Jump to content

tbrez@

Korisnik
  • Broj objava

    95
  • registrirao se

  • Zadnja posjeta

Nedavni posjetitelji profila

906 pregleda profila

Postignuća

  1. Shvaćam da je nastupila prekluzija, još odavno dok nisam bio vlasnik spornih čestica. Ali na činjenično stanje me nitko nije upozorio, nego sam to sam shvatio nedavno. I zapravo mi je najsporniji dio zapuštenost nasipa, koje nije održavan, a kaznu za zapuštenost mogu prema svemu ovome očito mogu dobiti samo ja.
  2. Pozdrav! Naslijedio sam od pokojnog oca prije gotovo 5 godina neke čestice poljoprivrednog zemljišta. S obzirom na to da se radi o zemljištu koje je često poplavljivano, korišteno je kao livada. Živim i radim u Zg, a tek sam prije koji mjesec prošetao tim područjem koje se nalazi u drugoj županiji i primijetio određene promjene i krajobraz. Naime, lokalno je ribičko društvo proširilo granice svojih ribnjaka na štetu čestica koje su u mom posjedu. Nedavno sam išao provjeriti putem ARKOD-a kakvo je zapravo stanje i uvidio da su gotovo trećine ukupne kvadrature na 3 čestice pod vodom. U mom posjedovnom listu čestice su upisane u svojoj originalnoj kvadraturi i vlasnik sam 1/1. Ovakvo stanje nije svježe, nasipi nisu novi. Išao sam vidjeti što će mi reći u SRD. Tajnik društva, koji je jedini bio dostupan, bio je prilično neugodan i otresit. Rekao mi je da kasnim 12 godina (očito je to vrijeme kad je zemljište uzurpirano). Dakle, imam li ikakva stvarna prava nad uzurpiranim zemljištem, obzirom da sam zemljište naslijedio u takvom stanju, a stvarno stanje saznao tek nedavno? Sukladno Zakonu o vlasništvu, prema čl. 25 st.1, posjed koji je prešao na mene kao nasljednika, dužan sam štititi od samovlasnog smetanja treće osobe.
  3. Čitam i pratim ovu temu, moram priznati, neke postove s gađanjem. Pravni odgovor dala Vam je moderatorica u drugom postu teme. Sve ostalo su mlaćenja prazne slame. Dječja prava zaštićena su među ostalim međunarodnom Konvencijom o pravima djeteta, i na temelju te konvencije implementirana u ostale podupiruće zakone. Djeteta, a ne majke. Jer dijete, je ovdje najnezaštićenije i svi postupci i radnje trebaju ići u smjeru zaštite djeteta. Prava i obaveze roditelja, oba roditelja, su jednaka po svim zakonima, osim ako to pravo nije uskraćeno, što pretpostavljam da ovdje nije slučaj, jer bi sud uskratio viđenje i boravak djeteta s tim roditeljem. Dakle, pojmovi „pupčana vrpca“, „dojenje“ i slični tome su pljuska svim roditeljima koji nisu u mogućnosti biološki tako funkcionirati (očevi, posvojitelji, skrbnici) jer ih ta biološka funkcija ne kvalificira automatizmom kao dobre, prave ili kakve već i u bilo kojem smislu superiornije roditelje s određenim prvenstvom u roditeljstvu. „Otrov razvoda“ je pojam i definicija koja je prisutna i u ovoj temi. Dvoje partnera koji zbog nekog prijepora (preljub, neslaganje oko zajedničkih interesa i sl.) prekidaju svoju zajednicu i partnerstvo, povrijeđeni i uvrijeđeni nastavljaju međusobni sukob ne birajući sredstva a koristeći se manipulacijom nekih svojih prava, pri čemu u pravilu stradavaju djeca, koja su u tome nezaštićena, nevoljna za zauzimanjem strana. Preko djece se pokušava napakostiti drugom roditelju. Djeca su tu kolateralne žrtve, a zbog rane dobi to na njih ostavlja nepopravljive