik" nakon čega se - uz proslijeđivanje informacije pedagoginji škole - počelo i s primjenom zatraženoga. Od prvog roditelja se ne traži nikavo dokazivanje navedenog obiteljsko pravnog statusa, dok se od drugog roditelja traži pismeno dokazivanje nečega što je po prirodi stvari takvo. Pokušaj da se, unatoč nelogičnosti, od CZSS-a ishoduje potvrda o zajedničkom skrbništvu bude odbijeno uz obrazloženje da CZSS nije dužan izdavati potvrde za nešto što je samo po sebi razumljivo i što bi se u svakoj obrazovnoj ustanovi trebalo znati. Započela je sljedeća školska godina. Drugi roditelj i dalje blokiran. Slijedi ponovni zahtjev za deblokadu. Ponovno odbijeno. Međutim, nakon nekoliko dana, prvi roditelj od učiteljice neočekivano dobiva zamolbu da dokumentom podkrijepi svoj zahtjev koji se do tog trenutka (jednu šk. godinu) provodi samo temeljem usmene izjave. Drugi roditelj ne šalje ništa u primjerenom roku. Ni ne može jer takva presuda u ovom slučaju ne postoji. Kako je i zašto moguće da VSS osoblje neke škole uopće prihvati provoditi nečiji samovoljni nalog takve vrste, neću komentirati. Šteta koja je nastala: - dovođenje drugog roditelja u podređeni položaj - ponižavanje drugog roditelja slanjem posredne "poruke" da ne igra "nikakvu" aktivnu ulogu u djetetovom životu (postoji još akcija-diverzija na tom tragu - suprotno stanju stvari u praksi) - posredno psihičko zlostavljanje drugog roditelja odvajanjem od informacija vezanih za dijete (trpljenje, patnje) - samovoljno lišavanje drugog roditelja prava i obaveza iz Obiteljskog zakona (samovoljno i lažno lišavanje skrbništva) - uskraćivanje (povreda) djetetovih prava na informiranog roditelja, a time i na svekoliku podršku i brigu od strane istoga Kako biste ovo okvalificirali u kontekstu psihičkog nasilja i manipulacije (podmetanja, navođenje lažnog pravnog statusa) odnosno povrede djetetovih prava? Ovo nije jedini incident od strane dotičnog roditelja u tom smislu. Bilo ih je još i bit će ih još. Sukladno članku 99. Obiteljskog zakona jedan roditelj samostalno zastupa dijete u onim područjima roditeljske skrbi u kojima je drugi roditelj prema odredbama Obiteljskog zakona ili na temelju odluke suda ograničen. Prema odredbi članka 105. jedan roditelj samostalno ostvaruje roditeljsku skrb potpuno, djelomice ili u odnosu na odlučivanje o određenom bitnom pitanju u vezi s djetetom uz istodobno ograničavanje drugog roditelja na ostvarivanje roditeljske skrbi u tom dijelu samo na temelju sudske odluke u skladu s djetetovom dobrobiti. Roditelji imaju pravo i dužnost ravnopravno, zajednički i sporazumno ostvarivati roditeljsku skrb. Kad roditelji trajno ne žive zajedno, dužni su ostvarivanje roditeljske skrbi sporazumno urediti planom o zajedničkoj roditeljskoj skrbi. Zajedničko ostvarivanje roditeljske skrbi može biti uređeno i odlukom suda koja se temelji na sporazumu roditelja o svim bitnim pitanjima iz plana o zajedničkoj roditeljskoj skrbi. Roditelji su dužni prilikom zajedničkog ostvarivanja roditeljske skrbi sporna pitanja pokušati riješiti sporazumno.
  5. Kada se netko uporno i dugoročno ne pridržava nekog članka Obiteljskog zakona, postoje li sankcije? Ili svatko može činiti nekažnjeno što ga je volja s obzirom da dotični zakon ne sadržava nikakve kaznene odredbe.
  6. U mojem slučaju sutkinja nije napisala tj. dostavila presudu godinu i četiri mjeseca i to je učinila tek nakon pritiska svojih pretpostavljenih, a da toga nije bilo, onda bi lijepo čekala da nastupi zastara. U tom je razdoblju ignorirala moje tri požurnice i zahtjev za uvid u spis. Nedodirljiva. Priča se nastavila i sada se opet ponavlja. Nakon svega ona radi isto. Nema posljedica. Radno mjesto joj je zajamčeno do smrti. To je tako kada majka majku protežira bez obzira što svi dokazi upućuju na kaznenu odgovornost. Meni sutkinja svako toliko odašilje neslužbene komentare u sudnici o tome kako sam "loš" jer sam, eto, tužio okrivljenicu pa je izgleda odlučila na neslužbeni način pomoći okrivljenici da ishoduje oslobađajuću presudu u vidu zastare. Lukavo i podlo.
