Rayman

Supruga je pokrenula postupak za razvod na sudu, i tužila me na socijalnoj radi pogoršanih obiteljskih odnosa. U međuvremenu smo bili i na obiteljskom savjetovanju i to samtram apsolutno korisnim i produktivnim. na socijalnoj je supruga rekla da se ne želi miriti , ja sam rekao da želim. S obzirom da je mi je supruga rekla da je zatražila da djeca budu s njom, moram priznati da me to pogodilo jer stvarno ne razumijem što im ovdje nedostaje. Imaju sve i oko svega smo se dogovorili. Ja sam rekao da ako ona želi otići da mi je to jasno ali čemu i djeca. Ne znam što da radim i ne znam da li mirenje ima smisla kada je netko stvarno toliko povrijeđen. I ja sam i apsolutno sam siguran da nam treba pomoć u smislu posrednika jer na ovakav način se rastajati, mislim da to nitko ne zaslužuje. Svoje stavovo koje sam napisao što se tiče "hrane na stolu", možda nisam dobro objasnio, ne mogu se brinuti za djecu kada sam na poslu, kada sam doma onda mogu i naravno to i činim. Imam urednovno radno vrijeme. S obzirom da mi supruga radi posao koji nema uredovno radno vrijeme i to uključuje izostanak od doma po 2-3 po nekoliko dana radi prirode posla, puno sam sudjelovao u odgoju starijeg sina i naravno to radim i u odgoju male djevojčice. Ne mogu reći da se supruga ne trudi oko obitelji, radi najbolje što može, ali takav posao nije baš za tipični obiteljski život. Pogotovo kada su tako mala dijeca u pitanju. Imam osjećaj da me se sada kažnjava radi toga što sam napravio ono što smo se zajedno dogovorili da ćemo napraviti. I nikako da to shvatim. Nemam namjeru blatiti suprugu, stvarno smo izmjenili puno ružnih rječi jedan prema drugome, napravila je puno dobrih stvari, ali i uništila povjerenje u bračnoj zajednici prema meni. Ja se samo pitam da li je moguće vratiti povjerenje. Sve ovo što se započinje obitelji dugoročno stvara još veći jad, meni se čini. I svaki razgovor o bilo kojem obliku dogovora je njoj neprihvatljiv. Ja isto želim oboje djece jer sam sve što sam napravio je bilo usmjereno da djeca imaju dom, vrtiće, školu, dodatne aktivnosti. Naš odnos je nešto što je postalo poremećeno i na tome bih htio raditi jer se i ovako i onako na tome raditi razveli se mi ili ne. Sada nakon toliko godina truda, slomiti nešto što se godinama radilo, po meni je ......ne znam...neshvatljivo. Zar se ljudi ne znaju truditi i dogovarati? O finacijskim posljedicama za cijelu obitelj uopće ne želim govoriti jer samo znam da će razvod ugroziti sve nas zajedno. U današnjim vremenima, meni je to neshvatljivo.

Teško je objasniti odnos preko foruma jer svatko shvaća drugačije ponaosob.Nije bilo udaranja mene pred djetetom s njene strane. Ali ono što me stvarno smeta jest što svaki razgovor počinje deranje i vikanje s njene strane. Ja sam taj koji uvijek govori da se smiri. uglavnom sam shvatio da je bolje i ne pričati dok ne rješimo to nekako drugo.Ja sam predložio da idemo na savjetovanje ali da to savjetovanje treba imati neki smisao.Ako se mi zajedno ne borimo da spasimo nešto, koji je onda smisao svega. Ako i postoji neki problemi, ja smatram da su to uvijek problemi jer ljudi ne znaju komunicirati i ne slušaju se. to sam puno puta rekao svojoj ženi.kažem , ja sam bio taj koji je predložio savjetovanje. Ona je rekla da dogovorim. Uglavnom da ja sve napravim i stalno govori da je to gotovo. Pa o čemu da ja onda razgovaram pred drugim ljudima. Koji je smisao? Znači, ja se trudim, a žena je svoje već zaključila i rekla. Zato po meni nema smisla razgovora ako se oboje ljudi ne želi truditi a to je kod nas slučaj. Nisam osoba koja želi raskoliti sve što smo zajedno stvarali godinama, ali smisao u kojem ja se trudim a ona samo govori može-ne može, nema smisla. Takav odnos nije odnos.Molim da mi pojasnite u čemu ja to griješim. Možda sam stvarno u krivu.Ja nikoga ne tučem, nikoga niti ne diram, želim najbolje za djecu i u ovim teškim vremenima se borim najbolje što mogu. Ono što ja ne želim je svadjati se s njom, želim da se dogovorimo, ali kako kada s njom je dogovor samo kako ona želi.Još mi se počela prijetiti kako će mi i moj dio stana oduzeti. Zar nije oduzimanje nečega što je moje krađa?Ja to ne razumijem.Zato sam i otvorio ovu temui jer sam totalno obespravljen, ako nije po njezinom, onda je kaos.Hvala u svakom slučaju na savjetima, definitivno ću ju ponovo upitati za savjetovalište prije socijalne, ali bojim se da nemam izbora i bojim se nakon što sam saznao ovo za drugu učiteljicu. Raditi nekome iza leđa, što je već nekoliko puta i napravila a to kada bi ovdje napisao, mislim da bi mi rekli da se odmah rastanem, je meni ukazalo na to da povjerenja više baš i nema.Sada je samo pitanje da li se povjerenje više ikada može izgraditi? Meni po njenom ponašanju izgleda da se ona pomirila sa rastavom i zato gledam da se lijepo rastanemo.Ako se rastajemo samo onako kako ona želi, vjerujem da rastava neće biti laka za nikoga a pogotovo za dijecu. to je ono što me boli. Ne želiim da mi djeca trpe.Ja mislim da sam pošten, a vi sada meni recite što vi mislite.

