Jump to content

adorrr

Korisnik
  • Broj objava

    12
  • registrirao se

  • Zadnja posjeta

Nedavni posjetitelji profila

Prikaz nedavnih posjetitelja je isključen i nije prikazan drugim korisnicima.

  1. Istinu govorite... ...Ali pogledajte ovaj lokalni i globalni Svijet u kome živimo: -Je li vrijedno ići pod mesarski nož jednoj crnoj ovci kad tisuću razgolićenih bijelih ovaca mekeće Gospodarovom slugi "šarplanincu" kako je ova livada zelena, a zapravo gola je pustinja bez "ovčjih prava" i "ovcokracije"? Ne čini li Vam se da je tzv. intelektualna teokracija i lokalno i globalno zapravo gomila mediokriteta, kojima se bezmozgovne mase oduševljeno dive, nadahnjujući se od danas na sutra nezasitno idealom "-Kruha i igara!" ? Rimljani po istom principu propadoše. A nove generacije nisu ništa naučile. I dalje, (poput naših ošišanih ovaca), oduševljeno srljaju ka WWIII, -samo... ... što, za razliku od Rimljana, živimo u "atomsko" doba. Moć razaranja je nezamislivo veća. Kroz pusta tisućljeća ljudska lakomislena narav i glupost nisu se ni za milimetar promijenili. Ali sredstva ubijanja jesu... Usputno: -Prostituciju smatram časnijim i benignijim poslom od politike.
  2. Dali ste sjajni "šlagvort" ovoj temi, a ja bih to ovako laički uopćeno pojasnio: -Država i njene staleške institucije ponašaju se poput feudalnih gospodara, krojeći legislativu onako kao im odgovara, uglavnom "reketarski" izvlačeći novac od svojih prisilnih članova. (Osim HLK, frapantniji primjer zloupotrebe je naša "znamenita" HGK.) Država se ponaša prema tzv. intelektualcima kao prema maloumnim kmetovima. Tzv. intelektualci imaju nekoliko kategorija opstanka: 1. zadrti "istomišljenici" (idealni svakoj političkoj opciji, okreću "kožuh" sukladno svakom vlastodršcu), 2. plašljivi podanici, (koji prihvaćaju sve, iako se potajno ne slažu), 3. Oni koji otvoreno negoduju, (ali rade po naredbi), i 4. oni koji urliču "...Car je gol!" i ginu za ideale, (-ali ih nitko ne uzima za ozbiljno, -pogotovo ne prethodnici 1, 2 i 3). Iza "klastera" industrije oružja, farmaceutski "klaster" stoji kao najmoćnija paradržavna tvorevina koja trese Svijetom, "blagoslovljena" od moćnih državnih kartela (="deep state"). Ta moćna interesna grupacija određuje pravila "igre" koja malo tko razumije. Granica između "lobiranja" i kriminala tanka je i često proizvoljna. (Jednako kao i procjena zapadnjačkog državnog zločina u odnosu na preslikavanje svoje "demokracije" / "ljudskih prava"). Ljudi koji su nemoćni, snalaze se na razne načine, -bilo radi okoristi, -bilo da liječe frustraciju. Sve je namješteno tako da se državni "kartel" i brižni farmaceutski "klaster" međusobno nadopunjuju, cijedeći intelekt pojadinca kroz njegovu posvemašnju ovisnost i nemogućnost da razumom razriješi nerazumno. "Teorija zavjere" nije izmišljotina, ona egzistira uz našu pomoć, -ma kako se pravili "naivni". Time pod isti "nazivnik" svodim "doživotno" (pod moraš) članstvo u HLK, zbog koga sam načeo temu, iz koga se moram kompliciranim birokratskim postupkom nakon 7 g. sam iščupati, ako mi se ta "čast" ne sviđa), ali i mutno manipuliranje farmaceutsih divova kako bi tobože dobronamjerno namakli koju kunu praznoglavim, bespomoćnim liječnicima-"kmetovima" kroz namještene simpozije-kongrese, ponekad dubiozne kvalitete. Naravno, "vrhnje" iz svega ubiru farmaceutske kompanije i bogomdani organizatori, a "raja" je sretna s ponekom nabačenom kosti. Teško da se na tu temu može još štogod pametno reći.