  7. članak 47. ZKP-a (1) Za kaznena djela za koja se progoni po prijedlogu, prijedlog za progon mora se podnijeti u roku od tri mjeseca od dana kad je ovlaštena fizička ili pravna osoba saznala za kazneno djelo i počinitelja. Prijetnja Članak 139. (1)Tko drugome ozbiljno prijeti kakvim zlom da bi ga ustrašio ili uznemirio, kaznit će se kaznom zatvora do jedne godine. (2)Tko drugome ozbiljno prijeti da će njega ili njemu blisku osobu usmrtiti, teško tjelesno ozlijediti, oteti, ili mu oduzeti slobodu, ili nanijeti zlo podmetanjem požara, eksplozijom, ionizirajućim zračenjem, oružjem, opasnim oruđem ili drugim opasnim sredstvom, ili uništiti društveni položaj ili materijalni opstanak, kaznit će se kaznom zatvora do tri godine. (3)Ako je kazneno djelo iz stavka 1. i 2. počinjeno prema službenoj ili odgovornoj osobi u vezi s njezinim radom ili položajem ili prema novinaru u vezi s njegovim poslom, ili prema većem broju ljudi, ili ako je prouzročilo veću uznemirenost stanovništva, ili ako je osoba kojoj se prijeti dulje vrijeme stavljena u težak položaj, počinitelj će se kazniti kaznom zatvora od šest mjeseci do pet godina. (4)Kazneno djelo iz stavka 1. ovoga članka progoni se po privatnoj tužbi, a kazneno djelo iz stavka 2. ovoga članka progoni se po prijedlogu, osim ako je djelo iz stavka 1. ili 2. počinjeno iz mržnje, prema djetetu ili osobi s invaliditetom ili članu obitelji.
  8. Ovo pitanje i mene zanima. Postoji Obiteljski zakon i što ako se netko njega ne pridržava? Što slijedi? Inače, koliko su stara djeca?
  9. Zašto bi Acero trebao tužiti majku/sina? Rješenje o skrbništvu roditelja nad djecom je nešto što se odnosi na malodobne osobe. Ako se radi o punoljetnoj osobi, onda punoljetna osoba nema, niti ne treba skrbnika. Roditelji su dužni pomagati svome punoljetnom djetetu u okviru svojih mogućnosti, proporcionalno svojim prihodima. Nema sudskog rješenja. Dakle, po mojem mišljenju, novonastalo stanje nije nešto što je obavezno strogo pravno regulirati već prije svega podliježe usmenom dogovoru na relaciji sin - roditelji. S obzirom da je sin taj o kome se radi, on bi trebao biti taj koji bi se trebao pobrinuti za sebe, organizirati i dovesti oba roditelja za stol radi dogovora. Tek ako je dogovor nemoguć tj. ako se sve strane ne mogu usaglasiti oko načina i visine pomoći, tek onda sin može sudski tužiti jednog ili oba roditelja zbog neizvršavanja ili eventualnog nedostatnog izvršavanja gore spomenutog članka. Inače, kako netko može dostaviti dokaz o prihodima neke druge osobe, u ovom slučaju o prihodima bivše supruge?