posljedice. Ljubav je ono što svako dijete treba i svaki roditelj mu je dužan dati. Dijete okruženo ljubavlju može nesmetano napredovati i rasti. Ostali uvjeti tu ne igraju važnu ulogu, jer će se zadovoljno i sretno dijete prilagoditi situaciji. Jer inače, po suprotnoj tvrdnji, svako dijete koje živi u posvojiteljskoj ili udomiteljskoj obitelji, o kojemu se brinu djedovi, bake, strine ili ujaci umjesto roditelja koji nisu prisutni jer nisu živi ili jer rade neki specifičan posao na drugoj strani planete ili van planete, ne mogu biti sretna i imati sretno djetinjstvo i normalno odrastanje? Djetetu treba ljubav, a ne sukob i rat. Roditelji koji ne žive zajedno, ne žive zajedno zbog nekog prijepora koji ih je i razdvojio. Taj prijepor i povrijeđenost, ne ulazeći u detalje i razloge ih tjera da najčešće gledaju svoje interese, a ne interes djeteta koji bi im kao roditeljima trebao biti prioritet i postaju sebični, gledajući samo svoj interes i na svaki mogući način napakostiti drugom roditelju, umjesto da se posvete roditeljskoj ulozi i djetetu. Sudovi generalno donose u većini slučajeva rješenja u kojima će i roditelj koji ne živi s djetetom moći se posvetiti roditeljskoj ulozi i provesti kvalitetno vrijeme i druženje s djetetom. To kvalitetno vrijeme je vrijeme kojeg će se dijete sjećati, iako to bilo pola sata provedeno u parku ili sat vremena u zoološkom vrtu i sl. iako će s tim roditeljem provesti cijeli dan. Naravno, to vrijedi i za drugog roditelja. Najveći problem je alijenacija, odnosno otuđenje djeteta od roditelja. To je najveći propust roditelja i institucija, jer samo dijete ima pravo na oba roditelja, a u tom slučaju je dijete zakinuto za jednog roditelja, a odgovornost je na svima. Uključene institucije, sudovi i CZSS će u skladu s nekim zakonskim ovlastima i mogućnostima donijeti neke odluke odnosno presude, neki put ispravne, neki put manje ispravne, negdje će uslijed pritiska ili manipulacije potpuno promašiti i podbaciti. Institucije će djelovati prema zakonima i nekim svojim šprancama. Ne smiju se na osobnoj razini uključiti u slučaj jer tada gube nepristranost. Dakle, dijete u svim takvim slučajevi ostaje ipak prepušteno na ljubav ili sebičnost najbližih. Stoga apeliram na sve da se roditeljima u takvim slučajevima savjetuje sebedarje prema djeci i stavljanje potreba djece ispred sebe samog, a ne na poticanje sukoba i netrpeljivost među roditeljima, a i ostalim članovima djetetove obitelji. Interes djeteta mora biti ispred svih interesa! Naravno, roditelji koji su u sukobu, ranjenog ega u takvim situacijama će teško razumno to procesuirati i prihvatiti, to je njihov obrambeni mehanizam i ne treba nikoga osuđivati zbog toga. Utjecanjem na njih pozitivnom energijom, razgovorom i protekom vremena u većini slučajeva će doći do tolerantnijeg odnosa naspram drugog roditelja, a samim time i kvalitetnije atmosfere u kojoj će dijete odrastati. U slučajevima gdje to nije moguće, a i gdje se sumnja da su odluke drugog roditelja ili presude i odluke nadležnih institucija suprotne od dobrobiti djeteta, roditelj ili blizak član obitelji, dužan je reagirati i prijaviti nadležnim institucijama, koje su dužne prema važećim zakonima reagirati promptno. Zaključno, naravno da je svaka situacija specifična sama za