opla

Kod zahtijeva za novom osobnom iskaznicom svaki hrvatski građanin je prisiljen potpisati tzv. ugovor o pružanju usluga certificiranja sa privatnom firmom i to Agencija za komercijalnu djelatnost, proizvodno, uslužno i trgovacko d.o.o., Zagreb, Savska cesta 31 d.o.o. Dakle još i d.o.o!!! Iz obaveza koje ta firma po ugovoru potpisuje su one koje bi po logici stvari imala prema državi a ne prema građaninu....a građanin preuzima obavezu ugovora, dok te obaveze pojedinaca treba imati prema državi ili prema tijelima države a ne prema nekakvoj firmi koja je sebe nazvala Agencija... Sada je je država svalila svoje odgovornosti u biti isključivo na građana koji ima i obaveze i odgovornost i snosi posljedice. Šta bi se desilo kada bi pojedinac odbio potpisati taj ugovor? Da li bi država odbila izdati osobnu iskaznicu na koju državljanin ima ustavno pravo? ili bi još dobio i kaznu? Treba mi pojašnjenje (pravnog, etičkog, moralnog) odnosa građanin-privatna kompanija-država...da li je to normalno, poželjno možda ili izuzetno zabrinjavajuće, pogotovo kada treba imati na umu da ama baš svaki podatak koji se drži na elektronskim medijima, i ma koliko bio zaštićen, može biti ukraden, hakiran, prodan i zloupotrebljen. Svi ti podaci su ranjivi bili oni na državnim ili privatnim serverima ali kod privatnih kompanija ta ranjivost je još na jednom višem nivou.

Nesto me interesira kod ovog novog zakona o zastiti podataka: Masovno su davatelji usluga poceli traziti privole korisnika usluga - na internetu, nekim trgovinama, privatne klinike, itd., a ocito u svemu se provlaci njihov zahtjev da im se omoguci daljnje "legalno" koristenje korisnikovih podataka kao i prije donosenja zakona. Pored toga se ocito korisniku daje do znanja da on/ona (davatelj podataka/privole) nece moci koristiti ili dobiti trazenu uslugu ukoliko ne potpise privolu. Cemu takav zakon kada davatelji usluga dovode opet krajnjeg korisnika u nepovoljnu situaciju i na kraju krajeva kontroliraju korisnika na jos bolji nacin nego prije stupanja na snagu tog zakona. Smiju li, recimo zdravstvene poliklinike (privatne) odbiti uslugu ako korisnik odbije potpisati privolu. Na kraju krajeva moraju funkcionirati na trzisnom principu (usluga-novci) da bi uopce egzistirali. Mislim da logika zakona ne drzi bas nesto do krajnjeg korisnika (malog covjeka) vec je uoblicena upravo da pruzi bolju pravnu poziciju traziteljima privole (prije ce biti - zahtjevateljima privole) nego korisniku kojem ce usluga biti uskracena ukoliko ne da dozvolu pristupu svojim podacima.

ja bih se nadovezao na ovu temu sa jos jednim dodatnim pitanjem.....kako to hrvatski zakoni ili mozda "obiteljski zakon" objasnjavaju da je to samo pravo zene? Ja smatram da bi to trebalo biti obostrano pravo jer u protivnom bi se moglo karakterizirati kao "krsenje ljudskog/rodnog prava" ili "omalovazavanje prava muskaraca". Zasto muskarac ne moze imati ista prava kao zena? Postoji li mogucnost tuzbe (ustavne tuzbe) u ovom slucaju?

Hvala na savjetima! Stvarno se namjeravam baviti vise djetetom i ne misliti kako one odgajaju dijete, ali kada mi svaki susret s njim kvari nacin na koji njihov odgoj izlazi na povrsinu.

Znam da nije nova tema i da je mozda nesto objavljeno ali ne pronalazim na forumu bas konkretne odgovore - moje opitanje je: Do sada sam placao 3000kn alimentacije za jedno dijete. Imao sam dobru placu i da se razumijemo, nije mi zao placati koliko god treba za dijete ako se to sve potrosi na dijete. Nove okolnosti su, preseljenje u drugu drzavu i povecani troskovi zivota: rentanje stana, dvostruke rezije, avionske karte za posjet djetetu. Placa ista. Kolike su mi mogucnosti da dobijem smanjenje alimentacije uzimajuci u obzir nove okolnosti?....i koje su mogucnosti da dobijem podijeljeno skrbnistvo nad djetetom kada se vratim u Hrvatsku? Zar svaki puta kada se mijenjaju okolnosti sa mojim poslom treba da podnosim sudski zahtijev za promijenom iznosa alimentacije? Nadalje, majka djeteta je prilicno neodgovorna u svojem odnosu prema djetetu i ja se nikako ne mogu sloziti sa njom da ona zeli najbolje svojem djetetu. Zivi sa u stanu sa svojom mamom premda ima svoj stan, koji joj sluzi kao skladiste. Svoj stan ne iznajmljuje "jer ima neke druge planove sa tim" a neprekidno se zali da nema dovoljno novaca i da mora traziti "dodatne poslove" kako bi namirila mjesecne potrebe. Nije li logicnije iznajmiti stan i imati kakv takav prihod od toga i biti vise sa djetetom, nego "traziti dodatne poslove". Nadalje, njena mama u kuhinji tog stana radi sa lemilom i spaljenom plastikom. Dijete gleda crtane filmove po sat vremena prije spavanja, a takodjer i serije kao "Zauvijek susjedi" i "Nasa mala klinika" - totalno neprimjerene za njegov uzrast - 5 godina. Imam jos dosta toga ali mislim da je ovo za sada dovoljno. Srdacan pozdrav!

Mene interesira da li mogu traziti smanjenje alimentacije zbog povecanih troskova zivota a iste place. Dakle, povecani troskovi su - unajmljeni stan u drugoj drzavi, avionske karte za posjete djetetu; hvala!