mika8

Kao što se dokumentom dokazuje bračna zajednica, može se dokazivati i izvanbračna. Npr. za izvanbračnu zajednicu je potrebno da izvanbračni drugovi žive zajedno preko 3 godine, pa je logično da se i prijave na istu adresu, što se onda lijepo evidentira u osobnim iskaznicama. Meni je to uvijek bilo dovoljno za dokazivanje izvanbračnog statusa (koji je danas ipak bračni). Druga mogućnost je zajedničko dijete izvanbračnih drugova, što se opet jednostavno dokazuje dokumentom.

Takva sam! Nakon obimnog proučavanja i savjetovanja sa knjigovoođom, meni je najbolje rješenje bilo samostalno zanimanje, a knjige vodim kao obrt. Dakle, poslodavac mi isplaćuje plaću i plaća potrebna davanja, a ja sukladno dohotku (dakle tek nakon porezne prijave za prethodnu godinu) uplaćujem porez na dohodak, zdravstveno i mirovinsko. Nisam u sustavu PDVa. Ugovor o djelu mi je bio kompliciran, jer bi se formalno svaki put morao potpisivati novi za pojedini prijevod, a i konačna cijena stranku je dvostruka u odnosu na tarifu, jer se obračunavaju dodatna davanja. Izdajem gotovinske ili virmanske račune, ovisno o načinu plaćanja, a o svemu se brine knjigovođa, iako nije u pitanju neka jača papirologija, ali sigurnije je ovako. Preporučam da se informiraš, sve zbrojiš i oduzmeš, pa doneseš odluku.

Već duže vrijeme muku mučim sa ovim problemom. Radi se o osobi koja je zaposlena na puno radno vrijeme u tvrtci A, recimo da ima klasičan posao, a tijekom turističke sezone pruža joj se mogućnost da dodatno zaradi, radeći 4 sata dnevno u ugostiteljskom objektu. Takva se osoba ne može zaposliti temeljem ugovora o radu jer je već prijavljena na puno radno vrijeme kod drugog poslodavca, a inspekcije imaju napoutak da se ugovor o djelu "ne priznaje", odnosno, obzirom da se radi po uputama poslodavca, za vrijeme radnog vremena i da poslodavac odgovara za njegov rad, takav bi ugovor o djelu imao karakteristike ugovora o radu, te bi se takvim i smatrao. Stoga se javlja pitanje na koji način onda prijaviti takvu osobu, odnosno omogućiti joj dodatnu zaradu? Zar se takvom praksom ne krše ustavna prava građana kad im nije moguće na zakoinit način dodatno zaraditi i priskrbiti za sebe i svoju obitelj? Naravno, pitanje nema nikakve veze sa izbjegavanjem plaćanja bilo kakvih davanja, već poslodavac želi zaposliti upravo tu osobu zbog povjerenja, poznavanja posla i sl. Također, ne radi se poslovima na kojima bi se javljala konkurencija poslodavcu iz tvrtke A. Ako je netko sa foruma upoznat sa tematikom, zahvaljujem se na pomoći!

Ako se ne varam, to ovisi od suda do suda, odnosno od predsjednika Županijskog suda koji imenuje tumače. To zaključujem zato jer kad sam ja radila sve te manevre gospođa na sudu je prokomentirala nešto kao: Predsjednik nije odlučio da se ograniči broj tumača, nego sve koji se prijave i ispunjavaju uvjete imenuje. A na tumačima samima je da se izbore za mjesto na tržištu kvalitetom usluge. To je i logično, jer sudski tumač nije struka koja je ograničena brojem (kao npr. javni bilježnici koji su ograničenio brojem stanovnika i registriranih tvrtki na pojedinom području). Kako će biti u budućnosti, pitanje je.

Hvala na odgovoru. I ja sam tako mislila, a i u knjizi Triva, Dika: Građansko parnično procesno pravo sam kasnije pronašla da iako zakon to izričito ne predviđa, kako se kod smetanja posjeda ne radi o prisilnim normama, nema zapreka da se takvo rješenje donese.

U postupcima zbog smetanja posjeda, da li je moguće na temelju priznanja tužbenog zahtjeva donijeti rješenje na temelju priznanja? Naime, ZPP predviđa da se određeni članci koji se odnose na presude primijenjuju i na rješenja (u čl.347), ali ne navodi izričito i čl.331 koji regulira presudu na temelju priznanja. Opet, sa druge strane, ako je tuženik priznao, a sud utvrdi da se ne radi o nedopuštenim raspolažbama, zašto dalje voditi postupak i nabijati troškove? Unaprijed hvala na stručnim odgovorima. U biti nije pitanje stvarnog prava, već postupovnog, ali je recimo vezano uz smetanje posjeda.

