amiklic1

Kao umirovljenik umirovljen po članku 11 (profesionalna nesposobnost za rad) mogu raditi nakon toga, samo moram zamrznuti 30% mirovine. Treba se malo upoznat sa zakonom prije pisanja, izgleda. Meni je to osobno i cilj. I nakon (eventualnog) umirovljenja nastaviti legalno raditi, ali posao koji mogu. A zašto tražim pomoć ovdje' zato jer je ta mirovina po članku 11 vezana uz branitelje i DVO (kojih je ipak još mali broj bez braniteljskog statusa). Mene su osobno zanimala mišlčjenja i stavovi osoba koje imaju iskustva, a nađem se napadan od strane nekih individua koje ne mogu riješit ni svoje probleme. Ma daj... Ja, za razliku od mnogih koji su dobili "opću" nesposobnost za rad pa nakon toga rade po raznoraznim firmama i gradilištima NA CRNO (!) želim i dalje biti koristan ovom društvu. samo želim raditi ono od čega će moja obitelj bolje živjeti, a ne čekati crkavicu od mirovine koju će mi dati ova država nakon šta podijeli svim ostalima. I ne stidim se nikog. Nikom nisam ništa uzeo, niti planiram. U HV-u sam oštetio zdravlje, pa valjda netko to treba nadoknadit. OK, nek daju lakše radno mjesto. Nema, kažu. Otpremnina? ne može, vi ste perspektivni!. Otkaz smatram kapitulacijom i ne dolazi u obzir, pa je mirovina jedini način da nešto dobijem kao nadoknadu za nekoliko lomova, prometnu na putu do posla koja nikad nije priznata kao ozljeda na radu... Nažalost, ova država će me prije umiroviti nego mi dati otpremninu kako bih oslobodio mjesto za nekog mlađeg kog mogu varati još nekoliko godina. Žalosno. Ali s tim se moram pomiriti.

Uh... Opet triba nekom nešto objašnjavat'. Ponavljam: ne tražim ja HRVI jer i nemam problema vezano uz rat. Isto tako mislim da i neki drugi nemaju nego imaju problema sa sobom i poslom, pa se izvlače. Ali ostavimo to po strani. To šta kažeš je istina. Netko otišao, ja tada ušao. Ali tako je netko i došao 1993 a netko tada izašao iz sustava. Znači da ovaj prvi nije ni bio u HV? Ja sam na poslu (a ne u ratu) zaradio zdravstvene probleme, i želim to istrat do kraja isto kao što bi i da sam radio kod nekog privatnika i zaradio bolest, ozljedu. Ne tražim ništa za rat, opet ponavljam (jer izgleda da neki ništa ne kuže) nego civilnu invalidsku mirovinu koja može biti cca 1500 Kn pa da nakon toga nastavim raditi i boriti se (po članku 11.)

Slažem se! Ja sam je pokenuo, aq valjda mogu pitat i da je zaključate... Naći ću ja već savjete negdje gdje me ljudi neće uspoređivat sa svojim stanjem i nepristrano samo odgovoriti na pitanja, bez filozofiranja. I, da. Da ne zaboravim. Samo naprijed, hvala na svemu što ste pomogli. Pozdrav!

...

Pa civilnu mirovinu i tražim, ali mi traže i RP. Ja ne znam zašto? Ne kužim te baš. Krivo ti nešto? Ne tražim ništa na osnovu toga što sam branitelj (jer smatram da mi na osnovu vremena provedenog u HV kojeg su računali kao "relevantno" nisu to niti trebali dati, nego na osnovu onog što nigdje nisu niti zaveli, ali šta je tu je... I stvarno ne kužim šta se pališ. Imaš neki problem? Riješi ga. Ako ne znaš, pitaj ljude. Šta te brigaju moji problemi? rekoh gore: OTIŠAO BIH IZ SUSTAVA UZ BILO KAKVU OTPREMNINU, ALI NE IDEEEE! (stvarno ne kužite ništa čini se. Moj Bože! ) Da dam otkaz, otkazni rok je oko 8 MJESECI !!! (da, dragi moji, tako je to danas...) I, ako nemate ništa pametno za reći, recite to negdje drugdje, molim!