  3. Liječnička struka slika je i prilika vremena, (kanibal-kapitalizam i zombi-"demokracija"), u kome danas živimo. Sve su ljudske vrijednosti devalvirane ili unakažene do besmisla. Mnogo godina školovali smo se, izloženi ekstremnim naporima, nezadovoljni statusom društvu koje sve mjeri aršinom novca. Ne osuđujem liječnika ništa više nego li bilo koju struku. Ne vidim razliku između nas i onih koji su s upola manje školovanja i žrtvovanja stekli neuporedivo veće materijalne dobitke, (odvjetnici, menadžeri, burzovni mešetari, političari, saborski zastupnici). Nezadovoljne liječnike zapravo više boli gubitak poštovanja i samopoštovanja iskazan kroz tlačenje nestručnog, hipertrofiranog Državnog aparata, nego li sam novčani interes. Posljedica su teški radni uvjeti, nemogućnost napredovanja, itd. Ogorčeni ili prestrašeni ljudi pružaju pasivan otpor Sistemu ili ga svjesno ga sabotiraju. Naravno, postoje ekstremi izlaze izvan ovih okvira. Ustanove koje bi trebale štititi staleške interese (HLK) izrodile su se u uhljebničke centre moći, koji su sluge politike i lobija. Kad se dogodi incident, oni se hinjeno drže "većim popovima od Pape", a sami su svojim lošim potezima ili neradom sukrivci bolesti zdravstva. Njima je važno samo namaknuti novac za svoj udoban opstanak, što se vidi iz zakonskih i podzakonskih predložaka koje si sami formuliraju. Smatram da je trajno oduzimanje licence po osnovi LINK članka koga ste mi dostavili, nakaradan, ciničan potez HLK, koji je u neskladu s počinjenim zlodjelom. Tim više što se ubojicama, pronevjeriteljima, propalim političarima, itd. uvijek daje "druga prilika". (Ne govori li i to rječito o licemjernim, dvoličnim moralnim mjerilima ovog uskogrudnog, pseudo-građanskog društva?)
  4. Sa simpatijopm prihvaćam Vaš sarkazam. Sumnjam da i ih pismo "ganulo". Kao ginekolog ratovao sam desetak godina s njima i HZZO-om koji su parazitski podigli potrošnju s 13 milijardi kuna (2002.) na 22 milijarde (2016.). Golem birokratski aparat koji postoji radi postojanja i proždire golemu "krišku" zdravstevenog "kolača". Borio sam se kao "Don Kihot protiv vjetrenjača", a moje inicijative u HNL izvrgle su me ruglu. Najveću opoziciju nisam imao u vlasti, jer me je sjajno ignorirala, (ministar Vlahušić i Hebrang), -najviše nevolja zadavali su vlastiti kolege "supatnici", koji su radije izabrali da glume "čopor ovaca za klanje". Meni su u lice, u dvorani HLK, rekli da ne "naričem", (što me silno uvrijedilo, jer su koji dan kasnije udvornički išli moliti Vlahušića da nam se smiluje.) S popriličnim zakašnjenjem shvatio sam koliko sam smješan, pa sam se povukao iz zdravstva nakon 33 g, staža, zahvaljujući okolnosti da sam si to mogao priuštiti. Jer ako ovoj jadnoj državi i narodu kao stručnjak nisam potreban, neka se sami koprcaju u kotlu koga su zakuhali. (Isto to danas, -ne kažu, -ali misle), stotine liječnika-"bjegunaca" u obećani inozemni život. U tzv. "Bijeloj knjizi 2002.") koja je kolala u našim krugovima prorekao sam im do tančina ovakvu budućnost zdravstava, za što se nitko nije do danas "posuo pepelom", niti će mu se obraz zacrvenio. "Intelektualci" su po prirodi kukavice, a među njima liječnici prednjače. Vole biti ljigavi prema moćnima, ali su vukovi međusobno (a ponekad i prema pacijentima). Netko je rekao: -Svaki narod ima vlast kakvu zaslužuje (antička filozofska misao- Aristotel? >Herodot ili Tukidid.) -Ja bih rekao: -Svijet je točno onakav kakav treba biti, (obespravljen, licemjeran, ponižen, amoralan, zao, pokvaren). Jer bijedni sluge vjerno služe svoje moćne zle gospodare, ne pitajući kako im se dodvoriti. (Zato nam jest, kako jest, -i lokalno i globalno.) Razonode radi, dostavljam Vam izvadak iz "Bijele knjige 2002.", kako biste se uvjerili da je bilo "harlekina" koji su se borili. (Ali pošto je ljudska glupost , uz zloću, obuhvatnija od samog Svemira, -nisu imali baš nikakvih izgleda za uspjeh.):2 - BIROKRACIJA.pdf6 - REFORMA ZDRAVSTVA.pdf8 -SAZETAK.pdf 2 - BIROKRACIJA.pdf 6 - REFORMA ZDRAVSTVA.pdf 8 -SAZETAK.pdf
