marton

Hvala na odgovoru! Prema tome bi mogli reći kako je odvjetnik u prvoj tužbi napravio manevar u kojem nije tužio sve suvlasnike kako bi izbjegao situaciju u kojoj bi osoba D mogla uložiti žalbu, a sudac je na ročištu zažmirio i podržao takvu radnju.

Molio bi pomoc oko sljedece situacije; Na nekretnini koja je u suvlasništvu upisane su osobe A, B, C, D, što stoji upisano u ZK. Zatim je osoba X pokrenula tužbu za utvrđivanje stvarnog prava vlasništva u kojoj tuži osobe A, B, C, kako bi se osoba X kao suvlasnik upisala na nekretninu. U toj prvoj tužbi nije tužena osoba D, pošto bi ta osoba D kao stranka u postupku mogla srušiti tu istu tužbu legalnim i valjanim dokazima. Takodjer zabilježba spora namjerno nije zatražena kako bi se sve odvilo u tajnosti, tako da osoba D nije mogla znati da je tužba pokrenuta. U presudi je odlučeno da se osobi X odobrava upis suvlasništva na nekretninu, tako da su sada u ZK suvlasnici osobe X,A,B,C,D. Nakon što se na osnovu pravomoćne presude osoba X upisala u ZK, podigla je novu tužbu prema osobi D radi utvrđivanja stvarnog prava vlasništva u kojoj namjerava osporiti suvlasništvo osobi D. Ono što me zanima je sljedece: Da li je prema nekakvom zakonu osoba X dužna i mora li tužiti SVE suvlasnike (A,B,C,D) na predmetnoj nekretnini ili samo one suvlasnike na čiji udio se želi opteretiti, t.j. upisati? Hvala!

Pokušat cu opet objasniti situaciju, s nešto izmjenjenim detaljima koje sam pogrešno naveo u prvom postu; Osoba A je na osnovu ugovora od doživotnom uzdržavanju postala uzdržavatelj osobi B, a zahtjev za zabilješku ugovora je podnesen i čeka se na upis zabilješke u ZK. Osoba B je u suvlasništvu sa osobom C na jednoj nekretnini. Osoba B i osoba C ne žive u istoj nekretnini, ali žive u neposrednoj blizini. Ono što je ovdje sporno je to da osoba A učestalo tijekom svojih posjeta osobi B, svjesno i namjerno provocira osobu C. Provokacije koje osoba A izvodi su: namjerno dobacivanje raznih komentara i uvreda, parkira auto na način da osobi C ograničava kretanje i izlazak sa posjeda, na posjedu izvodi sitne radove bez pitanja i to sve iz razloga sto se udržavana osoba B na nekrentini ponaša kao jedini vlasnik i godinama zabranjuje osobi C pristup nekretnini. Ono sto me ovdje zanima je sljedeće: 1) Ima li pravo osoba A ponašati se kao da je suvlasnik na posjedu tj. nekretnini? 2) Smije li osoba A obavljati radove na nekretnini i posjedu po nalogu osobe B bez suglasnosti osobe C? 3) Postoji li kakva razlika u situaciji ako je osoba A uzdržavatelj, a ne skrbnik osobi B? Hvala!

Sad tek vidim da sam naveo pogrešne pojmove. Dakle osoba A nije skrbnik, nego uzdržavatelj osobe B s kojom je sklopio ugovor o doživotnom uzdržavanju. Pretpostavljam da to ne mijenja situaciju.

Molim pomoć oko sljedeće situacije: Osoba A je na osnovu ugovora od doživotnom uzdržavanju postala skrbnik osobi B, a ugovor o tome je upisan u ZK. Osoba B je u suvlasništvu sa osobom C na jednoj nekretnini. Osoba B i osoba C ne zive u istoj nekretnini, ali žive u neposrednoj blizini. Ono što je ovdje sporno je to da osoba A učestalo tijekom svojih posjeta osobi B, svjesno i namjerno provocira osobu C. Provokacije koje osoba A izvodi su: namjerno dobacivanje raznih komentara i uvreda, parkira auto na način da osobi C ograničava kretanje i izlazak sa posjeda, na posjedu izvodi sitne radove bez pitanja i to sve iz razloga sto se udržavana osoba B na nekrentini ponaša kao jedini vlasnik i godinama zabranjuje osobi C pristup nekretnini. Ono sto me ovdje zanima je sljedeće: U kojoj mjeri i prema kojem zakonu se osoba A (skrbnik) ima pravo tako ponašati prema osobi C ? Postoji li kakav pravni lijek i način prema kojem se osobi A moze ograničiti pristup nekretnini (pristup osobi B ne želimo osporavati) i time spriječiti daljnje uznemiravanje osobe C ? Hvala!

