Jump to content

zao

Korisnik
  • Broj objava

    290
  • registrirao se

  • Zadnja posjeta

O zao

  • Rang
    Iskusan

Nedavni posjetitelji profila

1492 pregleda profila
  1. Predmet je "Buhagiar protiv Malte", br.47711/99 od 10. veljače 2000. Na tu presudu Evropskog suda za ljudska prava u Strasbourgu (ESLJP) se pozvao sud. Pokušavao sam je naći na zvaničnoj internet stranici ESLJP-a i još tražio po nazivu, ali bez uspjeha. Ako netko zna način, molim da mi pošalje link, Unaprijed hvala.
  2. Pravni odnos između ZIR-a i ZOR-a

    Gledajte o čemu se radi, pogledajte kako poslodavac i radnik mogu kršiti pravilnik o radu javne firme uz sudski blagoslov (jako je važno da je to javna firma, jer je financiraju porezni obveznici). Prema čl.8. st. ZOR-a poslodavci su obvezni pridržavati se odredbi pravilnika o radu. Međutim, u čl.226. st.1. ZOR-a su taksativno navedene situacije kad inspektor rada provodi inspekcijski nadzor i pogađate, kršenje odredbi pravilnika o radu NIJE među njima. Ali zato, po mom mišljenju, inspektor rada je sukladno čl.38. ZIR-a poslodavcu trebao narediti otklanjanje utvršene povrede propisa. E sad nastupa sud koji samtra, pojednostavljeno, da bi se aktivirao ZIR, mora to pisati u ZOR-u. Ali evo cijele rečenice iz obrazloženja te sudske presude, citat: "Osim ovlasti propisanim tim zakonom, za postupanje inspektora rada i pokretanje odgovarajućeg postupka protiv poslodavca u konkretnom slučaju potrebno je ispunjenje i drugih uvjeta propisanih materijalnim propisom koji regulira područje radnih odnosa, odnosno da je riječ o povredi propisa o radnim odnosima, zbog koje je ovlašten pokrenuti postupak po službenoj dužnosti, a što ovdje nije slučaj." NAPOMENA: osim ovlasti propisanih tim zakonom.....misli se na ZIR
  3. Pravni odnos između ZIR-a i ZOR-a

