Poradi bržeg razrješavanja mnogobrojnih parnica koje traju stoljećima na području RH, a vezane su za upis prava vlasništva, predlažem slijedeće:
1. Ukoliko postoji volja za prodajom nekretnine jednog ili više vlasnika koji samostalno ili zajedno u udjelu premašuju više od 50%, imaju bezuvjetnu mogućnost dogovora cijene sa kupcem za cjelokupno zemljište, te prodaju iste odnosno obvezu isplate ostalih strana sukladno visini njihovih udjela nad nekretninom.
2. Posjednik je korisnik, te stoga nema pravo se parničiti sa vlasnikom koji je upisan u gruntovnu, osim ako posjednik već koristi nekretninu više od 10 godina, gdje posjedink onda stjeće pravo zatražiti otkup nekretnine u visini iznosa koju utvrdi ovlašteni procjenitelj.
Kupnju pravomoćno posjednik stiće u trenutku, kada se dogovorno ili sudskim putem utvrdi da vlasnik u narednom razdoblju nema volju ili osnovu po kojoj bi nekretnina bila korištena.
Ovo pravilo vrijedi također i obrnuto. Ukoliko je vlasnik taj koji koristi nekretninu, dok posjednik je samo upisan u katastru, a nema volju ili osnovu po kojoj bi nekretnina bila korištena, tada vlasnik ima bezuvjetno pravo se upisati i kao posjednik.
(U pravilu ovo bi značilo, tko želi raditi njemu treba omogućiti da postane vlasnik i posjednik nekretnine... stop riječima, već akcija!)
3. Po hitnom postupku za svaku nekretninu koja je 1/1 i u katastru i u gruntovni, trebalo bi obje pravne forme svesti na "zajednički nazivnik" gdje bi se ukinula forma "posjeda", već ukoliko netko koristi nekretninu, tada umjesto upisa kao dokaz prilaže ugovor o korištenju (ili dokaz preko svih investiranih računa prilikom korištenja), čime bi se prekinuo trend parničenja na relaciji posjednik/vlasnik, odnosno spriječile bi se sve buduće malverzacije gdje posjednici često neupućenim kupcima prodaju svoje posjedničko pravo, dok vlasničko pravo nije sređeno i do 250 godina unazad.
Investicije, odnosno troškovi za održavanje ukoliko prelaze više od 70% u korist koristitelja, tada koristitelj stjeće bezuvjetno pravo isplatiti pasivnog posjednika/vlasnika u visini cijene koju odredi ovlaštani procjenitelj.
4. U zakon bi trebalo uvesti porez na neobrađena i nekorištena zemljišta, odnosno kao alternativu omogućiti državi da koristi takva zemljišta u svrhu poljoprivrede. U tom slučaju popunjavanjem obrasca za ustupanje prava državi na korištenje zemljišta, vlasnik bi bio oslobođen plaćanja poreza zbog nekorištenja iste, ali država bi u svakom trenutku imala pravo zasaditi/zasijati što se smatra općim društvenim interesom.
Poljoprivrednu proizvodnju moguće je pokrenuti jedino tako da moderni radni strojevi koji su često "sve u jednom" i koštaju nekoliko milijuna EUR-a, budu korišteni na širokom zemljišnom području, te se uz pomno planiranje sadi/sije kultura koja je u trenutno na globalnom tržištu u nestašici.
Mnogi će reći da se vraćamo komunizam i plansku privredu, međutim koja je razlika ako je poljoprivredna multinacionalna kompanija imenom "Monsanto" u privatnom vlasništvu šačice ljudi iz Amerike ili imenom "Republika Hrvatska", koja je u vlasništvu svih građana RH sa demokratsko izabranom Vladom koja ko zastupnik zastupa interese svih građana RH?
Evo, toliko od mene i nekoliko mojih razmišljanja koja bi možda uz kvalitetnu i konstruktivnu raspravu na ovom forumu mogla potaknuti da energija gospodarstva RH konačno počne teći.
Hvala vam na pažni.