turist65

Isprika radi kašnjenja odgovora na pitanje. Moja majka je smještena u privatnom domu za starije. To je bilo jedino mjesto koje ju je prihvatilo sa alzheimerom. Radi se o gradu Karlovcu, gdje se na smještaj u Domu umirovljenika čeka 5-7 godina. Smještaj plaća njezina mirovina + ja. A ja živim na drugom kontinentu.

Gle, meni je rečeno ovako: da se radi o invalidskom dodatku na mirovinu, rekli su da bi trebao biti oko 220 eura i da to oni pokreću po službenoj dužnosti jer je moja majka dijagnozom izgubila poslovnu sposobnost. To je u biti sve što znam, jer kad god bih nazvao lokalni CZSS rekli su mi da je to u Zagrebu na obradi, da oni nakon što to podnesu više nemaju ništa s time. Valjda to onda rješava mirovinsko. A nigdje nemaš koga ni nazvati, niti ti daju detalje, niti ti išta podrobnije kažu.

U travnju lani, dakle 2023. godine, preko CZSS pokrenuto je da moja majka dobije invalidski dodatak mirovini (bar mislim da je to to). Situacija: tada je ona prvo hitno primljena u bolnicu radi alzheimera te je potom smještena u privatni starački dom u kojemu su prihvatili nju sa alzheimerom. Rečeno je da će ona u roku od 6 mj ostvariti taj dodatak na penziju. Rijeke teku, rješenja i novaca nema. Nedavno je rečeno "strpite se, puno je predmeta". Da li tu neko mene pali na guranje i što učiniti? Moje je pitanje: treba li i kako poslati požurnicu? Ima li osoba s alzheimerom još neki vid pomoći i kome se obratiti? Zahvalan sam za svaki stručan savjet!

Živim u Latinskoj Americi i trebao bih stručnjaka za obiteljsko pravo. Treba mi konzultacija (ne znam koliko bi to moglo stajati) da vidim što se može napraviti u složenom slučaju oko alimentacije.

U siječnju ove godine županijski je sud presudio da sam dužan zaostalu alimentaciju i da mi presuđuje uvjetno s rokom u kojem to moram učiniti. U isto vrijeme moja bivša supruga u Hrvatskoj (ja živim vani) nagovara moju majku (80 god) da našem djetetu prepiše svoj stan. Kako sam ja jedini i primarni nasljednik svoje majke iz ovoga vidim da me ona želi lišiti mogućeg nasljedstva, ali i time mogućnosti da postignemo dogovor da - recimo - ja se odreknem svojega nasljedstva, ali da me se ne trpa u zatvor po istjeku tri godine uvjeta, te tako prizna stan u dug za alimentaciju. Problem je i u tome što se moja bivša supruga koristi lažima da uplaši moju majku. Govori joj kako sam ja dužan novac Poreznoj upravi, pa bi, ako ja naslijedim stan, država ga ionako ovrhom uzela. Ja nisam dužan ni lipe, nikome. Trebam li ovo kazneno prijaviti? Kako da zaštitim svoju majku od ovakvih manipulacija?

Inače dragi i požrtvovni Željac047, ja sam isto iz 047. Hvala na svakom savjetu koji dajete.

Braniteljica po službenoj mi jeposlala email sa sadržajem otprilike: čujte, sud u KA se preuređuje, ja moram ići u ZG, pa biste li vi meni dali 850 kuna moje dnevnice za taj dan. Nisam joj dao ni lipe, a branila me tako kako me je branila. Zato ne želim s njom ni posla imati. Je li moguće da je ona preuzela te papire sa suda i da je tako meni već istekao rok jer je ona kao moj opunomoćenik? Iako nikad nisam ništa potpisao, ali je to po službenoj dužnosti.

Županijski je potvrdio presudu Općinskog suda. Rok jest 30 dana, oni su meni presudu dostavili emailom, pa ne znam moraju li je dostaviti i poštom ili se dostava emailom smatra dovoljnom. Inače, znam da u oba izvanredna pravna lijeka podnesak mora imati vlastoručni potpis, ili moram imati u HR opunomoćenika koji može u moje ime potpisati. Kako sam 10.000 kilometara udaljen to mi je teško organizirati. U postupku sam imao braniteljicu po službenoj dužnosti koja me tražila novac za odlazak na rasprave. Presudu sam primio emailom još 6. veljače, a originale nikako iako sud ima moju adresu.

Primio sam odluku Županijskog suda u kaznenom predmetu, ali samo putem emaila. Živim u inozemstvu, na drugom kontinentu. Hoće li mi poslati originale poštom, jer daljnji postupak žalbe na Ustavni i/ili Vrhovni sud zahtijeva originalne dokumente? Ili se smatra da je dostava emailom dostatna i to su originali? Radi se o uvjetnoj kazni ali svakako želim nastaviti postupak.