sebe, da je teško bilo kome u nekoj situaciji odvagnuti ispravno, naravno da svi griješimo. Ali ako se vodimo ljubavlju prema djetetu, bili mu mi roditelj, djed, baka, strina, to dijete treba ljubav. I zaslužuje ljubav. Ako se time vodimo i damo mu ljubav, ne možemo pogriješiti. I ako mu damo ljubav, makar samo mi, ta ljubav mu može biti presudna da se uspije razviti u normalnu osobu, koja će također moći dati ljubav i znati voljeti. Svojom će ljubavlju nagraditi nas i samo po sebi to je uspjeh. Dijete ne zanima sud ni sudske presude temeljene na satima ili danima u mjesecu. Djetetu su dovoljni trenuci provedeni u sreći i smijehu, bez straha. Bez obzira na dob.
  4. Pokrečem ovu temu iz razloga što smatram da se tumačenje ovog zakona i praksa u velikoj mjeri razlikuju. Kroz ovaj post pokušati ću Vam prezentirati problematiku i svoje tumačenje. Molim Vas da se kod komentiranja držimo rodne neutralnosti. U važećem Obiteljskom zakonu (nadalje OZ) propisano je u temeljnim načelima da muškarac i žena imaju međusobno jednaka prava i dužnosti u svim obiteljsko-pravnim odnosima, a posebno u odnosu na roditeljsku skrb. (čl.3 (1)). Također, i čl.6. istog zakona propisuje da roditelji imaju ispred svih pravo, dužnost i dogovornost živjeti sa svojim djetetom i skrbiti se o djetetu….. Ne ulazeći u sva prava djeteta sukladno konvencijama i podupirućim zakonima jer nisu u većoj mjeri bitni za ovu raspravu, bazirati ću se samo na čl.91.(1): Roditeljsku skrb čine odgovornosti, dužnosti i prava roditelja, u svrhu zaštite i promicanja djetetovih osobnih i imovinskih prava te dobrobiti. Roditeljsku skrb roditelji su dužni ostvarivati u skladu s djetetovim razvojnim potrebama i mogućnostima, te čl. 119.(1) važećeg OZ: Dijete ima pravo ostvarivati osobne odnose s roditeljem s kojim ne stanuje, a roditelj koji ne stanuje s djetetom ima pravo i dužnost ostvarivati osobne odnose s djetetom, neovisno o njegovu pravu na ostvarivanje roditeljske skrbi. Nadalje isti zakon propisuje da : Roditelji imaju pravo i dužnost ravnopravno, zajednički i sporazumno ostvarivati roditeljsku skrb. (čl.104.(1). Prema ovim gore navedenim člancima mogu samo konstatirati da su roditelji u potpunosti izjednačeni u svojim pravima i dužnostima naspram svoje djece. Isto tako, ta prava i dužnosti odnose se na sve roditelje. Dakle, roditelje s pravima i dužnostima, a koji žive ili ne žive zajedno sa svojom djecom, odnosno roditelj koji ne živi sa svojim djetetom ni na koji način ne smije imati po zakonu manja prava od roditelja s kojim dijete živi. Napomena: Roditelji koji su iz nekog razloga lišeni roditeljske skrbi pravnim aktom ne uključujem ovdje i nisu predmet ove rasprave. To je bio uvod u samu problematiku. Glavna problematika ove teme je uzdržavanje djeteta i ravnopravnost roditelja. Naime, primijenjena sudska praksa postavljena je najčešće u presudama tako da roditelj s kojim dijete stanuje svoj udio u obavezi uzdržavanja djeteta ispunjava kroz svakodnevnu skrb o djetetu, a roditelj koji ne stanuje s djetetom, obavezu uzdržavanja djeteta ispunjava zadovoljavanjem materijalnih potreba u obliku novčanog uzdržavanja. Tako to propisuje i čl.310 (1) OZ. Također, u trećem stavku istog članka, daje se mogućnost sporazuma i dogovora vezano uz novčano uzdržavanje