  5. -Ne, nemam dokaz, niti se sjećam osobe s kojom sam kontaktirao. Telefonski kontakt bio je više usmjeren na to, da se obustavi slanje štampe i obavjesti na adresu ustanove u kojoj sam prije radio. Problem bih ovako postavio: -Zdravstvo sam napustio 28. II 2009., nezadovoljan istom onom situacijom zbog koje danas stotine liječnika napuštaju HR. Licenca mi je istekla 9. XII 2008. i nisam je produljivao. Sve sam obaveze prema Komori do tog datuma valjano ispunio. Kao ni mnogi drugi liječnici koji nemaju pravničkog nadahnuća, ni na koji način nisam se posebno informirao da moram "specijalnim" postupkom raskinuti "robovlasnički" odnos s HLK. (Ova ustanova ni u kojem trenutku karijere nije me zadužila podrškom, niti pružila zaštitu u obrani staleških interesa. Sukrivac je ovog stanja u zdravstvu. Orjentirana je uglavnom na svoje uske interese. Vrijedno ubire članarinu sporadično, u vrijeme obnavljanja licenci, kad su liječnici prisiljeni "sjetiti" svoje članske obaveze.) Smatrao sam da je moje članstvo okončano liječničkom karijerom, te da se gasi automatski, -po nekoj smislenoj logici. Zanima me zapravo slijedeće: -Ima li itko pravo staviti u svoje podzakonske akte formulaciju kojom doživotno produljuje nečije članstvo, ne pitajući slobodnog građanina ove države želi li ostati član, -koristeći to kao "vječiti" izvor prihoda? Pošto druga strana nema baš nikakve koristi od članstva, osim što joj se iz džepa mimo volje vadi par stotina kuna godišnje, ne radi li se o svojevrsnom "reketu" ili situaciji sličnoj "Supremusu koji ima neograničeno pravo proizvoljne doživotne manipulacije svojim vazalima"? Smije li si suvremena uređena država to dozvoliti? -Kako tumačite ustavnost akta kojim državno tijelo, (čl. 12 Zakona o liječništvu), decidirano propisuje da članstvo u Komori prestaje samo na tri načina: -na osobni zahtjev, -odlukom disciplinskog tijela, -smrću. (!?) (O nesređenom i neurednom radu HLK jasno govori činjenica da su prvu opomenu poslali sa 7 g. zakašnjenja, obračunavši samo ono što je izmaklo zastari.) Što predlažete učiniti?
  6. Poštovani; Kao liječnik odlazim s 1. III 2009. u mirovinu. Pošto mi HLK (HR. LIJEČNIČKA KOMORA) uporno šalje štampu na bivše radno mjesto, nazivam ih telefonom u prosincu 2009. zahtjevajući da prekinu neželjenu dostavu i izbrišu me iz članstva HLK. Obećavaju da će postupiti po naputku. Štampa i dalje povremeno stiže na staru adresu, ali ja tijekom proteklih 7 g. živim svojim životom, ne zamarajući se prošlošću. 30. VI 2917. dobivam obavijest HLK: -Dug za neplaćenu članarinu od 1. I 2015. do 30. VI 2017. u iznosu 120 + 360 = 480 kn. (!), pod diskretno naznačenom prijetnjom ovrhe. Molim Vaše pravno viđenje orwelovske situacije: 1. Sedam godina nitko me ne pita za zdravlje. Odjednom, se netko sjeti da me izvuče iz "naftalina", jer sam mimo svoje volje "član" i zahtjeva "reket" u svoj vječno gladni proračun. 2. Zar je moguće da me netko pod prisilom može držati svojim "članom" godinama, pozivajući se, na tko zna kada izdane svoje interne akte, i čl. 12 Zakona o liječništvu, koji kazuju da članstvo u HLK može prestati samo na OSOBNI zahtjev, odlukom disciplinskog tijela, ili smrću člana(?!). Ako je moguće, zar je to uređena pravna država? (Automatsko isključenje iz članstva prirodan je slijed, uz ev. pristojan upit o osobnoj želji za produljenjem članske obaveze.) Govori se o "propisanom" pisanom zahtjevu koga im moram uputiti, a koji u konfuznom postojanju HLK nekad nije postojao. Naknadno su ga artikulirali, a ja sam "bio dužan" doživotno vrijedno pratiti evoluciju HLK-legislative. Uostalom 5 od 7 g. nisu poslali niti jednu opomenu za neplaćenu članarinu, što bi u uređenom sistemu, bili dužni učiniti. Zacijelo bi to napravili, da nisu bili u dugogodišnjem organizacijskom neredu. Kako razriješiti ovaj HR-apsurd? Ako bespogovorno platim traženi "reket" osjećat ću se glupo i poniženo. Odbijem li plaćanje, ne znam čeka li me još veći cirkus sa zaprijećenim ovrhama i dodatnim troškom. Zahvaljujem na pomoći.
  7. Poštovani;