    U ZIR-u postoji odredba koja ide meni u prilog, ali da bi se ona aktivirala (da se tako izrazim), potrebno je, citat iz obrazloženja presude Visokog upravnog suda "ispunjenje i drugih uvjeta propisanih materijalnim propisom koji regulira područje radnih odnosa". Može li tako sud reć za bilo koju odredbu nekog zakona da postoji preduvjet za njezino pokretanje u drugom zakonu?
  4. Postoji li negdje u Zakonu o radu (ZOR) neka odredba nekog članka koja uvjetuje korištenje odredbi Zakona o inspektoratu rada (ZIR), ja je ne mogu naći ali ja nisam pravnik?
  5. Račun za koji javno tijelo sada. 30.rujna 2019. potražuje kamatu, ja sam platio 31.kolovoza 2018. Nikakva saznanja da uopće postoji kamata nisam imao do 30.rujna 2019. Sljedeće, na računu od tog 30.rujna 2019. (kojim javno tijelo potražuje kamatu) nigdje ne piše da je za podmirivanje kamate nego da je za potrošak (misli se na potrošak vode). Je li tu sve zakonito, kakve su mi šanse na Upravnom sudu da poništim taj račun od 30.rujna 2019., iako je javno tijelo skinulo sa mog računa iznos potreban za podmirenje kamate, budući da sam ja 31.kolovoza 2018. "debelo" pretplatio svoje račune kod tog javnog tijela, tako da sam do dan danas u plusu?!
  6. Obrat u čitavoj ovoj prići... U razgovoru sa javnim tijelom saznao sam da oni u spornom periodu, od 27.prosinca 2018. do 23.srpnja 2019., a ni u kasnijem, uopće nisu zaračunavali kamatu, zbog nekakvih softverskih problema (kako kažu). A onda dolazi 30.studenog 2019. kad mi javno tijelo izdaje račun na kojem piše "potrošak", ali iz jednog drugog papira koji mi je stigao uz taj račun saznajem da se taj račun odnosi na kamate za navedeno razdoblje. Dakle, javno tijelo me je prvi put obavijestilo o postojanju tih kamata 13 mjeseci nakon plaćenog računa (31.kolovoza 2019.), je li to zakonito?! Osim toga, dodatni problem mi je taj što sam ja 31.kolovoza 2018. pretplatio svoj dug javnom tijelu, jer sam, ne želeći imati previše kontakta s njima (što je izgled greška) uplatio malo veći iznos za plaćanje idućih računa javnom tijelu, tako sam danas 16.listopada 2019, još u plusu. Međutim baš zbog postojanja tog viška novaca na mom računu, javno tijelo je (automatizmom) skinulo iznos koji odgovara njihovom potraživanju predmetnih kamata, pa se pitam je li zbog toga na računu od 30.rujna 2019. piše "potrošak", a ne piše "obračun kamata" (što je bila njegova stvarna namjena)?! Kakve su mi šanse na Upravnom sudu, jer sve znam kako će mi odgovoriti javno tijelo i njegovo povjerenstvo? P.S. Znate li da ta povjerenstva nemaju pravnu osobnost, pa se postavlja pitanje kako onda mogu donositi pravne odluke?!
  7. Hvala na odgovoru, ali u zakonu nigdje ne piše da se potraživanja kamata računaju od dana NASTANKA kamate. Sukladno čl.226. st.1. ZOO-a, tražbina povremenog davanja, u šta pripada i tražbina kamata, zastarijeva u roku od tri godine od dana dospjelosti svakog pojedinog davanja, odnosno dospjelosti tražbine kamate. DAKLE, POJAM "TRAŽBINE POVREMENOG DAVANJA" SE ODNOSI NA DOSPIJEĆE TRAŽBINE KAMATE, A NE NA NJEN NASTANAK. Naravno, to je samo moje mišljenje, a ja nisam pravnik. U ovom konkretnom slučaju, račun kojim javno tijelo traži da platim kamatu je izdan 30.rujna 2019., odnosno 13 mjeseci nakon šta sam ja platio sve račune?! Ako račun zastarijeva nakon godinu dana, a prema čl.223. ZOO-a sve tražbine kamata zastarijevaju onda kad zastari račun, kad bi kamata zastarijevala tri godine od dana nastanka kamate, zar ne bi onda čl.223. bio u suprotnosti sa čl.226. ? Zatim, na samom mom računu nigdje ne piše da se plaća radi podmirenja kamate nego pod opisom plaćanja piše "POTROŠAK", dok u specifikaciji računa (dijelu računa koji se ne predaje javnom tijelu prilikom plaćanja računa) pod ukupnim iznosom računa, nakon iznosa cijene računa u kunama piše "STRUKTURA PRODAJNE CIJENE m3". Jedino pod izlistom računa za koje se traži kamata (za račune od 27.prosinca 2017. do 23.srpnja 2018.) piše da je to RAČUN OBRAČUNA KAMATA, ali od 30.rujna 2019.?!
  8. Nedavno sam dobio račun za plaćanje kamate za račune javne usluge od 27.prosinca 2017. do 23.srpnja 2018., s tim da sam te račune platio 31.kolovoza 2018. Je li 1.rujna 2019. nastupila zastara, sukladno čl.223. i čl.232. Zakona o obveznim odnosima?
  9. Na jednu pritužbu (moju) sistem se smije, dok na miljun pritižbi sistem puca. I ne moraju imati svagdje poslovnicu, ali zato ne bi smjeli taj trošak uvaljivati krajnjim korisnicima. Pravno nije ništa regulirano i ova priča tek počinje...
  10. HTV svaki mjesec šalje miljun računa za TV pristojbu i ti to uspoređuješ sa pojedinačnim slanjem pouzećem i plaćanjem poštarine isl.? HTV je javna firma, a plaćanje TV pristojbe zakonska obveza. Kako b znali dolaziti na kućnu adresu i provjeravati koristim li mobitel ili laptop u slučaju odjavljivanja TV orijamnika, a sve da bi i dalje mogli naplaćivati pristojbu od 80 kuna, tako bi te ljude trebali zaposlit u svojim poslovnicama za plaćanje TV pristojbe bez plaćanja naknade, a ne uvaljivati meni (nama) još i plaćanje naknade za plaćanje svojih računa.
  11. Ok, ovo se odnosi na sve one koji nemaju svojih poslovnica i isto ih ne zaniama kome ću (i koliko) plaćati naknadu za plaćanje računa. Znači, uključujući i TV pristojbu.
  12. Iznos TV pristojbe je utvrđen čl.35. st.1. Zakona o HRT-u, što znači da ga se ne može tek tako povećavati (prebacivanjem naknade za plaćanje računa u sami račun za pristojbu), a ovo uvaljivanje troška naknade za plaćanje računa vlasnicima TV prijamnika je "siva zona" koju manina rješava "dogovaranjem", a većina plaća iz džepa. A to im prolazi, jer ljudi to uzimaju "zdravo za gotovo"...
  13. Sivko, problem je u tome šta HTV samo izda uplatnicu, a građani neka se "snalaze" kako će platiti račun. Zar ne bi trebalo da HTV mora osigurati određeni broj svojih poslovnica (raspoređenih po čitavoj Hrvatskoj) gdje bi građani mogli platiti račun bez provizije ili da se oni (HTV) plate proviziju što će građani preko tuđih poslovnica plaćati račun za (njihovu) TV prostojbu?
  14. U čitavoj ovoj priči ključno je pitanje kako HTV može svaliti trošak naknade za plaćanje TV pristojbe na teret vlasnika TV prijamnika..... ili je i to stvar "dogovora"?
  15. Sve dok bude takvih "dogovaranja", biće nam ovako...
×