za dijete, ako roditelji provode podjednako vremena s djetetom i podjednako skrbe o djetetu. Pri tome je praksa suda da se zbog svakodnevne skrbi roditelju koji ne stanuje s djetetom smanji iznos za uzdržavanje. Tu dolazimo do srži problema: - - Ako su roditelji po svemu jednaki s istim pravima i dužnostima, zašto roditelj s kojim dijete živi (taj termin postaje samo teorijski, ali koji tom roditelju daje prednost jer dijete ne živi samo s njim, u praksi dijete provodi samo pola vremena s njim, a pola s drugim roditeljem) nije dužan također materijalno pridonositi za ono vrijeme kad dijete nije kod njega? - Ako su propisani minimalni iznosi sukladno dobi i potrebama djeteta, tko onda namiruje razliku, ako iznos za uzdržavanje bude smanjen zbog svakodnevne skrbi drugog roditelja?? - - Roditelj s kojim dijete stanuje, za vrijeme boravka djeteta kod drugog roditelja ne ispunjava svoju obavezu kroz svakodnevnu skrb o djetetu jer dijete nije kod njega i nije u obavezi novčanog uzdržavanja. Na koji način onda pridonosi uzdržavanju djeteta, odnosno roditeljskoj skrbi, što mu je prema člancima iz uvoda, dužnost i obaveza?
  5. Što piše u presudi ja ne vidim. Vidim samo isječak koji bi se trebao tumačiti. Također čitam u postu pokretačice teme da su se oba roditelja zalagali za ravnopravnu podjelu: To mogu samo pretpostaviti, jer u tom isječku ne piše. Također mogu pretpostaviti da je ovakva presuda nastala zbog radnog vremena majke, što je sud odredio dogovorom stranaka a sigurno ne proizvoljno. Moje tumačenje se temelji samo na tom isječku i pisanju pokretačice teme. Dakle ravnopravna podjela vremena na oba roditelja. I na tematici njezinog interesa - spornih dva dana u tjednu. Teza oko 3:1 vikenda nije u ovoj temi područje interesa, niti je pokretačica igdje spominje niti se referira ijednom rijeći na nju. Da li je fer ili nije, ne možemo znati, niti je ovdje bitno. Možebitno je naznačen razlog ili želja u kojoj drugoj točci presude. Možda je sama pokretačica iz nekog svog razloga sama zahtijevala tako. Sve su to pretpostavke, bez cjelokupnog dokumenta. Mada ni sama presuda nije "Sveto Pismo". Podložno je dogovorima i kompromisu obje strane. Ako kompromis izostane, rješava se dalje u ovom slučaju kroz savjetovanja/medijaciju ili pravnim putem. A što je po njenom mišljenju "fer" (iz konteksta koji navodi) baš namjeravam pokrenuti svoju temu.
  6. Poprilično sam uvjeren da je u ovom slučaju sudac/sutkinja išao u smjeru poštene i pravedne raspodjele, vodeći se pri tome željama i mogućnostima obje strane. U prijevodu, trebalo je ipak malo truda da se u presudi baš tako posloži, stoga je sve skupa ispalo malo nejasno, a naravno fali i ostali dio presude kako bi možda mogli složiti kompletnu sliku. Neću sad skroz matematički to dokazivati, ali ako izračunate ukupno mjesečni zbroj sati i oduzmete boravak u vrtiću (8 sati svaki radni dan), dobivate ostatak od nekih 550+ sati, ovisno o mjesecu. Ako ocu uračunamo 2x16 sati (od 14:30 prvog dana do sutradan ujutro 5:30; 2xtjedno) + 3 vikenda (pet=9,5 + sub=24 + ned=14; uk 47,5), uk=142,5 sata, ispada ukupno nekih 170 sati, majci ostaje onda 180+ sati što smatram izrazito fer i poštenom odlukom, i smatram da se istim izračunom vjerojatno vodio/la sudac/sutkinja, jer se moramo složiti da ovakva presuda/odluka u vezi viđanja djece i nije baš uobičajena.
