orion

Bok svima! Molio bih informaciju molim Vas zna li netko mogu li ostvariti pravo na povečani dječji doplatak obzirom da mi dijete (ima 2,5 godina) ima dijagnozu neurorizično dijete. Ako imam kome da se obratim, sto da sve prilozim i koliko trenutno iznosi. Hvala!

molio bih vas da mi objasnite kako izgleda drugo ročište kada je u pitanju sporazumna rastava. Prvo ročište smo obavili, dobili mišljenje centra. Djeca povjerena meni, sud odredio alimentaciju, bivsa najavila da ce na tom drugom rocistu traziti smanjenje alimentacije (2 djece). Istovremeno uopce ju ne placa. Rociste je sutra molio bih vas da mi pojasnite kako izgleda to rociste kaj se pita tko je prisutan -hvala.

Hvala Gringo, znam da nema imovina veze sa alimentacijom. No shvatite me ona kaze ukoliko ce morati placati da ce od mene zahtijevati nekakvu isplatu obzirom da smo bili u braku. Ona je samovoljno otisla a ako bih joj i morao nesto isplatiti nemam od kuda. Imam kredita a i klinci (2) su tu. Razumijete me. Moze li ona mene nekako zeznuti po tom pitanju, iskreno trazicu da pocne placati ovako je bez ikakvih obveza.

Da zivjeli smo u posebnom prostoru (stan) nadogradnja na kuću, no to nije ništa glasilo na nas. Dakle nismo imali nikakve nekretnine koje bi glasile na nas. Od pokretnina imali smo dva auta jedan sam dao bivsoj. Vjerujte nebih uzeo ništa od nje ali ona se jednostavno tako ponaša da me prisiljava na to. Kao primjerice ako cu morati placati alimentaciju onda cu od tebe traziti imovinu. Ako mogu ocijeniti savjetujete me da ne padam na ucijene i uvjetovanja. Hvala.

Stovani molio bih Vas za pomoc, savijet ma sto bilo. Dakle radi se o tome da smo se supruga i ja sporazumno rastali. Djeca su kod mene, stvar je u tome sto ona odbija placati alimentaciju. Odnosno uvjetuje mi ako ce ona morati placati alimentaciju tada ce traziti podijelu imovine. Nismo imali nista na sebi , sto bi bilo da do spora dodje. hvala

Hvala na odgovoru, jos jedno pitanje dali ce Sud donjeti odluku o istom iznosu alimentacije kao svoju konacnu odluku ili ce mozda smanjiti iznos alimentacije ako bivsa na rocistu to zatrazi. Kako mogu ja na to utjecati. Jos jednom hvala! Naime na prvom smo rocistu odluku o visini alimentacije prepustili sudu te je tako i odredjen iznos od 1200 kuna. Bivsa je tada rekla da se zeznula te da je trebala reci da moze odvajati 100 kuna za dvoje djece (njena placa 2 200 kuna). Jer navodno je cula da je tako izjavila neka njenja kolegica i da je to sud prihvatio. Jeli to moguce.

molio bih savijet i unaprijed sam zahvalan. Dakle supruga i ja smo pokrenuli sporazumni obavili prvo rociste, prosli CZSS i 13.03. imamo drugo rociste tj. presudu. Djeca su dogovorom dodijeljena meni. Sud je donio privremenu odluku da majka placa alimentaciju od 1200 kuna pocevsi od 22.10.2007. Ona nije nista uplatila do sada zanima me sto je pametnije otici odmah sada i podnjeti tuzbu (ili na CZSS neznam ni sam) ili pricekati ovo drugo rociste pa reci na sudu da ne izvrsava svoje obveze. Ocekujem Vase misljenje, unaprijed hvala!

