Pozdrav svima, dugo me nije bilo ovdje....
Imam jedan jako interesantan slučaj, o kojemu razmišljam već duže vrijeme....i nikako da ga rasčistim!
Slučaj je sljedeći: imenovan je prinudni upravitelj zgrada na području grada na način utvrđen ZV-om. Dugi niz godina stanari su bili pasivni, potpuno nezainteresirani za organiziranje, a upravitelj je obavljao popravke i održavanje u skladu s ovlastima prinudnog upravitelja (i uz suglasnost stanara). Nedavno je jedan stanar prodao stan, i u rješavanju papirologije ispostavilo se da čitav jedan izgrađeni kat zgrade nije ucrtan/ne postoji u papirima (opaka greška bivšeg SIZ-a?)?!?. Zgrada ima uporabnu dozvolu. Tražili smo mišljenje od građevinskih vještaka, koji su nam preporučili da obavimo legalizaciju zgrade: pozvani su svi stanari i prezentirana im je situacija. Međutim, sad se neki stanari odupiru prijedlogu da se zgrada legalizira (sredstva bi išla iz pričuve) i prijete pozivanjem medija. Ovo definitivno prelazi okvire upravljanja prinudnog upravitelja, a stanari se međusobno svađaju. Budući da se radi o prinudnoj upravi, malo sam zbunjen. Koje su mogućnosti odlučivanja stanara o legalizaciji? Koliko glasova stanari moraju imati da bi se legalizacija provela (>50%, ili 100%)? U redovnom upravljanju, ovo bi prelazilo okvire redovnog upravljanja i svi stanari bi se morali izjasniti za legalizaciju da se ona provede (100%). Koje su ovlasti/mogućnosti prinudnog upravitelja u ovoj situaciji?