Što se tiče odgoja, ne bih želio ovdje ocrnjavati nikoga jer mi nije to cilj. Svatko ima svoje mišljenje i cijenim vaš stav i mišljenja jer je uvijek dobro čuti drugo.Ja imam svoje i znam zašto ga imam. Ono što muž vidi na svojoj ženi nakon dugo godina braka i primjećuje te joj to i kaže a žena uvijek odgovora "neće to tako biti, nije to tako, ja jesam luda, ali nisam glupa" i na kraju vidite da je ipak tako, onda je meni sve jasno.Da se vratim na djecu, naravno da ću se brinuti i oko kćeri. Ja sam jojo otac i više ništa na svijetu to neće promijeniti. samo što ja u cijeloj priči ne želim traumatizirat starijeg sina koji je tek sada promijenio školu,a da ne govorim da ne bih više živio samnom što mislim da bi ga slomilo. Ma i da mama više ne živi s nama i to bi ga slomilo ali čemu micanje djetea kada ima ovdje sve uvijete. Nisam loš otac, brineme se za njega. Ponovna promjena škole u smislu da se vrati u staru , mislim da bi jako loše utjecalo na njega. Na kraju krajeva, pa zar ja kao otac te djece nemam nikakva prava? Jer mislim da je to praksa. Uvijek žena dobiva djecu, a muževi bi trebali biti što, novčanici? Ja svojoj ženi ne želim ništa oduzimati, samo želim da djete više ne mijenja mjesto prebivališta. Ja sam uvijek za podjelu, no ne na ovaj način na koji moja žena govori.Kupili smo stan na lokacii gdje se preko puta grade i vrtić i škola i to je bila premisa svega.Kada kažem kupili, ja sam svoj dio dao , žena ga tek treba dati. AKo ne plaća tada taj dio niti nije njen. Sada je i to loše, dućan je daleko, ona nema s kime popiti kavu u kvartu, ja uzmem auto jer moram na posao a ona je u "zatvoru". Mislim to Vam citiram njene riječi.No kada smo ulazili u taj cijeli projekt kupovine stana, i ostalog procesa preseljenja. tada se složila iako joj nije bilo baš po volji jer je htjela da se kupi stan tamo gdje je ona htjela. Ali je na kraju potpisala i preselili smo se. Na kraju iz xy razloga nisam uspio naći nekretninu koja bi po određenim kriterijima zadovoljavala to što smo tražili. Naravno sada ispada, da sam ja morao u svemu popustiti da bi ona bila sretna. Naravno, radi blizine mame, prijateljica itd.Ja se samo pitam pa čemu onda brak i djeca? Pa zar to nije veza dvoje ljudi? Zar nije brak veza dvoje ljudi koje se zajedno bore kroz bitku koja se zove život?Mislim da je ovdje riječ o postporođajnom stresu koji je pomiješan sa stresom od promjene okoline ali to svatko mora savladavati sam sa sobom ili sa partnerom, ali ovjde je riječ o konstantnom nezadovoljstvu. Pobogu, ljudi nemaju plaću, žive i bore se a mi ovdje raspravljamo o , po mojem skromnom mišljenju, trivijalnim stvarima kada je riječ o kavama, dućanu, bakama i djedovima i sl.Da se vratim na djecu, ja sam