"Dobar razvod" je bolji nego "loš brak", odnosno djeci šteti roditeljski sukob, a ne razvod sam po sebi. Konfliktne razvode obilježava da pojedini roditelji ne uspijevaju svoje partnerske probleme staviti po strani i graditi roditeljski odnos, već u probleme uključuju dijete.
Roditelj koji se osjeća povrijeđenim i zbog toga uskraćuje djetetu njegovo pravo na susrete sa drugim roditeljem ne može se zvati kompetentnim roditeljem. U takvim situacijama, ako su one dovoljno učestale, možemo govoriti o emocionalnom zlostavljanju djeteta. Dijete nije i ne može biti objekat odnosa roditelja.
Zaista se zna desiti, ponekad, da rad na komunikacijskim vještinama daje rezultate. No u situacijama konfliktnih razvoda, gdje se problem ponavlja, poboljšanje komunikacijskih vještina ne daje rezultate, već samo odvlači pozornost od ključnog problema. A česti ključni problem u pozadini je problem mentalnog zdravlja. Stručnjaku ga je relativno jednostavno uočiti, ali na žalost u našim centrima za socijalnu skrb time se ne bave, a to bi trebao biti 1. korak kod konfliktnih razvoda.
Vrijeme je veliki protivnik vašeg djeteta i vas. Nema jednostavnog i brzog rješenja, ali upornost i dosljednost daju rezultate. Ono što morate obavezno raditi jest svaku primjedbu na skrb majke prema djetetu u pisanom obliku slati nadležnim institucijama.
Mene sad zanima kome ste od nadležnih institucija u pisanom obliku uputili problem kršenja legitimnih prava vašeg zajedničkog djeteta?