    Kao liječnik odlazim s 1. III 2009. u mirovinu. Pošto mi HLK (HR. LIJEČNIČKA KOMORA) uporno šalje štampu na bivše radno mjesto, nazivam ih telefonom u prosincu 2009. zahtjevajući da prekinu neželjenu dostavu i izbrišu me iz članstva HLK. Obećavaju da će postupiti po naputku.

    Štampa i dalje povremeno stiže na staru adresu, ali ja tijekom proteklih 7 g. živim svojim životom, ne zamarajući se prošlošću.

    30. VI 2917. dobivam obavijest HLK: -Dug za neplaćenu članarinu od 1. I 2015. do 30. VI 2017. u iznosu 120 + 360 = 480 kn. (!), pod diskretno naznačenom prijetnjom ovrhe.

    Molim Vaše pravno viđenje orwelovske situacije:

    1. Sedam godina nitko me ne pita za zdravlje. Odjednom, se netko sjeti da me izvuče iz "naftalina", jer sam mimo svoje volje "član" i zahtjeva "reket" u svoj vječno gladni proračun.

    2. Zar je moguće da me netko pod prisilom može držati svojim "članom" godinama, pozivajući se, na tko zna kada izdane svoje interne akte, i čl. 12 Zakona o liječništvu, koji kazuju da članstvo u HLK može prestati samo na OSOBNI zahtjev, odlukom disciplinskog tijela, ili smrću člana(?!). Ako je moguće, zar je to uređena pravna država? (Automatsko isključenje iz članstva prirodan je slijed, uz ev. pristojan upit o osobnoj želji za produljenjem članske obaveze.)

    Govori se o "propisanom" pisanom zahtjevu koga im moram uputiti, a koji u konfuznom postojanju HLK nekad nije postojao. Naknadno su ga artikulirali, a ja sam "bio dužan" doživotno vrijedno pratiti evoluciju HLK-legislative.

    Uostalom 5 od 7 g. nisu poslali niti jednu opomenu za neplaćenu članarinu, što bi u uređenom sistemu, bili dužni učiniti. Zacijelo bi to napravili, da nisu bili u dugogodišnjem organizacijskom neredu.

    Kako razriješiti ovaj HR-apsurd?

    Ako bespogovorno platim traženi "reket" osjećat ću se glupo i poniženo.

    Odbijem li plaćanje, ne znam čeka li me još veći cirkus sa zaprijećenim ovrhama i dodatnim troškom.

    Zahvaljujem na pomoći.

