goga2103

, hvala puno. S obzirom na moje osobno iskustvo samo sam htjela korisniku jasnije ukazati na mogućnost da izbjegne dugovanja tako što se odrekne nasljedstva. Jer odricanje nasljedstva i odricanje nasljedstva u korist nekogo drugog nasljednika zvuči skoro pa jednako laicima, ali u konačnici nije - ne razumijevanje toga nas je u obitelji skoro 'koštalo' jako puno, hvala Bogu sve se na kraju dobro završilo. Lijepi pozdrav

Poštovani, zar se ne bi trebali prilikom ostavinske rasprave odreći nasljedstva, a ne nasljeđene imovine - zakon poznaje oba termina i prvim se ne mogu nasljediti dugovi, ali niti ništa više, a drugim mogu? Ukoliko stan prebace na sebe za vrijeme života oca, odricanjem nasljedstva svi krediti i preostali dugovi ne mogu im doći na naplatu (osim onoga što je vezano uz samu nekretninu). To isto bi vrijedilo i za majku, iako ne žive zajedno, ali će se pojaviti kao nasljednica jer su zakonski u braku - tako da dug može i ona naslijediti, osim ako se ne odrekne i ona nasljedstva po istom principu (treba provjeriti zakonske okvire može li i ona kao zakonita supruga). Zakon o nasljeđivanju, članak 130. Nisam pravnica, ovo su moji zaključci proučavanja zakona zbog vlastite situacije. Neka pravnici isprave, meni se samo ovaj odgovor nije učinio potpunim zato pišem.

Hvala puno

Hvala Vam puno na odgovoru. Oprostite, možda malo dosađujem, ali čisto da budem skroz miran - ukoliko izvršim uvid u spis, da ne bi to tzv. 'talasanje' izazvalo neke akcije? Odnosno da sud ili javni bilježnik ne obaviještava ovrhovoditelja da netko vrši uvid u spis? Možda je pitanje glupo, ali čisto da budem skroz miran. Hvala puno još jednom.

Hvala puno. Možete mi samo napisati od kojeg trenutka se točno računa zastara? Od sudske presude ili smrti oca? I kada protekne tih 10 godina, može li netko nakon tog proteka zatražiti naplatu duga?

Ne, presuda je donesena u korist autokuće, koja je tužila mog oca Subjekt je ugašen 2008, brisan 2008. Ne, tek bi trebali napraviti. Što mi treba da se napravi uvid u to? Bio je samo automobil čega smo se brat i ja odrekli u korist maćehe Što ako nikad nije napravljen prekid postupka, moram li strepiti da mi u svakom trenutku i 15 godina nakon presude i 9 godina nakon smrti oca netko pošalje ovrhu?

Poštovani, 2003. donesena je sudska presuda u korist tuženika u postupku koji je pokrenula jedna autokuća protiv mog pokojnog oca. On 2009. umire, a ta firma 2008 se gasi. Jesu li se ikada naplatili od njega, ne znam. Do danas, meni kako nasljedniku nije ništa došlo, iako mi otac nije ništa ostavio, ipak sam nasljednik u ostavinskom rješenju. Moje je pitanje, postoji li neka šansa da se pojavi potraživanje naplate za tim dugom i kako to provjeriti ili je ovo otišlo u zastaru?

Ok. Hvala vam puno. Samo još jedno pitanje gdje se može napraviti uvid u ove predmete koji se vode? Može li se tražiti uvid i za to na istom sudu? Osim osobne iskaznice treba li i još neki dokument za traženje preslike rješenja?

Poziv je naslovljen na mene, mog brata i očevu ženu. To je jedini dokument koji sam primio u ovih 9 godina od smrti oca. Je li postupak prekinut i potom pokrenut na nasljednike ne znam, nikakve obavijesti nismo dobili. A još od prije smrti sam na istoj adresi, tako da nije slučaj da sam to propustio. Što se tiče ostavinskog postupka, na njemu smo bili brat i ja samo. Sud je pitao što je otac ostavio iza sebe, nije imao ništa osim auta na kredit, a brat i ja smo se odrekli toga. Ne sjećam se jesmo li se odrekli nasljedstva ili je zavedeno samo kao ustupanje tog dijela prava u korist njegove žene. Što nam savjetujete da prvo napravimo? Da zatražimo presliku rješenja o ostavini? A na kojem sudu, gdje? Otac je u trenutku smrti imao prebivalište u Zagrebu, na Rudešu.

Poštovani, može pomoć, situacija je slijedeća: Moj je otac umro 2009 godine, iza njega nasljednici smo brat, ja i tadašnja njegova supruga. Na ostavinskoj raspravi iza oca ostao je samo jedan automobil s kreditom, čiju otplatu i automobil je preuzela njegova supruga. Brat i ja nismo naslijedili ništa, jer ništa više nije imao. Nemamo rješenje o ostavinskoj jer smo tada oboje bili u dvadesetim godinama i nismo znali nikakav pravni okvir, niti se sjećamo ičega više oko toga. Sada nam je došao poziv na sud, dakle 9 godina kasnije za parnicu o kojoj ni brat ni ja ne znamo ništa jer nismo u trenutku smrti godinama prije živjeli s ocem niti smo imali kontakt s njime. Na ročištu su iznesene informacije da je naš otac prodao jednoj autokući ukradeni automobil, pa ta autokuća tuži mog pokojnog oca za taj iznos ukradenog automobila, a moj otac je paralelno pokrenuo parnicu u kojoj tuži osobu koja mu je prodala taj ukradeni automobil. Parnica je pokrenuta još 2007 i u trenutku smrti oca do dana današnjeg nitko nije znao ništa o navedenom postupku dok nije došao poziv na ročište u kojem je moj otac tužitelj, a time ustvari moj brat i ja postajemo također tužitelji kao njegovi nasljednici. Ročište u kojem autokuća potražuje dug od nas još nije zakazano. Na ovom prvom ročištu u svojstvu tužitelja pojavio se samo moj brat, dok očeva supruga i ja nismo. Brat je moramo potpisati da je prisustvovao ročištu i tek je na ročištu saznao neke informacije. Možete nam dati savjet kako postupiti u ovom pravnom postupku? 1. Mi bismo htjeli odustati od tužbe prema onom čovjeku kojeg je tužio naš otac, ali tko u tom slučaju snosi troškove odvjetnika? Odvjetnik nam ovom slučaju daje vrlo male ili nikakve informacije, a vjerujemo da on želi da se taj postupak nastavi kako bi se sam naplatio, a mi mislimo da se nikada neće uspjeti naplatiti. 2. Što učiniti u postupku tužbe autokuće prema mom ocu, tj. nama kao nasljednicima? Postoji li tu neka pravna osnova za potraživanje vraćanja duga s obzirom da ni brat ni ja nismo nasljedili ništa, a prema članku 135, zakona o nasljeđivanu stoji da se dug može naplatiti do visine nasljeđene imovine, a mi nismo nasljedili ništa, dok njegova supruga je nasljedila automobil 3. Možemo li se pozvati na zastaru s obzirom da je prošlo 9 godina od smrti oca? 4. Od kojeg točno trenutka se računa zastara i u kojem vremenskom roku na ovakve slučajeve? Hvala puno