Molio bi pomoc oko trenutne situacije. Problem oko suvlasništva kuće sam vec objasnio ovdje u postu od prije. Ukratko: 2005.god od rodbine koja je vlasnik kuće, dobio sam izjavu o odricanju imovine u moju korist prema kojoj mene pripada 1/2 kuće. 2010.god sud mi je zbog loših svjedoka koji nisu znali objasniti tko je pravi vlasnik kuće dodijelio 1/4 kuće. U navedenoj kući su prije zivjeli moj djed i njegova kćer (moja teta). Prije djedove smrti, kćer je nagovorila svog starog u senilnog oca da naprave ugovor po kojem on dio kuće ostavlja svojoj kćeri, te su ugovor sastavili i ovjerili. U kući je ostala zivjeti njegova kćer. Ovdje je bitno napomenuti da moj djed niti njegova kcer nisu vlasnici niti suvlasnici te kuće, a svi ovdje dobro znamo da pokloniti ili prodati nekrentinu moze samo osoba koja je vlasnik iste. Vlasnici te kuce su djedova braća koja se nikad nisu upisala u ZK (tada ljudi nisu bas marili o takvim stvarima), pri cemu mi imamo dokumente o kupoprodaji kao dokaz vlasništva. Sada se stanje zakompliciralo i pokusat cu objasniti novonastalu situaciju: Na osnovu tog ugovora po kojem moj djed ostavlja dio kuće svojoj kćeri, sud je prije par mjeseci donio presudu, te se njegova kćer nakon što je presuda postala pravomoćna, upisala kao suvlasnik na kuću. Ovdje je bitno napomenti da mene sud NIJE obavijestio o presudi, tako da se ja niti nisam mogao žaliti na nešto što se odvijalo meni iza leđa. S obzirom da sam ja suvlasnik 1/4 kuće, sud me je morao obavijestiti. Buduci da nisam niti znao za tu presudu, ona je naravno nakon 15 dana postala pravomoćna. Također, taj upis suvlasništva odrađen je na način da su ostalim suvlasnicima koji su greškom upisani od prije (objašnjeno u postu na pocetku), smanjen udio suvlasništva. Dakle, nisu brisali ostale suvlasnike koji su pravomoćnim presudama od prije upisani, već su im samo smanjili udio kako bi za sebe napravili prostora za upis suvlasništva. Dakle, iz ovog gore vidljivo je da je sud namjerno napravio nekoliko nepravilnosti. Uz sve to, odvjetnik koji zastupa moju tetu ima razne svoje kanale i veze na sudu, te je rijec o debeloj korupciji. Ono što mene zanima je kako dalje? Zašto sud prije nego što je u presudi uvažio taj ugovor između mog djeda i njegove kceri, nije provjerio u ZK da li je djed uopće bio suvlasnik kuce? Kako srušiti tu pravomoćnu presudu koja je nastala na nacin jer ja kao suvlasnik nisam obavijesten? Mogu li potomci djedove braće koji su pravi vlasnici kuće, nakon svega pokrenuti tuzbu s obzirom na prethodne pravomoćne presude? Hvala!

Ne zivim u toj kuci, a nije mi jasno zasto je bitno da li zivim u njoj ili ne.

Upravo tako. U toj tuzbi radilo se o utvrđivanju prava vlasništva protiv upisanih suvlasnika.

