Anđele....
Čitam ove postove, i vidim mnogo pametnih odgovora.. Kod nekih progovara iskustvo, kod nekih neiskustvo, i vjerujem da svatko od njih odnosno nas ima neku svoju priču... Ja ti mogu samo reći, sa koje strane čitam tvoj post; sa strane tvoga djeteta ... Gledala sam kao dijete, ma cijelo djetinjstvo manje ili više skladan brak, manje ili više svađe, manje i manje ljubavi... Moji su roditelji ostali skupa, odnosno mama je pozvala tatu natrag, i danas nakon 15 godina,postoji poštovanje u onoj mjeri da su jedno drugom prešli preko svega, odlučni u namjeri da prošlost ostane u prošlosti... Sve je relativno, i nema prave odluke, jer je svaki izbor pravi izbor ako ti tako odlučiš. Mislim da podsvjesno kompenzirate nikad prežaljenu ljubav iz mladosti, jer kao da je uvjek nešto nedostajalo dok se nije pojavila "ona", i sad mislite da će taj zanos trajati... E neće vjerujte mi, uzbudljivo je i privlačno i snažno i čini da se osjećaš živim, ali prođe, ne zato jer mi to želimo već što kemija popusti i oči se otvore...Godina, dvije, tri, proći će vjerujte mi... Pokušajte se pribrati i vidjeti koju cjenu ste spremni platiti, izaberite i čvrsto stojte iza toga... Ja bih izabrala svoju djecu jer oni nisu krivi a ispaštat će najviše..