brižan otac, nisam jedan od onih koji žele razmaziti svoju djecu i napraviti male prinčeve i princeze od njih jer su to bajke. Oni jesu moja ljubav, no zlatna mladež nisu niti će biti. Nisam jedan od onih koji bi svojem sinu kupili motocikl samo da bude njuška u kvartu. To će morati napraviti sam ako žali raditi i zaraditi.Ja ću se o kćerii brinuti isto kao i sinu, ali s obzirom na godine razlike, mislim da je nemaju baš puno toga zajedničkog. A i sin to pokazuje jer ga sestra interesira 10 minuta dnevno i to je to. Definitivno ne bi bilo previše problema oko toga da supruga bude odgovorna osoba pa kaže da će iznajmiti/kupiti stan negdje u blizini tako da nam budu jedni i drugi blizu , ali ona ne želi. ne želi ništa što joj ja prelažem nego sve kako ona kaže. To nije dogovor, to je teror.A naravno, ja bih tada morao preuzeti sve obaveze viđanja oko djece, putovati i slično . Mislim da kada je već došlo do toga da se razmatra o razvodu da obje strane moraju prihvatiti jednako problem a ne da ja moram prihvatiti sve što moja supruga kaže. Ja sam predložio da ako se ona seli u drugi grad da svakom roditelju ide jedno dijete te da ih vikendima viđamo zajedno. Ja preuzimam kredit, imam uvjete za djecu da se viđaju zajedno, škola mi je preko puta stana, ma imam sve uvjete jer sam kod kupovine stana želio da bude dobro svima, djeci, ženi i meni.Ona nije tako htjela, ona je htjela da bude dobro samo djeci i njoj, a mene tko ....I to naravno da ja nekretninu većinski platim. Po meni dogovor znači malo jedan, malo drugi. Ovo nije dogovor i ona ne želi dogovor.Ja ću prihvatiti bilo kakav dogovor oko kćeri i odgoja, ali kako kada sve što ja predložim je loše. Kažem da se preseli tu u blizini tako da i ja imam kontakt s njom. Ne, ona želi blizu svoje mame. Pa tko je tu roditelj, ja ili njena mama?Moja osnovna prava kao otac te djece se nikada nisu niti poštivala.sve što ja kažem je kao da im želim zlo. Eto to tako na kraju ispada.Ja sve odluke za djecu i dan danas pitam, ženu da li se slaže.Ja sam stava da su za najbolji odgoj djece potrebni i majka i otac. Čim nedostaje jedan, djeca pate.Znači odogovr na vaše pitanje kako ću se brinuti oko svoje kćeri je da ću napraviti najbolje i najpametnije što znam i umijem i što je pogodno za djecu te dobi. To je naravno odgoj koji se može razlikovati od vašeg ili nečijeg tuđeg. Meni to niakda nije bio niti problem. Ali ako radim i na poslu sam ili radim neke projekte od kojih će moja djeca imati "hranu na stolu", to ne znači da ih zanemarujem. Mogu se brinuti oko n jih ali onda neće biti "hrane na stolu".Ja želim svoju djecu naučiti na rad i vrednote u životu koje se uglavnom temelje na radu, zalaganju, učenju i poštovanju. To je osnovno.