Da nije Ivan Č_ _ _ć. ? Znamo se onda dobro, čini se, ako je tako, a ako je onda ću prekinut' s tobom svaku raspravu iz osobnih moralnih razloga. Ima tome davno da sam prestao prpati štapom u sasušene, ostarjele smeđe nakupine na tlu, jer me svaki put dirnu u osjetilo njuha i vrate se stare, davno zaboravljene slike...(bez uvrede, neke postupke nikad ne opraštam, ma kako nekršćanski to bilo), a za detalje ne bih gnjavio ekipu s foruma nego bih se "pozdravio" putem PP-a ako želiš. Ako to nisi ti, onda se ispričavam, i pridružujkem Esadu u njegovim nastojanjima da se ovo smiri. Ja, opet ću spomenut', jer izgleda da neki još nisu skužili, ne tražim status HRVI niti želim išta uzeti na temelju "sudjelovanja" u Domovinskom ratu. Želim dobiti invalidsku mirovinu na temelju ozljede koljena, ali tako jednostavno ne ide. Sad se spremam na drugu operaciju a komisija me želi vratit radit, pa je nalaz psihijatra bio jedini način za ostvarit svoja "prava" kao pacijenta i izbjeći samovolju liječnice iz komisije koja falsificira tuđi potpis (potpisuje se kao muškarac???!!!) i ignorira mišljenja svojih kolega. Ovo s ratnim putem je došlo usput, jer mi ga traže, a zapravo niti ja ne znam zašto kad ne tražim PTSP (kojeg, srećom, nemam) vezan uz DR.

Vidi, prijatelju. Rođen sam 1976, pa sam najranije u vojsku mogao 1994, kako sam i napravio, i to preko veze jer me još ne bi niti zvali. Nije mi se namjera svađati, ali čini se da ne znaš baš o čemu govoriš. Maslenica je oslobođena 1993, ali u Karinskom zaljevu su još bili četnici. Te četnike je ova ekipa s kojom sam ja bio izviđala. Ja za sebe kažem inače da nisam bio u ratu, i to iz pijeteta prema svim poginulim i prema svim osobama koje su bile u jako teškim situacijama, ako te baš zanima. Status branitelja nisam tražio, nego su mi ga dali. E, da. Znaš za što sam dobio status branitelja? Zato jer sam u 4.GBr bio od 19.2. do 30.6, 1996. Žalosno, zar ne? Također je žalosno i to da se nitko od pravih branitelja nije pobunio na takvo računanje, nitko se nije bunio na ništa. Svi su samo pognuli glavu. Ja sad odlazim iz sustava. Nemam nikakvih roblema vezano uz rat (srećom, naravno). Ratni put (ako se to uopće može tako nazvati) mi traže, a koliko ja smatram da sam bio u ratu govori ti i činjenica da nemam nikakvu potvrdu o tome. Ništa. Želim otići iz sustava na temelju profesionalne nesposobnosti, neću HRVI, neću opću... Samo želim da mi netko prizna da su moji zdravstveni problemi vezani uz posao koji sam radio. Iako imam sve papire i nalaze, ipak mi traže ratni put, a ja nemam pojma zašto. Pročitaj gore ša sam spreman prihvatiti za odlazak iz sustava. nažalost, otpremninu mi ne daju, pa je neka crkavica od mirovine jedino rješenje a da se kasnije ne osjećam jadno. Također, vjeruj da sam ja svoj put u vojsci obilježio jako teškim radom, znojem i krvlju, za razliku od nekih koji su cijeli rat "bili u vojsci" a nisu se pošteno niti oznojili, a kamoli vidjeli protivnika. ipak, nećemo se objašnjavat'. Kuže ljudi sve. A ti ako ne kušiš ništa, pitaj, ljudi će objasnit .. I da, Koske, odgovor tebi na tvoju primjedbu. Imam drugi posao koji me čeka, al' ništa danas nije sigurno. To j erazlog zašto želim nešto uzet' iz ovog sustava. kako rekoh gore, otpremninu (s tim bih se zadovoljio, recimo 50000 Kn, samo da ne idem za ništa) ne daju, pa je ovo jedina opcija.

