Jump to content

zao

Korisnik
  • Broj objava

    168
  • registrirao se

  • Zadnja posjeta

  1. Vodio sam i dobio dva upravna spora protiv javnog tijela, prilikom čega je svaki put javno tijelo manipulralo činjenicama iz jednog sasvim drugog postupka (u nastavku: postupak X), kojeg sam izgubio. Svaki put je Upravni sud samo vraćao predmet na ponovno odlučivanje. Sada je javno tijelo treći put donijelo odluku (u ovom postupku) koja je utemeljena činjenicama iz postupka X, pa me zanima mogu li i kako od Upravnog suda dobiti naknadu nematerijalne štete. Naime, ja svaki put (u svakoj svojoj tužbi) moram Upravnom sudu objašnjavati razlike između tih postupaka i koja dokumentacija pripada kojem postupku (moram prilagati svu tu dokumentaciju). I sad, je li dovoljno napisati u tužbenom zahtjevu da tražim određivanje naknade za meterijalnu i nematrerijalu štetu u iznosu od recimo, 500 kuna? Kakva dodatna obrazloženja bi eventualno trebao napisati?
  2. Ako postavljam pitanja koja nemaju veze sa predmetom, neka me slobodno prekine. Ali da NA RASPRAVI ne mogu postavljati pitanja suprotnoj strani..... to je malo bolesno (po mom razmišljanju). Kao da se ta suprotna nema cijeli arsenal "odgovora" u stlu: to pitanje nije mjerodavno za tijek rasprave ili o tom pitanju sam se već očitovao (isl)....
  3. Ok, onda postavljam pitanje šta znači "rasprava", odnosno šta to znači "raspravljati"? Ne mogu postavljati pitanja suprotnoj strani jer u čl 37 - 39. ZUS-a ne piše da na raspravi mogu postavljati pitanja suprotnoj strani? NIJE LI SVE TO SKUPA MALO BOLESNO I JESMO LI SAMI KRIVI KAD IM TO SVE DOPUŠTAMO?
  4. Ok, gdje to piše da je kod Zakona koji reguliraju postupak (proceduru) dozvoljeno činiti samo ono šta je propisano?
  5. Ok, ako ja ipak postavim pitanje na ročištu pri Upravnom sudu,KOJI SAM ZAKON PEEKRŠIO (KOJI ČLANAK, KOJEG ZAKONA)?! ......Ako će u Zakonu pisati šta je sve dozvoljeno činiti (umjesto što je zabranjeno), onda će Zakoni imati jedno 100 puta više članaka?!
  6. Ni u ZPP-u (čl. 219. - 226.) ne piše da se ne smiju postavljati pitanja suprotnoj strani. Inače, na samom ročištu sudac mi je napomenuo kako bi bilo dozvoljeno postavljati pitanja na Općinskom sudu, ali kako je u mom slučaju spor pri Upravnom sudu i to protiv tijela javne vlasti, da onda nije dozvoljeno postavljati pitanja. Znači li to sve da san zakinut u svojim pravima (na postavljanje pitanja suprotnoj strani)?
  7. Hvala na odgovoru, ali GDJE TO PIŠE, odnosno, u kojem članku i kojeg Zakona PIŠE da ne smijem postavljati pitanja suprotnoj strani na ročištu pri Upravnom,sudu. Valjda se sve temelji na PISANIM PRAVILIMA, a ono šta nije napisano - za Sud ne bi smjelo ni postojati?!
  8. Piše li negdje u Zakonu (ZUP-u ili ZUS-u) da je zabranjeno postavljati pitanja suprotnoj strani (ja to nisam uspio naći u Zakonu)? Sudac me upozorio da mogu iznositi dokaze i činjenice i raspravljati o njima, ali da ne mogu postavljati pitanja (suprotnoj strani)?! Ne znam jesam li pogriješio što nisam inzistirao na pravu na postavljanje pitanja, pa se preko Legalisa spremam "za sljedeći put".....
  9. predmet upravnog spora

    Ja sam inicirao pokretanje inspekcijskog nadzora radi nezakonitih postupanja javnog tijela u odnosu na moju zgradu.
  10. predmet upravnog spora

    O kojoj odluci govorite? Ja nisam podnio tužbu protiv neke odluke, nego tražim da Sud izvrši uvid u rezultate inspekcijskog nadzora tuženika, odnosno tražim da Sud prisili tuženika da postupi prema zakonskim propisima (čl.26. st.6. ZIR-a), sve sukladno čl.22. st.2. t.3. ZUS-a.
  11. predmet upravnog spora

    Prema čl.26. st,6. Zakona o inspektoratu rada tuženik je dužan podatke vezane za inspekcijski nadzor predati Sudu, a ja sam to tražio tužbom Upravnom sudu, sukladno čl.22. st.2. t.3. Zakna o upravnim sporovima koji mi, po mom mišljenju daje takvu mogućnost, BEZ toga da osporavam tuženikova rješenja. Ja se držim doslovce PISANIH zakonskih propisa, a ono šta nije napisano to za Sud ne bi trebalo postojati, zar ne?
  12. predmet upravnog spora

