Događaj je kompliciran. Početi ću od početka u što kraćim crtama, nadam se.
Susjedi u stanu do mene su smetale moje mačke i ona je bez mog znanja podnijela prijavu protiv mene veterinarskoj inspekciji. Veterinarska inspekcija je željlela izvršiti inspekciju u mom stanu i o tome mi je slala obavijesti poštom koje ja nikada osobno nisam dobila.
Veterinarska inspekcija je pokrenula prekršajni postupak protiv mene (nakon što mi je provaljeno u stan i mačke iz stana otete) i na i na prekršajnom sudu sam oslobođena krivnje, jer je sutkinja utvrdila da dostava nije bila u skladu s propisima i da je veterinarska inspekcija napravila greške u proceduri. To je bilo u kolovozu 2013. gdine.
Krajem 2013. godine sam dobila poziv od prekršajnog suda za isti slučaj, ali od druge sutkinje i optužnica je bila proširena. Ja sam na ročiste donijela presudu po kojoj sam bila oslobođena za taj slučaj, ali ju je druga sutkinja jednostavno ignorirala i ona je ponovno utvrđivala da li mi je poziv veterinarske inspekcije bio uručen, iako je na prethodnom suđenju, kao što sam već napomenula, bilo utvrđeno da je dostava bila neuredna, odnosno da su bile greške u proceduri. Da skratim, ja sam u studenome 2014. godine osuđena za isti događaj, ali od druge sutkinje osuđena na kaznu od 40.000 kn. Na sam na tu presudu uložila žalbu na Visokom prekršajnom sudu u Zagrebu, ali još uvijek nisam dobila odgovor.
Moje mačke su nakon što su mi otete iz stana smještene jedan azil bogu iza leđa, koji je inače poznat po zlostavljanju pasa, o čemu se u mnogo navrata pisalo u novinama, a bio je jedan prilog na televiziji prošle godine, u emisiji "Što me žulja" u kojoj je Luka Oman bio gost i govorio je o tom azilu.
Ne trebam ni govriti da su slike i snimke pasa iz tog azila grozne, ali veterinarska inspektorica, koja je mene tužila za zlostavljanje životinja, smatra da je tamo sve u sklaldu s propisima. Inače taj azil dobiva velike novce od grada, na televiziji i u novinskim člancima se spominje iznos od 800.000 kn godišnje, ali se od tog novca ništa ne ulaže za dobrobit životinja.
Nikad nisam ni mislila da će moje mačke završiti u tom groznom azilu. Inače ih je zbrinjavala jedna udruga za zaštitu životinja koja dobiva novac od grada za svaku mačku koju zbrine, odnosno za svako kastriranje mačaka i uglavnom za sve ostale troškove, koliko mi je poznato. Imam slike mačaka iz tog azila i to je sve, na žalost, što mi je od njih ostalo. Na tim slikama se može vidjeti da te mačke nisu bile zlostavljane.
Mene zanima da i je nastala zastara za moju tužbu vezano uz taj događaj, s obzirom da su mi mačke otete krajem prosinca 2012. godine.
Hvala. Pozdrav.