  10. Ako nije posebno zaklonjeno od pogleda, to znači da bilo tko tko se nađe u blizini, može promatrati što vi to radite u vašem dvorištu i o čemu razgovarate s članovima obitelji itd. Dakle, ne možete tvrditi da u vašem vlastitom dvorištu imate privatnost, zar ne? Pa ako nemate privatnost, a očito je da ju nemate, ne možete se, strogo pravno gledajući, niti potužiti na nekoga da vam narušava nešto što nemate. Da uđete u svoju kuću, pa da on dođe na prozor vaše kuće i snima što vi radite unutra, to bi bilo narušavanje privatnosti. Vi zato možete postaviti neku ogradu, živicu koja bi onemogućavala poglede prolaznika, možete tako stvoriti privatnu sferu pa ako bi on na neki način snimao preko te ograde, to bi bilo kazneno djelo. Ovako, on snima vas, vi snimate njega. Ja tu vidim nešto drugo. Vidim to da vas dotični sustavno i dugoročno snima što vas jako iritira. U mojim očima problem nije u narušavanju privatnosti (koju ionako nemate u vrtu) nego u samom aktu snimanja koji je zbog svoje učestalosti i dugoročnosti postao sredstvo psihloškog zlostavljanja i ja vas jako dobro razumijem jer sam i sam godinama žrtva nametljivog ponašanja koje nametljiva osoba vješto opravdava (uz pomoć osoba iz institucija što je dodatno teško). Pitanje je koliko vas žele i mogu razumjeti u policiji i na sudu. Stavljanje tih snimaka na internet može možda (?) biti kazneno djelo sramoćenja, međutim, postavlja se pitanje što ste vi to činili i govorili u vašem dvorištu što bi mogla biti neka sramota za vas. Evo, ja sada vas npr. gledam na jednom od tih snimaka kako zalijevate travu. Ša što? Što je tu sramotno ili sporno? Baš ništa. Možda postoje nekakvi popratni komentari uz te snimke na internetu koji vas na neki način diskreditiraju (KD sramoćenja) i/ili vrijeđaju (KD uvrede) ili govore namjerno lažno o vama s namjerom na vam na neki način napakoste (KD klevete)? U tom slučaju možete podići privatnu tužbu.
  11. Meni ovo isto izgleda kao neki trik. Jesam li dobro razumio da mu vi želite platiti 200 kn za predmet koji ste mu već prodali i za to od njega primili 200 kn? Što ako vi njemu sada doznačite 200 kn, a on samo blefira, predmet nije oštećen kako navodi te on, nakon toga, zadrži i ovce i novce računajući kako se nećete htjeti baviti prijavljivanjem za 200 kn i što ako to čini s puno drugih prodavatelja? Predlažem da ga pitate pod kojim brojem predmeta se vodi ta privatna tužba (npr. privatna tužba za neko kazneno djelo K-xy/2018) i kod kojeg suda pa ako dobijete taj broj, provjerite kod suda je li takvo što postoji, a ako "ne zna" ili se "ne može sjetiti" broja ili ako odbija pružiti taj broj, možete posumnjati da se radi o prevarantu.
  12. Niste odgovorili G-manu na pitanje o tome je li dvorište nečim posebno zaštićeno od pogleda u smislu vaše privatnosti. Bez toga vam ne može dati točan odgovor. Inače, kako ja gledam na stvari, ako neprestano snima 10 godina u svakoj prigodi, dok vi to smatrate nametljivim, napornim, provokativnim, agresivnim aktom, neželjenim kontaktom, onda bi se možda (?) radilo o kaznenom djelu nametljivog ponašanja. Stavljanje snimka s komentarima bi eventualno (opet zavisi od konteksta, namjere takvog objavljivanja) moglo biti kazneno djelo sramoćenja. Više od toga će vam reći G-man.
  13. Mister-X, filozofija iza novog Kaznenog zakona je ta da svatko tko izađe iz svoje privatnosti tj. izađe iz svoja četiri zida ili prostora ciljano zaštićenog od pogleda (u smislu privatnosti) posredno pristaje na javni tretman. Svatko tko se nađe u tom trenutku na tom javnom mjestu može dotičnog vidjeti i čuti pa zakonodavac ne vidi razlog zbog kojeg se to što se i inače može nesmetano vidjeti i čuti ne bi moglo i snimiti, negdje objaviti, naravno, objaviti bez pozadinskog konteksta i namjere eventualnog javnog sramoćenja.
  14. O čemu je ovdje riječ? O video ili o audio snimanju? Ako se radi o video snimanju, ono je dopušteno na javnom mjestu odnosno na svakom mjestu koje nije posebno zaštićeno u smislu ostvarivanja privatnosti. Ako se radi o video snimanju na javnom mjestu nije potrebno niti upoznatost osobe koje se snima, niti njezino dopuštenje za snimanje. Ispunjavanje tih uvjeta se tražilo u nekadašnjoj verziji Kaznenog zakona. Da nije tako, majka zajedničkog djeteta nikada ne bi bila osuđena za nasilje u obitelji jer je određena djelatnica u CZSS, ne znajući za neoborivi dokaz u obliku video snimka na javnom mjestu, u zatraženom izvješću lažno prikazivala situaciju ne bi li sud oslobodio njezinu štićenicu. Što se tiče možebitnih provokacija, na sudu je da razmotri okolnosti i procjeni što se odigralo, kako i zašto pa da shodno tomu donosi svoje konačne odluke. Jednako tako kao što odlučuje o vjerodostojnosti svjedoka u postupku. U tom smislu smatram da više snimaka iz raznih situacija ne mogu biti na odmet, dapače, mogu dati bolju, cjelovitiju sliku odnosa među strankama.