Molio bih stručnjaka za ovaj dio prava samo da mi ukaže na lani donesena nova pravila oko izdavanja putovnice u inozemstvu. Već pet sam godina izvan HR i istekla mi je putovnica. Nažalost, ne živim u zemlji koja ima HR veleposlanstvo, niti konzulat. Za mene je malo mjerodavno veleposlanstvo u Washingtonu, pa malo u New Yorku. Ne pitajte me kako, nemam niti ja pojma, ali je tako. Znam da su donesene zakonske odredbe po kojima hrvatski državljan koji trajno živi izvan HR može u inozemstvu dobiti putovnicu. Kontaktirao sam veleposlanstvo i rečeno mi je da moram u Hrvatsku da bih si to riješio. Kako nemam valjanu putovnicu, morao bih putovati na tzv. salvaconducta koji bi mi izdala neka od zemalja EU. No, taj dokument vrijedi samo za izravne letove, bez stopovera. A to je nemoguće napraviti jer takav let u ovom slučaju - ne postoji. Volio bih znati više o izdavanju putovnice u inozemstvu. Koji zakon i koji članci se toga tiču?

DORH je izmjenu optužnice napravio kojih desetak dana prije ročišta koje je bilo - ne zezam se - 1. travnja. Konačna presuđena svota ne odgovara zahtjevu DORH-a, a koji je postupak i pokrenuo po službenoj dužnosti. Dakle, moja je bivša samo došla u CZSS i zatražila državnu alimentaciju. Ostalo ovi rade, a onda opet moja bivša u svojstvu svjedoka samo izrecitira dug i tu smo. Ma ja dečki moji samome sebi mogu čestitati: od mame ću naslijediti ni kutiju šibica, svjedočila je naivno i bedasto tako da je sve išlo protiv mene. Sutkinja - žena, braniteljica - žena, zapisničarka - žena, pa moja bivša i moja mama. I onda se tambura o ravnopravnosti spolova. Sa braniteljicom - komunikacija nikakva. Po službenoj dužnosti. Piše mi i traži me po 850 kuna za pristup svakom ročištu. A kao, sve država časti. No, nisam ja kriv što su u Karlovcu obnavljali sud pa je predmet prebačen u ZG. I da još malo pojasnim: tijekom cijelog slučaja tretiraju me kao da sam u HR, razlike nema u Zakonu, a onda je čak izdana i tjeralica zamnom, te su se po mojoj novoj domaji raspitivali iz Interpola Zagreb zamnom. Tako da razgovarate sa celebrityjem. Ja cijelo vrijeme NE negiram da alimentaciju nisam plaćao. Kako sam preživio 2009. i 2010. samo ja znam. Ja sam samo htio dokazati nedokazivo u RH: da je zakon šit jer predviđa plaćanja i kad si nezaposlen, na cesti, podstanar i bijeda. Sve je počelo 2010. kad me bivša tužila za alimentaciju, donio sam Sudu da mi je obrt u blokadi, račun mislim, da nemam prihode, da nemam plaću, da nemam imovinu, uzalud. Sutkinja je sa 550 kuna povisila alimentaciju na 1042 kune. A ja nikad kune da si platim odvjetnika. Nikad. I zato me zastupaju "braniteljice". Koje žicaju 850 kn jer toliko vrijedi njihov jedan dan. Dečki dragi, kad sam za HTV radio nije mi dnevnica dosizala četvrtinu te svote. No, nisam razvio mržnju na ljude u pravnoj struci. Ova rasprava pokazuje koliko ste humani, koliko razumijete ljude, cijeli ovaj portal svjedočenje je da ste u službi ljudima, nesebično i požrtvovano. E, to je za kapu dole. Još uvijek pišem, da to mailom stigne do ujutro. Kod mene je sada 14 sati, imam cajta do ponoći. Da se požalim, iako ne vjerujem da to ima impakta. O pravnoj struci znam koliko jedan nezavršeni politolog može znati. Hvala vam svima.

Vrijedi li tu još uvijek povreda čl. 158. ? Naime sutkinja je presudila prema iskazu tužiteljice da joj dugujem tolko i tolko. Mogla je reći i duplo. Tužiteljstvo to nije tražilo.... Ima tu još niz okolnosti zbog kojih ovo smatram jenostavno pretjeranim. Stan od moje mame neću nasljediti ja nego mala. A to je zato jer sam ja emigrirao i svakako se ne vraćam. I ja sam s tim suglasan. A onda se na mene ide do zadnje lipe. Koji nemam nikakve imovine dok tužiteljica ima dvije kuće. Ja bih samo da ovo smanjim pa neka rade što hoće, samo bez mene.

