Lijep pozdrav svima!
U nedoumici sam što napraviti pa molim savjete.
Naime, dvije godine je prošlo otkako je moj bivši suprug odselio kod druge žene, a nekoliko mjeseci kako je sudska presuda pravomoćna. Do presude smo djeca i ja prošli svašta: omalovažavanja, šikaniranja, izbjegavanja viđanja zakamuflirana u razna uvjetovanja kako će se i gdje viđati s tatom itd. Posjećivali smo i Centar za socijalnu skrb, a djeca su tamo, kao i na sudu, dala svoje mišljenje da žele tatu viđati nasamo jer nikako ne žele prihvatiti njegovu partnericu.
Radi se o djeci od 16 i 12 god.
Kada je stigla presuda, nadala sam se da će se napokon viđanje djece s tatom dovesti u red jer je precizirano kada se i gdje trebaju viđati. No, naprotiv, on je nastavio izbjegavati kontakte s djecom tvrdeći da se sudska odluka ne mora poštivati jer je to samo formalnost.
Ako i dođe, kasni i po sat-dva ili uopće ne dođe, nekada se javi, češće ne, skrati zajedničko vrijeme i dovede ih ranije ili ih uopće ne dovede pa po mraku idu sami nazad ili me zovu da ja dođem po njih. O vikendima nema ni govora, nijedan vikend nisu proveli kod njega. Kada ga djeca pitaju, kaže da ne mogu doći.
Stanuje u istom gradu, na 15 min od nas. Rijetko se i čuju telefonom. Često kada i dođe po njih, inscenira neku svađu, tako da se djeca odmah revoltirana vrate natrag. Sve ovo nastoji izvesti tako da djeca djeluju odgovorna za ne viđanja.
Sa mnom uopće ne kontaktira, ne pita i ne brine o njihovom učenju, uspjehu u školi, zdravlju itd.
Rekao je jednom prilikom djeci da će plaćati alimentaciju i da je to sve što od njega mogu očekivati, da se ne mogu viđati. I na sudu je izjavio da ne želi viđati djecu pa mu je sutkinja objasnila da je to pravo djece.
Mene zanima što mi je činiti.
Potencirati viđanje ne vrijedi jer ne ovisi o meni. Jasno mi je da se nikoga ne može silom natjerati da viđa svoju djecu. Ovdje se narušavaju dječja prava.
Dobila sam savjet da sve prijavim Centru za socijalnu skrb jer sam ja kao roditelj kojemu su povjerena djeca na odgoj dužna brinuti i o njihovim pravima nesmetanog viđanja s drugim roditeljem s kojim ne žive.
Jesam li ja dužna to prijaviti i bi li to uopće imalo nekog efekta? Ili bi to bilo samo preventivno da ne bi nakon nekog vremena on prijavio da ja manipuliram djecom i branim susrete (što apsolutno ne stoji)? Mogu li imati nekakvih posljedica i neugodnosti ako ne obavijestim Centar za socijalni rad o kršenju dječjih prava?
Lijep pozdrav i hvala na svakoj pomoći.