Na sporazumnom zahtjevu kojeg smo predali sudu prije točno tjedan dana upisano je predlagateljica i predlagatelj, zajedno smo zahtjev potpisali i predali. Teta na sudu nam je rekla da pričekamo poziv. Poziv je stigao danas i stvarno me zbunjuje što piše tužitelj supruga a ja tuženi. Možda u sudu imaju samo takve obrasce, stvarno ne kužim.

Cijenjeni forumaši imam jedno pitanje, prije tjedan dana supruga i ja smo otišli na sud i predali zahtjev za sporazumnim rastavom braka. Danas nam dolaze pozivi od suda za prvo ročište i u pozivu stoji tužitelj moja supruga i tuženi ja. Molim dali netko ima objašnjenje. Hvala.

Ok, namjer mije bila samo ćuti dalije netko imao slično iskustvo i kakav je bio ishod. U ovih mjesec dana imali smo dovoljno vremena za razgovor i stvarno smo bili iskreni. Suprugu je najviše smetalo to što smo na istom kućnom broju sa mojim starcima (mada odvojeni).Svoju želju da odemo nekud živjeti sami rekla mi je par puta ja to nisam ozbiljno shvatio a i ona nije inzistirala na tome. Okonekih stvari se nismo mogli dogovoriti (kupnja stola i stolica, boja zidova -banalno). Jednostavno nisam ozbiljno shvaćao njene riječi a i ona sama je brzo prelazila preko toga tako mi je pokazivala ali u njezinoj duši stvarala se bujica. Kao što rekoh uvijek je sanjala o maloj kući gdje bi živjeli zajedno i sami ali nažalost to mi je tek sada rekla. Sada i sam vidim da se nije mogla uvijek osloniti na mene i to je moja pogreška. Jako mi je teško zbog svega i ljut sam sam na sebe da sam bar bio svjestan no sada ne mogu ništa vratiti unazad. Ovih dana shvatio sam da u životu male stvari mnogo vrijede, za sebe mogu reći da sam uspio u životu na poslovnom planu. Završio sam taj faks vrlo atraktivan i težak, dobio odlično radno mjesto radim u dobroj firmi i imam solidna primanja. No što vrijedi čovjeku sve to ako kod kuće stvari ne štimaju. Zato ljudi osvrnite se oko sebe nemojte olako prelaziti preko stvari koje vam se ćine u nekom trenutku nebitne, jednostavno živite život, nemojte raditi greške kao ja. Naravno da moram biti spreman sada na sve ali najvažnije mi je da pokušam sačuvati brak i biti ću u tome istrajan. Inaće živimo u jednoj vrlo maloj sredini gdje gotovo svatko zna za svakoga tako da sam uvjeren ponavljam da nije nikakav trokut u pitanju. Ali ako i jest nitko ne zna što život nosi ,morat ću to prihvatiti. Skoro da zaboravim isprićavam se urednici ukoliko ovo nije tema za ovaj forum i caffe, nije mi namjera zamarati cijenjene korisnike i posjetioce sa još jednom "pričom iz Hrvatske". Netko će me ocijeniti kao papučara ali mislim da treba ustrajati i spasiti sve što se spasiti može. Kada i ja preselim u drugu kuću vjerojatno će se neke stvari promjeniti jer supruga sada ni ne pomišlja na povratak, inaće o djeci brinu starci i ja trudimo se da im ispunimo svaki trenutak. Ukoliko ovo sve dobro završi pozvat ću vas onako na kavu (barem deklarativno). Hvala svima na podršci i do postanja.