Evo, baš pišem izjavu i zahtjeve za RP, pa trebam pomoć... Izjavu sam stavio: Izjava kojom PMIKO izjavljujemo ..... dolje potpis zapovjednika i mene osobno. Treba li možda posebne izjeve, jedna zapovjednika a druga moja? također, u postrojbi sam bio i nakon 30.6.1996. To isto ulazi u RP ili se daje samo do 30.6. i to ne treba navoditi u izjavi i opisu?

Znači napravim ovjerenu izjavu, na kojoj smo potpisani i ja i moj zapovjednik (ili netko od njih), to ovjerimo i tada taj dokument pošaljem putem ureda za obranu u HKOV u Karlovac (rečeno mi je da postrojbe više ne daju ratne puteve). Ovo za Maslenicu moram opet izjavu ipredati zahtjev u zapovjedništvo HRM-a za to. Onda ću imat ta dva ratna puta. OK?

Evo me opet. OK, bio na kontrolnom pregledu, stanje još uvijek isto... Uzeo uputnicu za regionalni centar i naručio se za sljedeći pregled. Sad, treba mi taj ratni put. PMIKO? Šta je to? Zapovjednika odavno nema u sustavu pa sam počeo potragu. Nadam se da ću uspit ...

OK, evo me opet... (mora da sam vam dosadan, ali stvarno mi puno znače savjeti kolega i iz ovog, ali i iz drugih postova). danas sam bio u 4.GBr i rekli su mi da ratni put sad izdaje Zapovjedništvo HKoV-a , a da zahtjev trebam poslati putem ureda za obranu. OK, to ću sredit'. Sutra je kontrolni pregled kod psihijatra, a dobio sam uputu da ne idem kod ovog, nego u regionalni centar za branitelje u Splitu. Pošto mi je sve to skroz novo, trebam savjet kako to obavit'. OK, moj liječnik dat će uputnicu, ali neki kažu da trebam imati ratni put za to. Moj još nije niti zatražen, pa sam malo sumnjičav. Opet, neću tražiti HRVI jer i nemam tih problema niti onih povezanih s tim, ali... Također, kako riješiti situaciju u kojoj sam kao ročnik početkom 1995 bio a Maslenici na terenu, uredno dobivao terenski dodatak i sve ostalo, a nemam to nigdje zavedeno niti mi je priznato kao sudjelovanje u DR? Šta napraviti?

Ma ne treba mi ništa. Želim nešto uzet i na sve zaboravit'. Idem na profesionalnu nesposobnost, ne tražim HRVI niti imam kakve posljedice iz rata, srećom. Jednostavno sam se umorio od vojske i ne mogu više tamo radit' jer ću upast u stvarni i veliki problem... Pretpostavljam da mi ratni put neće tribat' za ovo što sam naumio.

