BratecMartin

stan je supruga kupila prije 8 godina. Kredit je na 20 godina.

Zanima me: tijekom braka supruga je kupila stan i otplaćuje kredit. Prilikom kupnje nije mi dala potpisati ni jedan dokument u vezi stana. Sada smo u procesu razvoda. Zanima me imam li ja kakvo pravo glede stana prilikom podjele imovine? Je li moguće na katastru se upisati kao teret ili suvlasnik?

Oprostite, ne znam jesam li na pravom mjestu s temom... Ako je potrebno, prebacit ću je samo recite gdje. Htio sam pitati ima li netko sličnu situaciju kao ja. Prijavio sam suprugu zbog psihičkog zlostavljanja djeteta u czss. Napravili su zapisnik i pozvali suprugu na razgovor. Dobio sam odgovor od czss da smo supruga i ja jednako krivi... Ja već više godina idem kod psihijatra na Rebro upravo zbog problema u obitelji. Tamo pričam što se dešava i pokušavamo riješiti situaciju. Dugotrajno. nedavno mi je kći poslala poruku u kojoj kaže kako je mama na nju vikala zašto ju je rodila, da ona nju ne voli... dijete je reklo da se sva tresla i da je mama psihički bolesna... spasi nas! Psihijatrica i psihologica koje su upućene u slučaj, rekle su da to treba prijaviti. To sam i učinio. Rezultat od strane czss je da smo supruga i ja isti... Ona je tamo ispričala verziju da sam ja maltene pedofil koji spava sa vlastitim djetetom!!!! I oni izjednačili... Kako se braniti od takvih neistina? Psihijatrica je rekla da supruga vjerojatno ima borderline koji klizi u psihozu. Što to vrijedi djetetu kada ga majka stalno zastrašuje, zabranjuje i drži u sobi a da ne smije ići van u društvo? Dijete je već postalo apatično i bez volje za druženje. Znam da su muškarci kao jači spol u 99% slučaja krivi za nasilje jer su jači. Ali što se s ostalih 1%? Izjednačiti? Kako se boriti?Imaju li očevi kakva prava ili je sve strogo feminizirano pa se dijete bez obzira što je majka zlostavljačica njoj daje na tanjuru? Ima li tko kakav slični slučaj da po prilici znam kako i što Dalje?

Javljam se nakon dugo vremena. Htio sam pitati sljedeće: Supruga je mjesecima emotivno zlostavljala kćer. Pisala joj poruke i meni iza leđa je zastrašivala. Pokazao sam poruke soc. radnici i psihijatrici, na što su obje rekle da to treba prijaviti, jer se radi o emotivnom nasilju nad djetetom. Ja sam otišao u czss i razgovarao sa soc. radnicom koja je zvala suprugu na razgovor. Kao rezultat svega, supruga je samoinicijativno uzela dijete i rekla kako njih dvije idu izvan Zagreba. Ima li ona to pravo raditi ako se ja ne složim? Zapravo je iza svega toga punica koja manipulira suprugu i uvijek njih dvije rade iza leđa. Ima li tko kakav savjet?

Postoji li kakva lokacija na kojoj se može pročitati: Nina Vela Vrabec, dipl. soc. pedagoginja, u prezentaciji pod naslovom "Nasilje u obitelji"