Evo drago mi je da ima rasprave na ovaj moj problem, definitivno sam siguran da nije u pitanju treća osoba, kao što sam već napisao nismo razgovarali kada je supruga htijela razgovor uvijek sam imao neka druga posla sada sve to shvaćam, shvaćam kako je teško kada nemaš nikoga da popričaš. Naši izlasci su bili minimalni i nismo imali puno prijatelja kojima bi mogli otići, ona je odlazila na posao i bila kod kuće ja sam kudikamo imao više izbivanja od kuće posao, faks shvaćam kako joj je bilo. Siguran sam da je stvar o pomanjkanju komunikacije svoje sam probleme držao u sebi kao i ona koja ih je imala daleko više nije mi o njima govorila a ja mislio da je sve OK, sada mi osobe kojima se povjerila (rodbina) govore koliko je toga progutala i koliko joj je smetalo mijesto gdje smo živjeli. Trebao sam raširiti oći i saslušati je ili je bar natjerati da mi otvori dušu. Moralo je doći i do toga da pukne nije više mogla izdržati rekla mi je da odlazi svaki razgovor i nagovaranje je bilo uzalud bila je "tvrda" sada kada je jedan period prošao drukčija je ne odbija razgovor na tu temu i sluša me. To mi i daje nadu da budem ustrajan i da je vratim, nedugo mi je priznala da je uvijek sanjala o maloj kući gdje bi živjeli zajedno sami sa djecom, eh da sam mogao znati.Kada odlazim od nje zajedno sa djecom vjerojatno pola noći proplače to mogu zaključiti po tome što radi na takvom mjestu gdje svi primjete da je uplakana i propitivaju i nju i mene što se zapravo događa.

Pozdrav svima. Evo pratim ovaj forum pa imam potrebu podijeliti sa vama moju trenutnu situaciju. Naime ja i supruga smo u braku 10 godina i sada proživljavamo veliku krizu. Imamo dvoje djece kćer od 9 godina i sina od 2 godine. Zbog moje tvrdoglavosti i pomanjkanja komunikacije supruga mi je prije mjesec dana rekla da odlazi jer nemože više tako. Ostavila mi je i djecu jer i ima malu plaču a i podstanar je trenutno. Otišla je na stan i živi sama u pitanju nije nevjera ni sa jedne strane, sa svojim roditeljima uopće ne kontaktira ja joj vozim svaki dan djecu da ih vidi sad tek komuniciramo kao nikad prije razgovaramo pa čak se i šalimo. Od tog trenutka i ja sam shvatio da život čine male stvari do sada mi je bio bitan posao i faks (vanredno sam studirao) no najvažnija je sloga u kući i spreman sam sve uraditi kako bi opet bili zajedno. Ja je jako volim jer je stvarno osoba sa velikim srcem tog dana kad je odlazila rekla mi je da me ne voli i da ne može biti sa čovjekom kojeg ne voli. Oko samog preseljenja ja sam joj pomogao, podmirio sam joj minus na tekućem i platio prvu ratu za stanarinu, kupio nužne stvari kako bi mogla normalno poćeti. I sada kada god dolazim uvijek joj donesem neku sitnicu i ostavim. Naravno kako je prošlo mijesec dana od kada je otišla pitao sam je par puta dali će mi se vratiti, jednom bi rekla da neće i onako histerićno plakala, drugi dan bi me mirno slušala i šutjela. Inaće živjeli smo na istom dvorištu sa mojim starcima ali potpuno odvojeno, mislim da je tu najveći razlog ovog svega što se desilo pored moje tvrdoglavosti. Ona je osoba koja sve skuplja u sebi pa mi nije govorila kako joj je a ja neke stvari nisam jednostavno vidio. Sada kupujem kuću idući tjedan bih trebao preseliti sa djecom tamo i nadam se da će mi se supruga vratiti. Onih dana kada je odlazila htjela je odmah da podnesemo sporazumnu rastavu a sada kako vrijeme prolazi to više i ne spominje. Zaista je volim i spreman sam sve učiniti da mi se vrati, u našem braku se gotovo nikad nismo svađali bilo je par malih razmirica ali to je normalno, problem je bio u tome što smo znali šutjeti jedan od drugog. Molio bih vas ako je netko nešto slično proživljavao da podijeli samnom svoja iskustva, molio bih i savijet kako se postaviti da stvar krene u najboljem smijeru. Hvala!KAKO PREBRODITI