Ovdje se radi o sporu za neplaćanje alimentacije koji je pokrenut nakon što sam emigrirao iz Hrvatske - po službenoj dužnosti. Sud mi je izrekao sada kaznu uvjetno godina zatvora na četiri godine, a sporni dio presude po meni je visina naknade dosuđene uz to. Naime, ODO Zagreb je (u ime oštećene zz moje kćeri) tražilo ovo: „Temeljem članka 342. stavka 3. Zakona o kaznenom postupku, tražim da sud okrivljeniku XY temeljem članka 172. stavka 2. Kaznenog zakona za kazneno djelo počinjeno na štetu maloljetne YX utvrdi kaznu zatvora u trajanju od 1 (jedne) godine, a na temelju članka 56. Kaznenog zakona da okrivljeniku izrekne uvjetnu osudu na način da se izrečena kazna zatvora neće izvršiti ako okrivljenik u roku od 4 (četiri) godine od pravomoćnosti presude ne počini novo kazneno djelo, te da u smislu članka 64. stavka 1. točke 1. Kaznenog zakona okrivljeniku naloži posebnu obvezu da popravi štetu nanesenu kazneni djelom na način da u roku od 3 (tri) godine ispuni dospjelu obvezu uzdržavanja prema maloljetnom djetetu YX u iznosu od 23.368,40 kuna.“ Presuda glasi ovako: i z r i č e s e KAZNA ZATVORA U TRAJANJU OD 1 (jedne) GODINE Temeljem čl. 56. KZ/11 p r i m j e nj u j e s e UVJETNA OSUDA temeljem koje se kazna zatvora neće izvršiti ukoliko okrivljeni u roku od 4 (četiri) godine ne počini novo kazneno djelo. Temeljem čl. 56. st. 4 u svezi sa čl. 62. st. 1 toč. 1 i 10. KZ/11 kao posebna obveza određuje se okrivljeniku da je dužan u roku od 3 (tri) godine po pravomoćnosti ove presude u cijelosti namiriti dospjele obveze mlt. YX u ukupnom iznosu od 61.607,60 kuna. kuna, (slovima: šezdesetjednutisućušesto sedam kuna i šezdeset lipa ) na ruke majke i zz oštećene NN, te ubuduće uredno ispunjavati svoju dužnost uzdržavanja mlt. oštećenika dok god za to postoje zakonom predviđeni uvjeti. Kvaka je jer odvjetništvo to nije tražilo, ali je zbog svjedočenja tužiteljice i moje majke koja ima 80 godina prihvatilo zahtjeve tužiteljice - koji nigdje nisu zahtjevani, osim tijekom svjedočenja. Sa onim što je tražio ODO Zagreb bih se složio i nekako bih to izveo. Sa ovim ne mogu jer jednostavno te novce nemam niti sam u mogućnosti stvoriti ih. 60 somova u 3 godine nemam. I sad je cijela mudrost kako se dobro žaliti. Dakle, ja ne tvrdim da nisam kriv, ali teško je kad si godinama nezaposlen plaćati alimentaciju.

Mogu li ti poslati nekako da vidiš zahtjev ODO i presudu? Dakle, mogu li te zamoliti da mi utoliko pomogneš (što je jakooooo punooo, znam, svjestan sam). Sam ću se pogubiti, branitelja očito nemam.

Ne da je savjet dobar, nego je upravo izvanredan. Idem na žalbu zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja sa ciljem da pobijam visinu presude. Naime, optužni prijedlog je sadržavao i novčanu kaznu (podmirenje duga) u visini tri puta manjoj od dosuđene. Na uvjetnu kaznu zatvora se neću žaliti. Hvala sivko, ovo je pogodak u bit!

Hvala vam svima na sudjelovanju. Ja ću svakako postupiti kako kažete jer rok se bliži. Usput sam i Sud pitao, odgovoreno mi je da će oni poslati pisanu presudu, te kako se moram žaliti istome sudu, rečeno mi je da žalbu dostavim mailom. Danas je 13. dan otkad sam primio presudu mailom, žaliću se sam. Stvar je već skicirana.

Da. Odsutnosti uzrokovane trajnom emigracijom prije pet godina.