    Pitaću Vas isto ono šta sam pitao suca: TO ŠTA VI GOVORITE, GDJE TO PIŠE U ZUS-u (ILI U ZUP-u)? Nasuprot tome, ovo "moje" piše u čl.22. st.2. t.3. ZUS-a, da se tužbom može tražiti postupanje tuženika prema zakonskim propisima. Naime, u čl.22. ZUS-a stoji da se tužbom Upravnom sudu MOŽE (NAGLAŠAVAM: MOŽE) tražiti četiri stvari (točke 1, 2, 3 i 4), dakle nigdje ne piše da je točka 1 (čl.22. st.2. ZUS-a), odnosno traženje poništavanja pojedinačne odluke tuženika nekakav preduvjet za traženje postupanja tuženika prema zakonskim propisima. U svojoj tužbi ja nisam osporavao ni prvostupanjsko, ni drugostupanjsko rješenje tuženika, ja samo tražim postupanje tuženika prema zakonskim propisima (sukladno čl.22. st.2. t.3. ZUS-a). Možda bi Vam pomoglo da objasnim ukratko suštinu stvari. Ja sam od tuženika tražio uvid u spise predmeta, a on se skriva iza inspekcijske tajne, koju može otkriti samo Sudu. E pa sad, oni mene prisiljavaju da osporavam rješenje tuženika kojim se on "sasvim zakonito" skriva iza pojma inspekcijska tajna, da bi mi onda odbacili zahtjev da tuženik dostavi Sudu te podatke (rezultate inspekcijskog nadzora). Zato ja inzistiram na onim zakonskim propisima koji meni daju pravo da tužbom tražim postupanje tuženika prema zakonskim propisima. JER ZAŠTO BI JA MORAO VODITI DVA POSTUPKA, OSPORAVATI RJEŠENJE TUŽENIKA (GDJE VRLO LAKO MOGU IZGUBITI SPOR, JER TUŽENIK IMA UPORIŠTE U ZAKONU), PA TEK ONDA U SLUČAJU USPJEHA U TOM SPORU TRAŽITI POSTUPANJE TUŽENIKA PO ZAKONSKIM PROPISIMA, KAD MI ZAKON DAJE DIREKTNU MOGUĆNOST DA TUŽBOM TRAŽIM POSTUPANJE TUŽENIKA PREMA ZAKONSKIM PROPISIMA?!
  13. Prema čl.22. st.2. t.3. Zakona o upravnim.sporovima tužbom pri Upravnom sudu se može tražiti postupanje tuženika prema zakonskim propisima, na što sam se ja pozvao u svojoj tužbi.Ali pritom ja nisam htio osporavati tuženikovo drugostupanjsko rješenje, na što me je upozorio sudac na samom ročištu (da ako ne osporim to rješenje, da će mi u tom slučaju tužba biti odbačena). Na moje pitanje, gdje to PIŠE da sam obvezan prije pozivanja na čl. 22. st.2.t.3. ZUS-a osporavati tuženikovo rješenje, sudac mi je odgovorio da se to podrazumijeva, nakon čega mi je odbacio tužbu (u zapisniku sa ročišta). Prije primitka presude i žalbe Visokom upravnom sudu zanimalo bi me mišljenje ostalih forumaša.
  14. poništenje rješenja Ministarstva gospodarstva koje, poput Upravnog suda TUMAČI ODREDBE NAVEDENOG UGOVORA ALI NE ŽELI PROVJERITI VJERODOSTOJNOST TAKVOG UGOVORA, odnosno ne želi provjeriti potpise suvlasnika moje zgrade. Suštinski se radi o tome da ja tvrdim da gubitke vode u cijevima zgrade može obračunavati (raspoređivati svakom pojedinom stanaru moje zgrade) SAMO I ISKLJUČIVO VODOVOD, a suprotna strana tvrdi da to može raditi i (privatna) firma koja nam je ugrađivala interne (pojedinačne) vodomjere.
  15. Pa upravo je suština u tome da Upravni sud tumači odredbe ugovora, a bez provjere vjerodostojnosti takvog ugovora (bez provjere potpisa suvlasnika). Konkretno u mom slučaju, radi se o "ugovoru o opskrbi pitkom vodom i odvodnji" koji je predstavnik moje zgrade, u ime svih stanara potpisao sa vodovodom. E sad, može li se to ipak smatrati upravnim ugovorom, jer vodovod kao javno poduzeće ima ZAKONSKU obvezu donijeti opće i tehničke uvjete za opskrbu vodom, iz čega slijedi "obveznost" potpisivanja takvog ugovora o opskrbi pitkom vodom... Znam da je ovo sve skupa nategnuto, ali jednako tako je nategnuto i to da Upravni sud može tumačiti takvi ugovor, a ne može utvrditi vjerodostojnosti takvog ugovora (čime se vraćamo na moje prvobitno pitanje).
×