Situacija je vrlo slozena i nije mi bas jednstavno za objasniti u par recenica, a posto nemam opciju za editiranje prijasnjeg posta, pokusat cu jednostavnije objasniti situaciju. Trebao bi pomoc oko sljedece situacije. 2010.god sud je u pravomocnoj presudi zbog senilnih svjedoka koji nisu znali dobro objasniti situaciju, zakljucio kako mene kao nasljednika pripada 1/4 kuce umjesto 1/2, a za sto imam sve potrebne dokumente o vlasnistvu. Bez obzira na lose ili dobre svjedoke, da sad ne ulazim previse u detalje, sudac je u toj presudi napravio gresku i meni presudio 1/4 kuce. Na tu presudu se nazalost nisam u roku 15 dana zalio zbog zdravstvenih problema koji su me u tome sprjecavali. U toj prijasnjoj tuzbi iz 2010. suvlasnik je bio tuzen kako bi se rascistilo suvlasnistvo. Sada pokusavam opet rascistiti situaciju, te mi odvjetnik kaze kako vise nije moguce pokrenuti tuzbu nakon pravomocne presude, jer je suvlasnik vec bio tuzen u prethodnoj tuzbi. U ovom slucaju sudac je u presudi napravio gresku (sto je i moj odvjetnik potvrdio), tako da mora postojati neki nacin kako to ispraviti. Jedino sto mi ima logike je nova tuzba u kojoj bi tuzio suvlasnika, ali kao sto sam spomenuo odvjetnik tvrdi kako to nije moguce. Vjerujem da u HR ima hrpa ovakvih slucajeva, te rjesenje mora postojati. Kako rijesiti ovu situaciju? Ima li u praksi slucajeva da je nakon pravomocne presude nova tuzba pokrenuta i kao takva rijesena u tuziteljevu korist? Hvala!

Trebao bi pomoc oko sljedece situacije. Od pravih vlasnika kuce (moje daljne rodbine) jos 2005.god dobio sam izjavu o odricanju imovine u moju korist prema kojoj mene pripada 1/2 kuce. Na sudskom rocistu 2010.god sud nije uzeo u obzir izjave svjedoka, a i senilni svjedoci nisu znali dobro objasniti tko je bio pravi vlasnik kuce, te je sud u pravomocnoj presudi zakljucio kako mene pripada 1/4 kuce. Na tu presudu se nazalost nisam u roku 15 dana zalio zbog zravstvenih problema. Sada sam u zemljisnim knjigama suvlasnik kuce na 1/4. Ostali suvlasnici koji su upisani su zapravo greskom suda upisani. Jedan dio suvlasnika se pismeno odrekao suvlasnistva sto u navedenoj tuzbi nije uzeto u obzir, a drugi suvlasnik je bivsi veleposjednik od prije 100god od koga je moja rodbina zemljiste kucu kupila prije skoro 90god. S obzirom da svjedoci na rocistu nisu znali dobro objasniti tko je pravi vlasnik, sudac nije brisao veleposjednika te je nekom svojom logikom zakljucio i presudio kako mene pripada 1/4 kuce. Ja imam sve valjane dokumente i kupoprodajni ugovor od prije 90god za zemljiste na kojem je kuca, te je izjava od rodbine o odricanju imovine u moju korist. Tu sada dolazi do komplikacija. Drugi dio rodbine je upornim nagovaranjem dobio darovni ugovor od starije osobe koja je zivjela u toj kuci, a koja zapravo nikada nije bila vlasnik kuce. Ta osoba je prema darovnom ugovoru "ostavila" cijelu kucu tom drugom dijelu rodbine. Naravno da taj drugi dio rodbine negira kako ti pravi vlasnici kuce i zemljista nisu nikada postojali. Sada je problem taj sto se ta druga rodbina pokrece tuzbu i pokusava se upisati na suvlasnicki dio tog suvlasnika -veleposjednika. Pokusavam rascistiti vlasnicku situaciju, pa sam u dogovoru sa odvjetnikom odlucio tuziti veleposjednika (odvjetnik mi je sam to predlozio), kako bi prema pravim dokumentima dobio veleposjednikov dio kuce. Tjedan dana kasnije moj odvjetnik okrece pricu i tvrdi kako nova tuzba nakon pravomocne presude nije moguca, jer je suvlasnik veleposjednik vec tuzen 2010.god u toj tuzbi. Situacija je vrlo komplicirana, a mene zanima kako izaci iz ove situacije sa pozitivnim ishodom. Da li je ikako moguce pokrenuti tuzbu nakon pravomocne presude? Hvala!

