Poštovani dobar dan.
Tražim pravni ...i općenit savjet vezano za sljedeći moj slučaj kao najmodavca.
2006 godine iznajmio sam stan od 22 m2 invalidnoj muškoj osobi (koja je tada imala 50 godina )osobi koja prima mirovinu i ima neke socijalne beneficije u su terenu moje obiteljske kuće sa odvojenim sanitarnim čvorom.
Pa da pojasnim malo (oprostite bit će duže).
Prilikom dolaska budućeg najmoprimca, koji je uzgred imao i malog psa, nisam bio sklon primiti ga s obzirom da se teško kreče na štakama (nemože priječi više od 100-tinak metara a da se ne odmori ppola sata) a do sanitarija mora priječi preko 4 stepenice. Međutim čovjeka je to povrijedilo kao reče:..." Što, nećete me primiti jer sam invalid"?! Odgovorio sam mu, da nije to razlog nego,da jednostavno stan nije primjeren njegovim potrebama i da postoje opasnosti da se ozlijedi, te da sam stan namijenio za iznajmljivanje kakovom studentu. I tako ,riječ po riječ uz empatiju koju imamo supruga i ja, pristali smo primi ti ga. Dakle prošlo je već 12 godina kako je kod nas u kojim sam ustanovio da nema rodbine (odnosno ima sestru koja živi negdje na selu kod Ivanca i sa kojom nije odavno u dobrim odnosima). D U tih 12 godina postali smo bliski..neću reći prijatelji ali dobri. No međutim on je osoba vrlo tvrdoglave naravi i nikako neke stvari, kao što je činjenicu da je invalid nije prihvaćao na način kako bi to trebao u stanju u kakvom jest. Naravno da sam to razumio a što je trebao kukati nad sudbinom (pao je s motora prije mnogo godina,ostavila ga supruga i tako...znate kad loše krene. ...sve ide loše . Dakle prekomjerno se hranio te je dotjerao do 100 kg na visinu 165 cm. Upozoravali smo ga da to nije dobro...uzalud. Pet je puta pao u stanu a s obzirom da ne može savinuti koljena ja sam ga dizao sa poda, no nikad nije želio da zovem hitnu ...ili liječnika a li uvijek je to odbijao. Samo jednom prije 8-9 godina vozio sam ga u Maksimir k liječniku opće prakse po neku dokumentaciju vezano za ostvarenje soc. Inače lijekove je kupovao bez recepta a baš se ne sjećam da ih previše i uopće nije odlazio kod liječniku. Bilo mi je to malo čudno..ali ...mislio sam ako je dobro...što će kod doktora. Jedom sam ga pitao,s obzirom da živimo na Trešnjevci ,što se ne prebaci negdje bliže da zlu ne trebalo ne moramo do Maksimaira ...ali veli ne treba mu doktor...kad će trebati. U nabavkama kućanskih potrepština u zadnjih nekoliko godina počeo je krcati u stan na akcijama kupljene stvari ,,,10-tke konzervi, svih mogućih vrsta , tekućih deterđenata vlažnih maramica , kilograme krumpira...obuće odječe 10 najlonskih vrečica... ...pretvorio je stan za par godina u skladište svega i svačega,,. nije dao da mu u 12 godina pokrečim stan...a ortodoksni je pušač.. Upozoravali smo ga molili...čistili mu kupaonicu..i socijelke i neke njegove prijateljice dolazile su mu jednom u tri mjeseca malo pospremiti...no sve je bilo uzalud...nisam ga radi toga maltretirao i inzistirao na redu jer kako ću ne može se sagnuti...ne može dignuti glavu da pogleda u horizont ...ima svoju muku i šta ću ga sad ja maltretirati. Sve veće kupnje sam mu ja ili supruga obavljali a on svekodnevno iz konzuma po vrećicu dvije.
Prije godinu i po dana rekao sam mu, s obzirom da ja imam 69 godina a supruga 60 (on sad ima 62) rekao sam mu da se predbilježi za dom jer se mi u skoro vrijeme nećemo moći brinuti oko njega. Tu mi je odgovorio da mu socijalna služba traži stan koji bi mu dala(o tome mi prije ništa govorio) te da će odseliti. A ja njemu...kako ćete odseliti ...pa vi se ne čete moći brinuti o sebi...najbolje riješunjer vam je dom. Ali ne on je utuvio u glavu da je zdrav...da šta ...niko njemu ne treba.
E sad...ovih dana nastao je moj problem.
Razbolio se. Nisam ga vidio dva dana i siđem k njemu pa ga pitam:Kaj je B? ma boli me malo želudac. Na puhnut sa. Prođu još dva dana. Ne jede .ne pije vode. Iznemogao.: Ja mu kažem zovem hitnu? Ma ne treba veli on. Možete me vi odvesti u Vinogradsku: Velim ..ne mogu brdovito je tamo ja vas vući ne mogu: I dođe hitna. Odveze ga na operaciju žuči. Jasno bio sam tamo i taj dan i drugi i po operaciji da vidim kako je. Sve što se toga tiče protekne u redu.
E sad ono glavno radi njegove tvrdoglavosti:.
1.Otpust iz bolnice. Jučer me zvala sestara koja radi na otpustu iz bolnice Veli da u srijedu ide kući . Ja se nisam složio da ga nakon 5 dana pošalju kući u stan s obzirom na već rečeno o stanu jer ja ga ne mogu nositi po stepenicama do sanitarija a bogme ne može ni netko drugi.
2. Prijavljen je na općoj meicini u Maximiru i iz Maksimira ne može dolaziti sestra na previjanje na Trešnjevku.
4. Ja sam odmah obišao sve liječnike opće medicine u kod Prečkog do knežije ...Ništa ..ne primaju nikoga imaju po 2-3 tisuće pacjenata....postoji jedna šansa naova ordinacija na jarunu
5. Socijalna služba ga može smjestiti u ustanovu za njegu tek po zahtjevu njegova liječnika tek za DVA TJEDNA.
Ja sam predložio da ga dok mu rana ne zacijeli zbrinemo u privatnoj ustanovi (našao sam i u kojoj). Da ću mu slijedečućh mjeseci neću naplaćivati stanarinu i da ukoliko će trebati da ću još i financijski pomoći. No međutim on je to odbio jer on "već sad može hodati"
Mene sad zanima ,kad ozdravi, kako ja njemu mogu otkazati stan s obzirom da je invalid i socijalni slučaj te s obzirom na njegovo nepoštivanje onoga što sam učinio za njega i što ću još učiniti.
Oprostite na iscrpnom textu.
Molim za pomoć.
Hvala
MH