  15. Predmet je kod nje dva tjedna pri čemu postoji detaljno obrazloženje u požurnici od kolovoza. Predmet je vrlo jednostavan. Gđa. je se očitovala i priznala i na videu u policiji i na prvom ročištu. Potrebno je samo donijeti odluku. Dakle, sutkinja je mogla npr. zakazati raspravu, odrediti datum. To mi se čini barem jednostavno. Inače, smatram da je zahtjev za suđenjem u razumnom roku nešto što je vezano za sam predmet tj. za činjenicu da predugo traje, a ne toliko za to tko sudi. Ne može nova sutkinja biti odgovorna za ranije propuste nekog drugog u prošlosti, to je jasno, ali zato sada može reagirati (ako hoće i ako je ažurna) ne bi li ispravila ranije propuste. Predstavka na rad (dosadašnje) sutkinje je nešto sasvim drugo i meni osobno ne može uopće koristiti, samo štetiti. Predstavku mogu napisati samo u smislu činjenja dobrobiti za društvo u cjelini.
  16. Tako sam i ja razmišljao. U ovoj situaciji ne mogu (puno) izgubiti. U najgorem slučaju mogu skrenuti pažnju predsjednika općinskog suda na aktualno stanje predmeta pa možda reagira neformalnim putem. U kaznenim predmetima se rijetko odobravaju? Kako? Zašto? Zašto u drugima da, a u kaznenim ne? Bilo je govora da je "magična" granica na oko 3 godine pa naviše. Ovdje će to biti 5 godina. Recentna promjena sutkinje bi za posljedicu trebalo imati odbijanje zahtjeva za suđenje u razumnom roku? Zbog čega tako mislite? Vi to ozbiljno ili ste ironični?
  17. P.S. Također bih eventualno podnio predstavku na rad sutkinje (one dosadašnje) zbog: a) toleriranja očitog zavlačenja za koje čak ima i pismeni trag b) nekažnjavanja svjedokinje koja se nije nikada pojavila i c) zbog svakojakih privatnih osuda mene što uopće pokrećem postupak i proturječnih privatnih agresivnih sugestija tipa "ona vam se ionako nikada neće promijeniti pa nema smisla da ju tužite". (= Dakle, ako je netko psihički bolesnik koji se ni nakon višestrukih pravomoćnih presuda ne želi odreći nasilnog i manipulativnog ponašanja, trebam sve pustiti i pomiriti se sa "sudbinom" jer u suprotnom sutkinji cijeli predmet ide privatno na živce? Druga sutkinja je u spomenutom vremenskom periodu riješila dva predmeta, dok spomenuta sutkinja nije riješila ni ovaj.)
  18. Hvala vam na poveznici, nismo se potpuno razumjeli. Pitao sam za (subjektivni) savjet u gore opisanom konkretnom slučaju. Pokrenuti zahtjev za suđenje u razumnom roku ili ne? Ako se predmet nakon toga treba riješiti unutar 6 mjeseci, možda ima smisla u kontekstu ubrzavanja okončanja postupka?
  19. S obzirom da se bliži 5 godina otkako orkivljenica i sutkinja zajedno odugovlače postupak, a da nova sutkinja isto (unatoč podnesku u kojem se upozorava na zastaru) nije ništa poduzela, što mislite o tome da uložim zahtjev za suđenje u primjerenom roku? Govori se o tome da se to obično odobrava nakon 3. godine.
  20. Što znači "kako čujem"? Možete li Vi to potkrijepiti nekim zakonom, pravilnikom, poslovnikom i sl.?
  21. Ok, uočite sljedeće. Ako dijete izostane iz vrtića, potrebna je liječnička ispričnica. Ako učenik u OŠ neopravdano izostane sa sata, dobije neopravdani sat. Ako to pak ponovi malo više puta, dobije opomenu, ukor itd. Samo na Kaznenom odjelu općinskog suda okrivljenica može nominirati dva fiktivna svjedoka koji se na tri zakazane rasprave ( 3 ročišta, svakom svaki puta 2 poziva) nisu pojavili. Nitko ih nije ni čuo, niti vidio. Svejedno, sutkinja ništa ne poduzima, a kada sam ja na to upozorio i upozorio na različite zakonske mogućnosti koje sudac može poduzeti u sprječavanju očitog zavlačenja postupka i čak pročitao u sudnici, gđa. sudac se prijeteći s katedre nagnula nada mnom i gestom unošenja u lice rekla: "A što ako ja to ne želim učiniti?" Šokiran sam takvom skandaloznom reakcijom sutkinje. Zato sam pitao je li moguće da se radi o nekakvom manevru izbjegavanja odgovornosti.