Ponaša se kao gospodar: Da, pokušava naređivati i ponašati se kao glava kuće. Pokušava preslikati situaciju svojih roditelja gdje je mama manipulator i ne smije nitko imati svoje mišljenje osim nje, inače slijedi nekontrolirana eksplozija nekulture i svađe. Verbalno ponižava i vrijeđa: da. Cijeloj mojoj obitelji je zabranila dolazak (za sve su vrata zatvorena!) Mene okrivljuje za ono što ona radi. Npr viče na dijete, ne dozvoljava joj odlazak u društvo, uskračuje dolazak djece (smetaju joj), djetetu govori da je ne voli i da joj nije kći, kada joj to dijete vrati na način da joj okreče leđa i ne želi biti s njom, onda kaže da ja dijete odgajam protiv nje. Npr. Dijete mi je reklo jučer na večer da se boji sama spavati u sobi i da bi došla u naš krevet. Kad je to supruga čula, demonstrativno je uzela poplun i jastuk i izašla iz sobe. Njena mama zastupa mišljenje da dijete mora samo spavati u sobi i svako jutro provjerava (općenito se punica ponaša kao da je ona majka a supruga netko drugi tko svako jutro podnosi izvješće gdje je dijete spavalo, pto je i koliko jelo...) Supruga je iz protesta što je dijete došlo, cijelu noć ostavila TV uključem mijenjala stanice... Doslovce do jutra, do 6.30 dok nije otišla na posao. Nije li to slučaj maltretiranja ukućana i psihološko nasilje? Odluke donosi u dogovoru sa svojom mamom, a onda ih plasira kao svoje odluke. Mi se ništa ne možemo dogovoriti (jer ona mora slušati drugu stranu) i sve odluke joj se serviraju na pladnju. Ona ih samo mora doslovce slijepo izvršiti. Kontrolira što radim. Pa čemu služi mobitel? Stalno gdje si, kada ćeš se vratiti... Kada s djetetom odem do bake, svakih pola sata zašto se još niste vratili, kada ćeš se vratiti.... društvo ne smijem imati nikakvo. Radim u školi, ženski kolektiv. Prema punici i supruzi patološko je imati samo ženske prijatelje (kurviš) a također i muške prijatelje (peder) zaključak: koga ja smijem imati? Nikoga. Tako i je na žalost. Poriče da me zlostavlja sklona je izvrtati činjenice i sve što ona radi pripisuje meni. Zato me proglašava krivcem za ono što ona radi (imam sve scene zapisane) Ispadi ljubomore su česti: kada odem u park sa djetetom upoznaš mame koje su sa svojom djecom (meni je to normalno) čim uđemo, s kime si i zašto pričao (ona dijete ne vodi van) i odmah ljubomora. Više ne smijem s djetetom u park. Ona se nikada do sada nije ispričala za nešto. Nije da to očekujem od nje jer vidim da to od nje nikada neću dočekati. Ona je u nekon svome svijetu, djetetu i meni svakodnevno uništava radost i veselje. Ona se jednostavno ne zna nasmijati. Kažem joj da je rođena ljuta i da u obitelji svojim ponašanjem kvari odnose. Jednostavno ne dozvoljava da obitelj zaživi. Pročitao sam knjige „Manipulatori su među nama i „Prestanite hodati po ljuskama jajeta“, u kojima je navedena problematika kao što je njena.... Međutim ne znam kako dalje.

Strawinsky, hvala na tekstu! Mislim da je pogođen! Također sam pročitao i knjige "Manipulatori su među nama" i "prestanite hodati po ljuskama jajeta" Također pogođeno!

Hvala Vam što ste se konstruktivno uključili u ovu raspravu, newbie. Mene je zapravo strah promijeniti postojeće stanje (koliko god to izgleda glupo reči). Psihologica je rekla pazite, institucije koje to rješavaju su jako feminizirane. Ako to ona kao žena kaže, onda mi je dobro za razmisliti kako se pripremiti prije nego išta poduzmem. To će se morati riješiti jednoga dana jer ovako je teško živjeti. Ja ne prigovaram supruzi da je skuhala neslanu juhu ili da mi nije prema mojim očekivanjima. Ne. Ja se raspitujem kako pomoći djetetu, kako supruzi dokazati da joj treba pomoć ( ona je liječnica, znam da uzima na svoju ruku praxiten i normabel sada je već na 10 mg. ali ona nikada nije rekla zašto ga uzima)i kako sebi učiniti život boljim tako da ne trebam njoj objašnjavati i tumačiti stvari koje i dijete zna. Psihologica je rekla da je supruga osoba koja je u konfliktu sama sa sobom, okolinom a što je najžalosnije i prema vlastitom djetetu. Što učiniti sa takvom osobom? Vidim da dijete treba majku (kao idol i uzor) ali dijete od majke kao realne osobe zazire, osjeća strah. Često pita hoće i mama uskoro opet ići dugo raditi? (odlazak na dežurstvo)

