networker

Pa ne baš cijene, već kršenje odredaba čl.18 st. 3 Zakona o odvjetništvu

Prema pravnom stajalištu Ustavnog suda zauzetog u odluci  U-III-5072/2013 od 9. siječnja 2014.  u pravnoj situaciji u kojoj postoji               kondemnatorna presuda kojom se nalaže plaćanje obveze i deklaratorna presuda donesena naknadno između istih stranaka kojom se utvrđuje da je dio obveze koja je utvrđena kondemnatornom presudom ništav, a ne postoje uvjeti za ponavljanje   postupka u kojemu je donesena kondemnatorna presuda, sudovi neće dozvoliti ovrhu kondemnatorne presude u dijelu koji je obuhvaćen ništavošću. 
Navedeno stajalište Ustavni sud zauzeo je i u odluci broj: U-III-2656/2004 od 11.
studenoga 2004. ("Narodne novine" broj 160/04.).

Radi se o odluci Vrhovnog suda RH Rev 2969/99 od 5.3.2003.

Može.

Veliko je pitanje može li se ponovno voditi postupak o pravomoćno presuđenoj stvari. Na razloge ništetnosti sud je dužan paziti po službenoj dužnosti, a ako ih u provedenom parničnom postupku nije našao... 
S druge strane, ako mislite da Vam je naplaćeno nešto što nije odrađeno, tu možda ima elemenata za kaznenu prijavu za zlouporabu povjerenja (čl. 240. KZ), koja je kvalificirana ako je počini odvjetnik.

Mislim da je zastara put kojim morate ići, evo praksa:
Odvjetnički trošak – rok zastarijevanja (Pž-5947/2017, VTS RH)
Potraživanja iz ugovora o zastupanju za obavljene radnje po punomoći o zastupanju zastarijevaju u općem zastarnom roku od pet godina, a sve u smislu odredbe čl. 225. ZOO-a. Prema odredbi čl. 215. st. 1. ZOO-a, zastarijevanje počinje teći prvog dana poslije dana kada je vjerovnik imao pravo zahtijevati ispunjenje obveze, ako zakonom za pojedine slučajeve nije što drugo propisano
Točna je tvrdnja tužitelja da je Tarifom o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Nar. nov., br. 142/12, 103/14, 118/14 i 107/15) u Tbr. 48. određeno da naplata odvjetničke usluge u svim postupcima, osim kaznenim ili prekršajnim, dospijeva okončanjem ovršnog postupka ili pravomoćnim okončanjem postupka ako se ne provodi ovrha, otkazom punomoći, opozivom punomoći ili raskidom ugovora o zastupanju. Međutim, Tarifa je po pravnoj prirodi podzakonski akt, stoga ona nužno mora biti u skladu sa zakonom koji regulira materijalnopravna pitanja zastare potraživanja. Naime, propis koji je na nižoj razini u hijerarhiji pravnih propisa neće biti primijenjen ako je u suprotnosti s propisom višeg hijerarhijskog ranga. Zakon o odvjetništvu koji upućuje na donošenje Tarife kao podzakonskog akta ne sadržava odredbu o trenutku dospijeća odvjetničkih usluga.
Stoga je potrebno u tom slučaju primijeniti opće odredbe o zastari propisane Zakonom o obveznim odnosima (Nar. nov., br. 35/05, 41/08, 125/11, 78/15 i 29/18 – u nastavku teksta: ZOO), i to čl. 215. st. 1., koji određuje da zastara počinje teći prvog dana poslije dana kad je vjerovnik imao pravo zahtijevati ispunjenje obveze, ako zakonom za pojedine slučajeve nije što drugo propisano. Kako je već navedeno, nema zakonskih odredaba koje bi drukčije regulirale pitanje zastare odvjetničkih usluga od onoga kako to čini odredba čl. 215. st. 1. ZOO-a pa bi Tarifa (kao podzakonski akt) morala biti usklađena s ovakvim (općim) zakonskim rješenjem sve dok zakonodavac posebno ne propiše rok dospijeća odvjetničkih usluga. Sadašnje odredbe Tarife o zastari potraživanja odvjetničkih usluga u koliziji su s čl. 215. st. 1. ZOO-a, u kojem se slučaju primjenjuje pravni akt višeg hijerarhijskog stupnja, dakle, ZOO.
Ugovor je sklopljen 2010. godine, ako on od tada nije pokušao naplatu, zastara je nastupila 2015. godine, po mom mišljenju. U slučaju ovrhe ili tužbe, svakako prigovorite zastari.

Prisilni propisi nisu formulirani na isti način pa se tako nekad jasno određuje da je posljedica nepoštivanja određenog propisa ništavost, odnosno da ugovor nema pravni učinak. Nekad se posredno rabe izrazi "mora" i "zabranjuje". 
U konkretnom slučaju odredbe čl. 18 st. 3 Zakona o odvjetništvu počinju sa "Odvjetnik je dužan  ..............." što će reči da "mora", odnosno ga prisilni (kogentni) propis iz čl. 18 st. 3. ZO obvezuje na jedno čvrsto određeno ponašanje koje zakonodavac smatra posebno važnim za pravni poredak, za pravnu sigurnost i za vladavinu prava. 

hvala puno Matrix. ovo mi je bilo bitno pošto je ugovor koji pobijam sastavljen od 4 pravna posla za koje ni za jedan nisam dobi račun te se može pobijat i na temelju toga što je sastavljen suprotno prisilnim propisima o izdavanju računa.
da ne mislite da želim pobijat ugovor da ne platim odvjetnika u krivu ste.ja sam kršćanin i znam da takove stvari moram platit.ali mi je napravljeno toliko zla u tom postupku i naplaćeno nepostojećih troškova da sam prisiljen pobijat ugovor.i opet ću mu ako pobijem to platit sukladno troškovima zastupanja bez kamata.tako sam odlučio

za glavnice dugova javnih davanja (porezi i doprinosi) koje su nastala prije 01.01.2009. godine primjenjuju se odrebde starog Općeg poreznog zakona i Zakona o obveznim odnosima (satrog i novog od 01.01.2006.). U tom razdoblju, do 01.01.2009. godine, porezi i doprinosi smatrali su se povremenim davanjima. Zakon o obveznim odnosima priječi da se uknjiži založno pravo nad imovinom dužnika po osnovi povremenih davanja. Dakle, uknjižba založbog prava PU za porez i doprinose nastalih prije 01.01.2009. godine ne nevažeća sukladno sudskoj praksi Upravnog suda. Kako je uknjižba nevažeća ne prekida se rok zastare prava PU na naplatu javnih davanja. Dužnik ili njegov pravni sljednik treba uputiti zahtjev PU za utvrđivanjem nastupa zastare prava PU na naplatu i zahtjevati brisanje uknjiženog založnog prava (ako postoji).
 
relativna zastara za poreze je 3 godine od isteka godine kada se prvi puta trebao porez utvrditi, a apsolutna je 6 godina.
 
relativna zastara za doprinose je 5 godine od isteka godine kada se prvi puta trebao porez utvrditi, a apsolutna je 10 godina.
 
npr. 2002. godina
porez na dohodak se utvrđuje 28.02.2003. godine => 31.12.2003. + 3 god = 31.12.2006. odnosno + 6 = 31.12.2009.
PDV se utvrđuje 31.12.2002. => 31.12.2002. + 3 = 31.12.2005. odnosno + 6 = 31.12.2008.
doprinosi se utvrđuju 31.12.2002. => 31.12.2002. + 5 = 31.12.2007. odnosno + 10 = 31.12.2012.