  7. Prema osobnom iskustvu, meni je nažalost takvo postupanje/djelovanje centra skroz uobičajeno, u šablonima njihovog djelovanja - "sveta voda". Mogu shvatiti da su pod nekim "možebitnim pritiskom", jer uvijek jedna strana, pa čak i obje budu nezadovoljne. Ali...stvar je u tome...da im je dužnost da u svim slučajevima gledaju isključivo na dobrobit djeteta/djece...a to ne čine...nek mi oproste one djelatnice koje to ipak čine, jer ne isključujem tu mogućnost. Djeca se na žalost neće/ne mogu/ne znaju žaliti na postupanje CZSS
  8. U prvom citatu nisam spominjao sudove, niti ikoga osobno, nego sve općenito u skladu sa situacijom. U drugom citatu - opisanim postupcima ne vrši se pritisak na pravosuđe, nego na druge institucije. Ne pokreću se novi sudski postupci nego se koristi s pravima i u skladu s namjenom zbog koje su i osnovani. No međutim, s obzirom na situaciju u kojoj je gospođa, koju sam osjetio više-manje na svojoj koži, ne želim je još više zbunjivati, pa ću se iz ove rasprave povući u potpunosti, želeći joj sreću i uspjeh u borbi za svoja prava. Vama @Borbena7 također! lp
  9. Naravno, ali samo majka i dijete su u ovoj situaciji zakinuti jedno za drugo u svojim pravima i jedino oni u tome trpe. Ostali brinu svoje brige trenutno... Hoću reći da ako majka sama ne poduzme neke korake, teško da bude netko drugi...Osim toga, što je tu kontraproduktivno? Nije li majka korisnica CZSS i traži njihovu uslugu? Nema li pravo obratiti se Pravobraniteljici ako smatra da Pravobraniteljica u pravnoj stvari može pomoći? Na koji način kontraproduktivno? Da li će trpjeti neke sankcije zbog toga?
  10. Nisam ni tvrdio ni insinuirao na propust suda. Sudovi su inače tromi, a ova trenutna situacija ih usporava još više. Ali privremenu mjeru može donijeti promptno, budući da se ročište ne može održati zbog opravdanih razloga. U ovakvim situacija treba reagirati u više smjerova, pogotovo ako sud ne pokrene nešto u neko kraće vrijeme, budući da se zakonski rokovi više ne mogu ispoštovati. Iako su propisane mjere ograničenja za sve službe, to ne znači da su ukinute. Dakle, i ostale institucije bi trebalo uključiti. CZSS i pravobraniteljicu za djecu npr. U protivnom, ovo bi se moglo produžiti u nedogled, naročito zbog situacije i vrlo vjerojatno još većih restriktivnih mjera u narednim danima.
  11. Pišite sudu požurnice obavezno s dostavnicom ako ste pokrenuli postupak. Ako se ogluše, imate dokaz da se obratite drugim institucijama. Postupci u ovakvim slučajevima su žurni, a bez obzira na ovu situaciju sve službe su morale organizirati dežurstva za hitne slučajeve.
  12. Članak 105. Obiteljskog zakona (1) Jedan roditelj samostalno ostvaruje roditeljsku skrb potpuno, djelomice ili u odnosu na odlučivanje o određenom bitnom pitanju u vezi s djetetom uz istodobno ograničavanje drugog roditelja na ostvarivanje roditeljske skrbi u tom dijelu samo na temelju sudske odluke u skladu s djetetovom dobrobiti.
  13. Takvi postupci su prema zakonu žurni, pa sve ovisi koliko ih još čeka ispred vas, na Vašem sudu.
  14. Tražim odvjetnika za Obiteljsko pravo s područja Vž... Relativno hitno...imam još 15 dana za pravnu reakciju.
×
×
  • Napravi novi...

Važna informacija