bragoc

Glede ovih odredbi Zakona o prebivalištu, zanimalo bi me slijedeće: Osoba koja ima prebivalište u RH, ali ga je napustila i radi posla boravi u inozemstvu dulje od godinu dana je li dužna u podnescima na sudske parnice navoditi adresu prebivališta (dakle onu na kojoj je samo prijavljena) ili boravišta u inozemstvu (dakle onu na kojoj je faktično dostupna)? Kako je to regulirano i posoje li kakove sankcije za kršenje?

Imam donekle sličan slučaj. Osoba je pred 15 godina kupila nekretninu na čestici pored moje zemlje. Pred par godina je pokušala na silu prisvojiti dio moje zemlje (pozvana je i policija), a sada je podigla tužbu u kojoj se poziva na dosjelost dužu od 20 godina jer je kupio pravo na moju zemlju zajedno sa svojom nekretninom. Ono što mene sad zanima je kad dosjelost postaje pravovaljana? Naime, prethodni vlasnici su zaista koristili dio moje zemlje, možda su ga čak i smatrali svojom, ali u kupoprodajnom ugovoru to nisu naveli. Poslije toga ta zemlja nije korištena, odnosno čak sam je i ja koristio dvije godine, a ostalo je stajala pusta, da bi sad tužitelj na silu ušao u posjed i digao tužbu. Dakle recimo da imamo situaciju dosjelost, pa povratak vlasništva, pa uzurpacija s pozivanjem na dosjelost. (Kao napomena u katastru i gruntovnici je to cijelo vrijeme na meni.)

Puno hvala. Dakle na našem jednostavnom primjeru ako je darovana imovina jednom sunasljedniku 10%, onda očito da nije povređen nužni dio; Ali svejedno taj dar ulazi u ostavinsku masu bez obzira kada je učinjen, pa ga sud mora uzeti u obzir. Jesam li pravilno shvatio?

Puno hvala na pojašnjenju. Da pokušam još malo detaljnije opisati konkretni slučaj. Dakle oporučitelj je napisao vlastoručnu oporuku gdje sve ostavlja zakonitim nasljednicima na idealne dijelove, kao što bi i bilo prema zakonu. Oporuka je napisana vlastoručno pred 35 godina, a svjedoci su bila dva od tri nasljednika. U međuvremenu, tijekom tih 35 godina imovina koja čini ostavinu je povećana čak znatno. Ali bilo je i darova zbog kojih nasljednik koji je osporava tvrdi da je narušen njegov nužni ili bar idealni (to je njegova formulacija) dio. Osobno smatram da narušavanje nužnog dijela nikako ne može dokazati ali ostaje činjenica da su ti darovi narušili idealni dio. Ali opet ostaje činjenica da su darovi primljeni pet ili više godina prije smrti ostavitelja što ukazuje na činjenicu da nije imao namjeru mijenjati oporuku.

Puno hvala na odgovorima. Još bi me samo zanimalo, pod kazneno prijaviti da li se smatra napomenuti sucu koji vodi postupak usmeno ili pismeno ili je pak to potrebno preko policije ili kako drugačije?

I mene bi zanimalo kakova je sudska praksa, kada se ustanovi da je jedan od nasljednika skrivao oporuku i materijalnih interesa?

Molio bih pojašnjenje glede valjanosti oporuke; Radi se o vlastoručnoj oporuci, koju je pokojnik napisao pred 35 godina i u biti podjelio imovinu na idealne dijelove (prema zakonu). Kao svjedoci se pojavljuju dva nasljednika. Budući da nasljednik koji nije svjedok osporava istu, zanima me: - je li valjana oporuka budući da su svjedoci ujedno i nasljednici. - je li oporuka relevantna, budući da osporavatelj tvrdi da je tijekom 35 godina brojnim darovima narušio njegov (nužni) dio nasljedstva?

U parnici gdje sam tuženik a branim se bez odvjetnika očekujem uskoro odbacivanje tužbenog zahtijeva. Zanima me imam li tada pravo na naknadu štete od strane tužitelja. Pod naknadom štete mislim na izgubljene radne sate na poslu, na vrijeme za pripremu odbrane, konzultacije s pravnicima i slično.

Pa, zar ne bi banke trebale imati rješenje za to (međubankarski ugovor ili slično)? Sigurno ima još puno takovih slučajeva. I što ako npr. službenica u banci načini istu pogrešku?

Na žalost - onako na riječ. Dakle osim mene, postojanje navedene dokumentacije može potvrditi suoptuženik , te dijelom, vjerojatno, još poneko sa strane. Presliku sam pokušao ishoditi više puta ali konstantno sam nailazio na pojašnjenja da se dokumenti ne mogu pronaći, ne postoje i slično. Ili još češće na potpuno ignoriranje mojih zahtijeva.

Da osvježimo temu i pitanja.

U sličnoj sam situaciji kao i Jethro. Isplatu djela najamnine, ključ, pražnjenje dijela stana tražio sam više puta elektronskom poštom (pretpostavljam da se i to računa kao dopis). Budući da je kod mene specifika situacije u tome što se radi o stanu koji je predmet nasljednog spora, zanima me je li potrebno podizati separatnu tužbu za isplatu najamnine ili se sve može riješti unutar postojeće parnice za utvrđivanje nasljedstva?

U situaciji sam da je protiv mene podignuta tužba nakon što je tužitelj pokrao gomilu dokumenata koji dokazuju bespredmetnost tužbe, pa čak i smislenost protutužbe. Konkretno, radi se o nasljednom predmetu gdje je jedan od nasljednika prvo "prisvojio" sve dokumente, a zatim podigao tužbu protiv ostalih. Tužbu bih lako pobio kada bi mi bili dostupni navedeni dokumenti. Stoga me zanima kako sud postupa u sličnim primjerima, te mogu li tražiti od suda da naloži tužitelju da vrati pokradene dokumente? Postoje li zakoni koji se bave tom problematikom?

Molim preporuku za odvjetnika za razvod. Isto tako zanima me kolike troškove mogu očekivati, te razlikuju li se tarife od odvjetnika do odvjetnika?