Ako je strana pravna osoba vlasnik, nema nikakvih zapreka za darovanje (u pravnom smislu). Drugo je pitanje kako će se to pravdati knjigovodstveno.

Možda je malo apstraktno za shvatiti, ali pokušati ću objasniti. Sama činjenica da je parcela u zk ulošku sa drugima nema nikakve veze. Ono što su vam vjerojatno htjeli reći je da kupnjom idealnih dijelova vi ne stječete točno određeni komad zemljišta već idealni dio, a to znači da ćete moći izvršavati suposjed sa ostalim suvlasnicima, u omjeru koji imate u odnosu na cijelu nekretninu. Ili, ne možete drugom suvlasniku reći ovaj dio je moj, već svi koriste sve, znači u naravi se ne zna koji je dio čiji, samo tko koliko ima. Da bi mogli reći da je točno određeni dio vaš, morali bi sprovesti parcelaciju. Ako vi kupite idealni dio parcele, moći ćete koristiti bilo koji njen dio, ali u skladu s omjerom koji imate, dakle, 1/3.

Kao prvo, odvjetnik u pravilu može poduzimati samo radnje u korist stranke sa ovakvom punomoći, a ne može ni na koji način prodati stan, jer nema ovjere potpisa davatelja punomoći, a bez toga nema uknjižbe. Za podizanje novaca s računa mu je potrebna punomoć koju mu vi potpišete, a to se obično potpisuje kod banke, pa ni tu nema straha. Kao što je bojan79 rekao, svugdje će vas dočekati isti tekst punomoći sa praznim crtama, vi upišete nedostajuće podatke i potpišete se.

Da bi ta osoba stekla vlasništvo dosjelošću mora između ostalog dokazati da ona tu nekretninu obrađuje, koristi, bilo sama ili zajedno sa prednicima više od 20 godina. Ako nikad niste nikog vidjeli na njoj, pretpostavljam da je zapuštena i nije u kulturi. Pa ako je tome tako, poslikajte česticu, ili predložite očevid lica mjesta da se i sam sud uvjeri da ta nekretnina nije obrađivana. Ako je ipak obrađivana i u kulturi, vi ste u bitno nepovoljnijem položaju.

I ja se slažem. Stubište je uglavnom zajednički dio ako se radi o stubištu kojim se pristupa stanovima, ili pak unutar posebnog dijela ako je npr. stan na dva kata . Ali da je stubište samo po sebi posebni dio, nisam još čula. BTW, dobra šala, mare52

Zapravo je vlasnik onaj koji je na toj 1/6 upisan u zemljišnoj knjizi. Postupak stjecanja suglasnosti Vam je sada znatno kraći (do 6 mj) i ne košta previše, pa je možda i to opcija.

Članak 91. ZZK: (1) Zemljišnoknjižni sud postupa po pravilima izvanparničnoga postupka, a podredno parničnoga postupka , ako zakonom nije što drugo određeno.

Iako mi ovo zvuči kao retoričko pitanje, moram odgovoriti..... Zato jer imaju pravo na to prema zakonu. Naime, zaračunave se prema vrijednosti ugovora, što je ona veća, veća je i nagrada bilježnika.

Pretpostavljam da se radi o zabilježbi spora. Spor se odnosi na tu vašu nekretninu i tužitelj ima pravo tražiti zabilježbu spora, odnosno time se u zemljišnoj knjizi učini vidljivim da se vodi nekakav spor u svezi te nekretnine. Doista je normalno da prije dobijete zabilježbu nego tužbu, ali protiv te zabilježbe se možete samo žaliti u okviru tog zemljišno knjižnog predmeta,(što kažete da ste učinili, i, da, plaća se taksa 250 kn na žalbu). U ovoj fazi u svezi parničnog predmeta (tužbe) možete tek dati odgovor na tužbu kad vam bude dostavljena (dakle, nije potrebno da vam se dostavlja tužba prije upisa zabilježbe, jer ne možete utjecati na nju, ona se upisuje na temelju samog postojanja tužbe u kojo se takva zabilježba traži). Tužiti može praktički svatko svakoga za gotovo bilo što. Drugo je pitanje da li će uspjeti u postupku. Npr. vama nitko ne brani da tužite susjedu da vam je dužna 5 milijuna kuna, ali treba to dokazati. U svakom bi vam slučaju preporučila da posjetite odvjetnika.