Krivo sam napisao......Mislim da ne bih želio da dodjem doma nakon posla i vidim da djece nema doma i da je sin upisan u drugu školu.Typefeller i krivo shvaćena poruka totalno , ispričavam se.

Ništa ne govorim loše u tom smislu, moja žena jako dobro hendla te stvari oko djece, ona to voli, ali ne razumije neke stvari oko muškog djeteta. Ja sam osoba koja je odgojena samo od majke i znam što to znači. Da li mislite da mogla držati pod kontrolom?Ja nisam za razvod ali ne mogu shvatiti nezadovoljstvo koje je konstantno da ne govorim o tome kako se stalno priča da je nova škola loša. što će dijete stalno govoriti o školi? Pa da je loša što je već rekao učiteljici. Možete si misliti kako sam imao ugodan razgovor sa učiteljicom, ispričavao se i govorio da mama nije tako baš mislila. Ma kaj reć. Ja se nadam najboljem ovako ili onako, ali samo da mi djeca ne budu oštećena.

Hvala Vam na odgovoru. Novci za stan s moje strane potječu od prodaje stana koji je bio u vlasništvu mene i mojeg brata. I to prije braka. Kako smo prije par godina prodali stan brat i ja, podjeli smo se i te novce sam ja uložio kupišvši ovaj stan te se upisao kao vlasnik u 9/10 nekretnine a supruga je digla kredit i ona je upisana kao 1/10. Kako kredit nije otplaćen ja sam rekao da mi prepiše svoj dio i ja ću nastaviti plaćati kredit koji je tek sada podignut. Znači porijeklo novaca se zna, vidljivo iz stanja račun i transakcija. Drugim riječima, taj novac nije bračna stečevina jer potječe od nekretnine koja je bila u mojem vlasništvu prije braka. JA razmišljam otići na centar za socijalnu skrb da kažem da to što moja supruga govori nije dobro za dijete. Znamd a žene nakon poroda imaju "mušice u glavi" ali ovo je stvarno pretjerivanje. Dobro ste rekli, moj život,naša dijeca. DA li je moguće s obzirom da imam naznake da supruga jednostavno uzme djecu i ode nekuda s njima, što ja mogu napraviti da si vratim djecu/djete ovdhje radi škole i doma. Saznao sam da je kontaktirala staru učiteljicu iz bivše škole da rezgovara s njom u četiri oka. Da li ja imam kakva prava kao otac? Mislim da bih želio scenarij da dodjem doma nakon posla i vidim da djeteta nema doma i da je upisan u drugu školu.

Poštovani,Supruga i ja imamo dvoje djece, dečka školske dobi i curica tek par mjeseci.S obzirom da smo se preselili iz jednog grada nedavno u novo kupljeni stan u Zagrebu i sina prebacili u drugu školu, supruga je počela izražavati nezadovoljstvo sa svime , od škole do stana iako je ona potpisala ugovor o kupopordaji kao manjinski vlasnik.Da ne duljim, s obzirom da su nam odnosi postali poremećeni i počela me udarati radi svega što smo napravili, shvatili smo da je rastava jedina mogućnost za dalje.Ja sam predložio sporazumnu rastavu, preuzimanjem njenog dijela kradita za stan jer sam ja svoj dio isplatio u gotovini od prodaje stana kojeg sam posjedovao i prije braka jer nam je trebao veći stan te želim da sin ostane samnom u stanu, a ona da sa kćeri ode natrag u grad koji želi. Naravno, supruga se tome protivi jer ona želi imati skrbništvo nad oboje djece bez da ima ikakvu nekretninu u koju bi ih smjestila.S obzirom da sm ja 90% vlasnik novokupljenog stana ja sam rekao da ću nastaviti plaćati taj kredit te naravno da se odrekne svoje udjela koejg ne želi više plaćati i s time se slaže , ali prijeti mi se sa oduzimanjem dijece te odlaskom u drugi grad.Počela je govoriti ružne i neprimjerene riječi pred dijecom što me jako uznemirava i stariji sin mi je vidno potresen, ali ona ne prestaje. Nikada nisam zlostavljao nikoga te mi nije jasno ovo ponašanje.S obzirom da je razlika između dijece velika, kakva je mogućnost u pravnoj praksi da zatražim skrbništvo nad sinom koji je predškolske dobi, a da žena ima skrbništvo nad kćeri jer ruku na srce , malim bebama je ipak mama potrebnija. S obzirom da ne mogu to rješiti s njom verbalno, a ne mogu ništa pokrenuti na sudu do navršene 1 g. života kćeri, kako rještii tu situaciju. Žena nema nikakvo mjesto za život osim u podstanarstvu ili kod roditelja, no ja ne želim da mi njeni roditelji odgajaju djecu jer se ona bavi poslom koji traži od nje odsutnost po par dana od doma.Naravno, tu bi opetovano stariji sin bio primoran mijenjati školu a tek smo ga privikli na ovu školu ( 3 razred).Molim pomoć pravnu ako nije problem jeri ja stvarno želim zadržati svojeg starijeg sina jer mislim da supruga stvarno ne razumije sa muškom dijecom. Ja sam situiran, imam stalan posao i ovakav život mi počinje utjecati i na posao i na odnos sa djetetom jer mi ga žena stalno oduzima i vodi svojim roditeljima, stalno plače, stalno se želi svadjati sa mnom i što je ono najgore, govori stvari koje stvarno nisu primjerene za uši 9-godišnjeg dijeteta.Molim pomoć