Pretpostavljam da mislite prema onome sto pise u zakonu o porezu na promet nekretnina: Da budem iskren, sada vise nisam siguran, mislim da je prijava poreznoj upravi isla odmah u zakonskom roku. Sada sam procitao i jos jedan dio zakona: Prema clanku 13, ispada da bi trebali biti oslobodjeni placanja poreza jer je: -prvo zemljiste steceno na nacin da su se moji preci (potomci mog djeda) odrekli imovine u moju korist -drugo zemljiste je steceno prema ugovoru o darovanju od mog brata Da li bi prema tome trebao biti oslobodjen placanja poreza ili sam nesto krivo razumio? Zna li tko nesto vise o tome koliko obicno treba poreznoj upravi da posalje svoje ocitovanje, jer mi je potpuno cudno sto se nisu ocitovali?

Trebao bi savjet oko sljedeceg slucaja placanja poreza pri uknjizbi zemljista; 02/2013. napravljena je uknjizba prvog gradjevinskog zemljista -pravo vlasnistva prema presudi 07/2013. napravljena je uknjizba drugog gradjevinskog zemljista -pravo vlasnistva prema ugovoru o darovanju Nakon sto su oba gradjevinska zemljista uredno uknjizena, da sve bude prema zakonu i proceduri uredno sam to prijavio poreznoj upravi u 10/2013. Porezna uprava bi trebala procijeniti vrijednost i ispostaviti racun za porez. Dakle, to je bilo u 10/2013, a ja jos uvijek nikakav odgovor nisam dobio od porezne. Postoji li mozda u ovakvom slucaju kakva zastara placanja poreza nakon odredjenog vremena posto sam im ja sve uredno prijavio, a porezna uprava se nicim ne ocituje? Sto mi je ciniti, ipak se ne bi htio izletavati upitom prema poreznoj, pa da mi vec sutra ispostave racun? Hvala!

Molio bi pravni savjet oko ugovora o najmu stana. Postanari smo zadnjih 7 godina. S vlasnikom stana sklopili smo ugovor o najmu na rok od 2 godine, kojeg smo potpisali, ali nismo ga nigdje ovjerili, posto je najmodavac skrtac i nije htio ovjeru platiti kod javnog biljeznika. Dakle, najmodavac nam iznajmljuje stan na crno, t.j. ne placa porez. Ugovor je nakon te 2 godine istekao (2008.) i nismo ga obnavljali, jer je sve kasnije islo na osnovu povjerenja. Trenutna situacija je takva da se za mjesec dana zelimo iseliti iz tog stana. Mi smo ga o selidbi korektno obavijestili 1 mjesec prije, a selidbu nam sada najmodavac zeli osporiti jer kako kaze, "otkazni rok je tri mjeseca prema zakonu o najmu". U ugovoru kojeg smo sklopili nigdje ne pise koliki je otkazni rok, vec nam je samo usmeno napomenuo prilikom useljenja da je otkazni rok 3 mjeseca. Najmodavac ima polog kod sebe u visini jedne (1) stanarine, za kojeg sumnjam da ce nam vratiti, a sada nam zeli naplatiti jos dodatne dvije (2) stanarine pod otkazni rok od 3mj. Nize je jedan clanak iz ugovora kojeg je najmodavac sastavio. Ono sto mene ovdje zanima, da li se najmodavac moze pozivati na bilo koju tocku ugovora, ako u njemu pise da ugovor prestaje vaziti ako ga stranke ne produze? Prema meni, ugovor je istekao i sve tocke tog ugovora vise ne vrijede. Takodjer, smije li se najmodavac pozivati na zakon o najmu ukoliko taj isti zakon istovremeno krsi ne placajuci porez? Hvala!