Sve ja to znam. Al' ipak, sad kad sam na nekoj životnoj prekretnici, započinjem novi posao i okrećem novu stranicu, prolaze slike stare, dobre ekipe iz postrojbe... Puno teških, ali i lijepih trenutaka.. Bilo mi je krivo što sam samo kratko vrijeme bio na terenu, tamo daleke 1995 u zadru. danas niti nemam upisano to vrijeme nigdje. Onda sam, brže-bolje otišao u 4. GBr da ne bih nešto propustio, dao sve od sebe samo da bi od sebe napravio pravog, profesionalnog vojnika, učio i usavršavao se... Onda je polako pošlo nizbrdo sve. Bilo je to vrijeme kad se prestalo radit', nije bilo sredstava za ništa, a bilo je za nove odore za postrojavanja i slično, kad bi neke face došle... Improvizacije su zamijenile potrebe. Nije bilo lako. Onda sam prešao u ZZio jer sam bio bliže familiji, a i ozljeda je napravila svoje, pa nisam više mogao po starom niti da sam htio... Ipak, bio sam vojnik Onda sam u par navrata osjetio mač administracije i politike na svojim leđima. usjekao se jako duboko, u glavi mi još zvoni od toga.. Ipak, nisam se predavao... Išao sam naprijed, iako s manje volje i nade nego godinama prije.. Ali, ideali su još živjeli. kad bih pričao sa svojim vojnicima, sa starim kolegama, bili su tu... Onda je došlo neko novo vrijeme. Vrijeme tuđih ratova. Vrijeme političkih odluka (kao da je prije bilo drukčije ?), a ja sam se polako gubio u svemu tome... rezultat je sad tu, definitivno napuštam sustav. Ipak, ne idem sam. Nek' oni kažu da više ne mogu bit' vojnik. ja se ne predajem.. Do kraja...

Evo novosti i u ovom slučaju. U srijedu mi je liječnička komisija HZZO-a prekinula bolovanje, a da ja prije toga nisam obavio preporučenu terapiju niti obavio specijalističke preglede... Mislio sam se žalit na tu odluku, ali mišljenje mog liječnika je da to i nema smisla, jer se žališ opet HZZO-u. (prijaviš kćer materi) Umjesto toga, pitao me zašto ja ne želim raditi u HV-u, na što sam ja rekao da ne želim pristati na neke tue ratove, da se postrojba ugasila i da svi nekako visimo u zraku, da se jednostavno ne osjećam sposoban ponovno stati pred ljude i zapovijedati, kad su svi moji ideali davno presahnuli, ali ne mojom krivnjom. Jednostavno, nije to više ono što želim i volim. On pita: Recimo, kao da, npr. radiš na dizalici, i jedno jutro se više jednostavno ne možeš popeti u kabinu? Upravo tako, rekoh. Nisam miran, sve skloniji sam konfliktima i s ostalima, ali i sa samim sobom. Neki unutrašnji nemir me razdore... On kaže: Onda ćemo kod psihologa i psihijatra po dijagnozu nemogućnosti prilagodbe uvjetima rada na radnom mjestu. To sam i napravio, i kako mi se čini riješio sam se vojske zauvijek. U personalnoj su mi (u ministarstvu9, također rekli da mi otkazni rok, ako odlučim dati otkaz, može trajati čak i do 8 mjesec (znam kolegu iz pule kojem su čekali na slanje radne knjižice 7-8 mjeseci, pa je jadnik "popušio" osao zbog kojeg je izlazio iz sustava). za vrijeme otkaznog roka moram raditi, pa je izgleda jedino rješenje reći da ti psihički smeta boravak u vojsci. Danas sam bio u postrojbi (onom što je ostalo od nje nakon službenog gašenja), i nervozu možeš rezati nožem. Ljudi piju kavu, ne radi se skoro ništa, a dočasnici koji su instruktori kose travu i uređuju okoliš. Vidjevši to, odmah sam otišao... E, sad. Koliku mirovinu mogu očekivati ako me (kad me?) umirove na osnovu profesionalne nesposobnosti za rad? Aktivno sam u HV-u od 19.2.1996. (4. GBr), 01.03.2002. prešao sam u ZZiO, zapovjednik sam desetine, čin skupnika.

OK, nakon godišnjeg opet sam otvorio bolovanje... Odluka je da se više ne vraćam radit' u morh. Preglede redovno radim, a dobio sam obavijest od komisije MORH-a da su poslali moju žalbu na odluku prvostupanjske komisije na višu zdravstvenu komisiju MORH-a. Koliko otprilike traje čekanje na taj poziv? Pretpostavljam da ću sad, za razliku od prve komisije, morati osobno otići pred komisiju. Također, čemu se nadati? Mogu eventualno dobiti "civilnu" mirovinu, bez HRVI. Nekako se ipak nadam da će me se riješit', jer i meni to odgovara. Povratak na posao nije opcija nikako.