Ma nije mi namjera manipulirati. Problem je u tome što je supruga (dokazano puno puta) sklona svoje propuste i svoja stanja pripisivati da ja to radim. Npr. ona se dere na dijete, zabranjuje i uskraćuje dječje veselje, a kasnije mene optužuje da ja okrećem dijete protiv nje. Optužuje me tako i za puno stvari koje ona radi u braku a zapravo je ona tome uzrok. Psihologica je rekla da se kod nje vjerojatno radi o borderline-u (nekontrolirani izljevi bijesa, manipulacija, emotivno zlostavljanje...) ali kako to nije službeno verificirano, ne mogu se na to pozvati. Zapravo me je strah prijavljivati jer bi ona to sve izokrenula pred službenim institucijama i njoj bi se vjerojatno više vjerovalo. Kao što je psihologica rekla, pazite se, ustanove su vrlo feminizirane i nesklone muškoj populaciji. Znam da problem postoji, ja suprugu nikako ne mogu opravdati i odobravati to što radi, ali u njoj je problem koji bi trebala ona riješiti, ali ako ona ne želi ići na razgovor, kod psihologa nikom ništa?!?? Znam da ako to sve prešutim postajem tihi suradnik onoga što se dešava, ali ja to nisam niti želim biti... Zato ovo što radim (tražim da bude negdje zapisano to što radi supruga) bio bi zapravo dokaz ako bi ona jednoga dana mene prijavila, jer bi to vjerojatno bio neki dokaz i ne bi mogla izvrtati činjenice.

Psihologica mi je rekla da bi trebalo biti pisanog traga o tome što se dešava. Ali kako je moguće prijaviti suprugu za emotivno nasilje da to ostane zapisano u službi bez podizanja nekog procesa? Ona kaže: prijavite neka ostane zapisano ako će jednog dana trebati, da postoje tragovi tko je što radio. Supruga je inače sklona optuživati (podmetati) meni da ja radim ono što zapravo ona radi. Gringo, hvala Vam na odgovoru.

Pozdrav, Ispričavam se ako se sa svojim pitanjem ne uklapam u teme. Novi sam, pa ako nešto radim krivo, molim recite pa ću popraviti... zanima me slijedeće: u braku sam 6 godina. Išao sam na Obiteljsko savjetovanje (supruga nije htjela jer ju je tako mama savjetovala). Tamo sam ispričao kako se supruga ponaša. Soc. radnica je nakon 1,5 sata razgovora rekla da bi supruga morala ići psihologu jer ima problema. Soc radnica je rekla ako supruga to ne želi, tu staje svaka daljnja akcija. Nije mi jasno, ako je netko zlostavljač u obitelji da ga se ne može "dobiti" na razgovor kod stručnjaka da se problem pokuša rješiti? Sada je počela i dijete maltretirati i općenito supruga stvara jednu mučnu, napetu atmosferu u obitelji. U Poliklinici za zaštitu djeteta su rekli ( i tamo sam rekao što se dešava) da se to mora prijaviti jer se radi o zlostavljanju i mentalnom razvoju djeteta. Želim da dijete ima i oca i majku, ali kako majku dobiti da započne rješavati probleme koje ima? Psiholog u obiteljskom savjetovalištu je rekao da supruga ima probleme sama sa sobom, s okolinom a što je najžalosnije i s vlastitim djetetom. Ima li tko sličnig iskustava?

Pozdrav, zanima me slijedeće: u braku sam 6 godina. Išao sam na Obiteljsko savjetovanje (supruga nije htjela jer ju je tako mama savjetovala). Tamo sam ispričao kako se supruga ponaša. Soc. radnica je nakon 1,5 sata razgovora rekla da bi supruga morala ići psihologu jer ima problema. Soc radnica je rekla ako supruga to ne želi, tu staje svaka daljnja akcija. Nije mi jasno, ako je netko zlostavljač u obitelji da ga se ne može "dobiti" na razgovor kod stručnjaka da se problem pokuša rješiti? Sada je počela i dijete maltretirati i općenito supruga stvara jednu mučnu, napetu atmosferu u obitelji. U Poliklinici za zaštitu djeteta su rekli ( i tamo sam rekao što se dešava) da se to mora prijaviti jer se radi o zlostavljanju i mentalnom razvoju djeteta. Želim da dijete ima i oca i majku, ali kako majku dobiti da započne rješavati probleme koje ima? Psiholog u obiteljskom savjetovalištu je rekao da supruga ima probleme sama sa sobom, s okolinom a što je najžalosnije i s vlastitim djetetom. Ima li tko sličnig iskustava?