  22. Da, po privatnoj tužbi. Zasipanje uvredama. Usput rečeno, pogrešno sam utužio (na nagovor u policiji) jer me se sustavno degradira kao roditelja i prijeti mi se (u međuvremenu se i prijetnje provode u djelo) uništavanjem i zagorčavanjem života što su elementi obiteljskog nasilja. No, što je - tu je. Pitam jer sam i kod dosadašnje sutkinje i u jednom drugom slučaju doživio to da su mi sutkinje (dok suprotna strana nije bila nazočna u sudnici) "privatno" spočitavale što sam podigao tužbu ili posredno dale do znanja da kane pasivnošću tj. neaktivnošću pustiti da vrijeme učini svoje. Nisam se i ne kanim se olako pomiriti s takvim namjerama.
  23. Nakon manje od 5 godina zavlačenja (jednostavnog) kaznenog postupka od strane okrivljene osobe pri čemu su svjedoci bili nominirani i denominirani pa opet sve ispočetka te nisu dolazili na rasprave, a sutkinja nikada nikoga nije kaznila, niti upozorila, upućena je požurnica. Rezultat je taj da je predmet dodijeljen drugoj sutkinji. Što bi tomu mogao sve biti razlog i je li to možda neki posredni način izbjegavanja odgovornosti sutkinje za neažurno vođenje postupka? Naime, prijeti zastara, a navodno se to od strane pretpostavljenih tretira kao minus.
  24. Primjer. Gospođa je trebala predati dijete prema Rješenju, ali iz psihozlostavljačkih i inih razloga nije. Kreativna je u okretanju stvarnosti naglavce. Zovem policiju. Dođe patrola. Vidi, shvati, odu do nje. Apeliraju na nju da preda dijete sukladno Rješenju. Ona ih glatko otpili (to su mi naknadno ispričali) i najavi im da će mi dijete predati kako ona hoće tj. sljedeći dan (s 24 sata zakašnjenja). Nakon toga se ništa ne dogodi. Nema posljedica. Nema poziva u CZSS, nema ničega. Hoće li dakle u zapisniku samovoljno iživljavanje i demonstracija skrbničke moći biti registrirano ili će i tu pisati kako nema elemenata kaznenog djela odnosno prekršaja? I to je činila svako toliko pri čemu nas je sve držala u neizvjesnosti i napetosti hoće li ovog puta u zadnji čas biti "milosrdna" ili će se ipak igrati mačke i miša i ne poštivati Rješenje - bez ikakvih dugogodišnjih posljedica za takvo ponašanje. Što sve sadržava policijsko izvješće? To su date izjave onoga tko prijavljuje i onoga koji je prijavljen ili ima i drugih bilježaka, zapažanja, komentara i sl.? Dakle, radi se o internom dokumentu. U prijevodu, čovjek se ne može osvrnuti na eventualno pogrešno utvrđeno činjenično stanje odnosno manipulativne postupke druge strane.
  25. Razumijem što mislite. Načelno bih i ja tako razmišljao, ali nisam pružio cjelokupni, širi uvid. Bilo bi previše i razvodnilo bi se. Osoba već ima jednu pravomoćnu presudu za isto djelo iza sebe pa nije prestala. Gore sam naveo da je to samo "jedna od" psiho nasilnih metoda. Ostvarivanje moći i kontrole je nad ciljnom osobom je glavna tema. Gleda te u oči i laže na način da bi mu/joj svatko povjerovao koliko je uvjerljiv/-a. https://net.hr/zena/brak-veze/gaslighting-je-vrlo-opasan-nacin-psihickog-i-emocionalnog-zlostavljanja-provjeri-jesi-li-zrtva-ili-manipulatorica/https://www.psychologytoday.com/us/blog/here-there-and-everywhere/201701/11-warning-signs-gaslighting Osnovno pitanje nije bilo je li ja to mogu učiniti s obzirom na živce, novac, vrijeme, okolnosti, međusobne odnose itd. i je li to u tom kontekstu uopće pametno učiniti i ima li to uopće smisla, nego je pitanje bilo je li to pravno moguće i kako će se na takvo što gledati. Koliko sam shvatio, većina se slaže da je pravno moguće, ali da je neizvjestan rezultat i efekt možebitne presude.
×
×
  • Napravi novi...

Važna informacija