  8. Zahvaljujem. Odlična varijanta, samo dvojim: -Da li je jednako moguće i pravo osobne služnosti za € s bankovnog računa starijeg brata?
  9. SITUACIJA: -Dva brata. Živimo u istom domaćinstvu, sami. Stariji brat rastavljen, mlađi brat neoženjen, oba bez dugova i vanjskih obaveza. Imovina:-Obiteljska kuća s okućnicom, dva automobila, bankovni račun s xxxx EUR. Sve se vodi na starijeg brata. Mlađi brat vlasnik je nasljeđene šume i livade. Stariji brat ima iz dva braka dvije punoljetne kćeri koje žive odvojeno. Mlađi brat nema djece. NAMJERA: -Spriječiti rasparčavanje imovine nakon smrti starijeg brata (nužni dio kćerima), jer bi time bila mlađem bratu drastično narušena egzistencija. Zadržati mlađeg brata u kući, na imanju. -Postići da cjelokupna imovina po smrti mlađeg brata podjednako pripadne kćerima starijeg brata. RJEŠENJE: -Stariji brat da s mlađim potpiše UGOVOR O DOŽIVOTNOM UZDRŽAVANJU kao primatelj uzdržavanja. -Mlađi brat da sastavi obvezujuću OPORUKU u kojoj će kćeri starijega biti jedini nasljednici zaostavštine. Vaše mišljenje, savjeti, moguće zamke? Bolja rješenja? S poštovanjem
  10. Poštovani g. bovu; Zahvalan sam na brzom i eksplicitnom odgovoru. Ali dozvolite da Vas kao laik u ovoj domeni zamolim za neka pojašnjenja: 1. gradio sam uz usmeno odobrenje, bez pisanog traga. Neće li susjed rečeno osporiti? 2. ograda bi trebala biti moja, ali ne znam da li i zemlja do nje i ispod, jer zalazi cca 60 cm. na teren susjeda. 3. "prikupljanje dokaza i čekanje" -sasvim mi je nejasno, jer ne znam što ste pod tim podrazumjevali. 4. termin "mirno stanje" nekako sam uspio pojasniti: -Pretpostavljam da to znači da u proteklih cca 14 g. nad tim dijelom zemljišta nije bilo sukoba interesa. Sve ostalo mi je jasno i pokazalo se kao izuzetno korisna informacija. Ukoliko ste voljni, molio bih da mi razjasnite gore navedene nejasnoće. Zahvaljujem unaprijed.
  11. DODATNA POJAŠNJENJA: 1. Sudsko poravnanje međa učinjeno je 1985., (na moju inicijativu), na obje strane imanja, uz moj neznetni ustupak zemljišta lijevo (sa spornim susjedom) i znatnim ustupkom desno (s rođakinjom, od koje su današnji susjedi otkupili imanje, -koji zasad nisu sporni). Dakle postoji izmjera iz novijeg doba. 2. Ograda je 1999.g. izgrađena na betonskim temeljima širine cca 30 cm., s betonskim blokovima do visine, koja zbog konfiguracije terena mjestimično prelazi 2,5 m. (Opseg tako ograđenog imanja je cca 280 m. -od toga prema oba susjeda je po cca.100 m. Površina ograđenog prostora s obiteljskom kućom: cca 4000 m2.) 3. Pitanje koje me muči: -hoće li sudsko utvrđivanje međa povlačiti za sobom i zakonitost izgradnje bez građ. dozvole i dokumentacije, nedopuštenu visinu itd, usprkos tadašnjem usmenom pristanku svih zainteresiranih, jer im je pogodovalo da se gradi sve na moj trošak, a i zaradili su pri ispomoći? 4. Postoje li tijekom protekolog vremena neki elementi zastare?
  12. Poštovani, novi sam u forumu, nisam vičan takvoj komunikaciji, pa molim za malo razumjevanja. Potrebna mi je pomoć slijedećim povodom: UVOD: Seosko imanje. Od djetinjstva bio sam u gotovo bratskim odnosima sa lijevim susjedom. Pomagali smo si i poštovali se uzajamno. 1986.g. izvršili smo sudsim putem poravnanje međe u duljini cca 200 m, gdje sam mu prepustio nešto zemljišta, radi održanja pravocrtne linije razgraničenja. Na toj liniji posadio sam čemprese. Tijekom godina susjed se propio, pomalo rasprodao imovinu, a mene je povremeno tražio novac na posudbu, i materijalne stvari, koje nikad nije vraćao. Cca 2000 DM. 1999. g. ogradio sam imanje betonsko-zidanom ogradom, širine temelja 30 cm, visine cca 2 m, duljine na njegovoj strani 100 m. Kako ne bih morao rušiti 4 m visoke čemprese, dogovorio sam se sa susjedom da će mi na ime duga 2000 DM dozvoliti izgradnju ograde na cca 60 cm od čempresa na svojoj strani, kako bi drveće otalo u mome dvorištu. U međuvremenu je dobrostojeći susjed postao zbog teškog alkoholizma puka sirotinja, i mentalna ruševina. Nemoguća je normalna komunikacija. Netko ga je uputio da zatraži od mene ucjenom dodatni novac ili će srušiti zidanu ogradu. Znam, pogriješio sam višestruko: 1. posuđivao sam drugima i ugovarao "na riječ". Danas je to nezamislivo, ali nekad je bilo uobičajeno. Riječ je imala snagu zakona. 2. imanje sam okružio prije 14 godina zidanom ogradom bez današnje papirologije, jer nekad nitko nije na selu pitao za nju. Molim dobronamjerni savjet: -Kojim najkraćim i najefikasnijim putem ići, a da se korektno razrješi situacija? Tjeranje "pravice" pod svaku cijenu neće me nikud dovesti. Da li ići na sud radi uređenja međe? KOliko će me to stajati? Da li i kako pokrenuti vanparnični postupak s geodetskim elaboratom postojećeg stanja? Mogu li, (po drugi puta), otkupiti sporni dio rubne zone, bez drastičnih postupaka? (Sličnu situaciju imam i s desnim susjedom, - također njegovo usmeno odobrenje iz 1999. g., s napomenom da sam njemu prethodnim poravnanjem međe ustupio mnogo veću površinu zemljišta.) Želim situaciju razriješiti dok sam još sposoban, kako bih poštedio nasljednike. Zahvaljujem na svakoj dobronamjernoj uputi, uz ispriku zbog opširnosti.
×
×
  • Napravi novi...

Važna informacija