Oprostite što odmah nisam odgovorio. Da, imao sam odvjetnika po službenoj dužnosti, postavljen je jer su mi takve materjalne prilike. No, ništab taj odvjetnik nije učinio, ne odgovara na mailove, povremeno pošalje stavove suda, a nakon presude me nije niti kontaktirao da bismo pripremili žalbu. Kako rekoh, nikakve obrane, niti predlaganja svjedoka, kad ja nešto predložim, na mailove se ne odgovara. Uputio sam sudu izjavu da se ne smatram branjenim u ovom predmetu. To će biti i temelj žalbe. Iako sam se trudio, nisam mogao sudjelovati u postupku.

Ma što mene buni je ovo: za prvo sam ročište dobio poziv poštom. Živim daleko od HR, da se razumijemo, nisam u Njemačkoj. I moja je fizička adresa poznata sudu, tu nema problema. Ako bi email vrijedio, žaliti se mogu do utorka. Ako vrijedi dostava, puno kvalitetnije mogu pripremiti žalbu jer je radim sam (imao odvjetnika po službenoj, ali tijekom cijeloga postupka ta me osoba ignorirala i samo mi je prenosila kako je sama rekla, što kaže sutkinja, bilo koji pokušaj pripremanja obrane se oglušila i na kraju kad su zvali svjedoke oko mog materjalnog stanja - nije pozvala nikog u moju obranu). Na kraju je za svjedoka pozvana - tužiteljica, točnije skrbnica djeteta (goni se po služb. dužnosti, dakle nije izravno tužiteljica). I na kraju sve balade, sud je odlučio o visini kazne višoj od one koju je tužilaštvo tražilo. Da je bila kazna koja je tražena ja bih ju prihatio odmah. Inače, živim u zemlji trećeg svijeta i nemam šanse lovom otplatiti ono što je traženo

Pa bio sam i prije u komunikaciji sa sudom sa email adrese, a imaju i moju fizičku adresu. Poslala mi je zapisničarka Općinskog suda u ZGB, suda za mladež. Na kraju, ja nikada tu svoju email adresu nisam niti skrivao, imam svoj privatni web i na njemu je jasno ta moja adresa.

Da pojasnim, na kraju presude piše: Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku od 15 (petnaest) dana po pismenom primitku presude.

Bio je kazneni postupak za neplaćanje alimentacije.

Budući je u pitanju presuda, iz ovoga zaključujem da ona mora pristići poštom, da se dostava mora potvrditi, te da od dana njezina primitka (potvrde primitka) počinje teći rok za žalbu.

Primio sam emailom u doc formatu presudu. Živim u inozemstvu. Računa li se to kao pismeni primitak presude, što znači da od toga dana kreće rok za žalbu, ili će sud presudu tek dostaviti poštom (primao sam već pozive od suda u fizičkom obliku, trebalo je oko 20 dana da to dođe), pa će onda krenuti rok za žalbu?

Hvala vam na odgovorima. Ruby_Danderfluff - nisam post napisao da bih tražio simpatije, nego rješenja da na zadovoljstvo svih, a i svoje osobno naravno, izađem iz jedne situacije koju bih nazvao "mrtvim kutom" zakona. Naime, lijepo je to i pohvalno što Zakon predviđa plaćanje i kad čovjek nema prihoda. To je jer ima ljudi koji službeno prihoda nemaju, a ustvari su vrlo imućni. Nažalost, ja taj nisam. Dakle, pozitivno je to što Zakon takve razotkriva, ali nije pozitivno što za kolateralnu posljedicu ima velike probleme koje nanosi ljudima koji su - jednostavno siromašni i bez prihoda. A to se zove diskriminacija i protivno je Ustavu i međunarodnim dokumentima kojih je HR potpisnica. Nadalje, za vrijeme bivše države je postojala mogućnost da se čovjek iskupi odricanjem od nasljeđivanja. Danas Zakon traži novac, gotovinu, sada i odmah, protivno realnosti u kojoj ljudi žive. Zakon koji donesoše ljudi sa jako velikim i stalnim prihodima je dobra teorija, ali jako loša praksa. Osim toga, Zakon bi trebao štititi interese moga djeteta, a meni nije jasno kakav bi to bio interes djeteta da mu otac leži u zatvoru umjesto da ipak pokuša na tržištu rada ostvariti napredak. I interesantno je kojom se to revnošću provodi. Što se tiče pritvora (ne znam zbog čega, valjda zbog utjecaja na svjedoke?) ili možebitne zatvorske već izrečene kazne (čak i međunarodni teroristi imaju pravo na ponovljeno suđenje) mnogo mi toga nije jasno. Meni je rečeno da je branitelj postavljen da onda kada dođem u Hrvatsku ustvari kreće suđenje i time je zadovoljena forma da imam branitelja. Očito je da meni treba dobar odvjetnik koji bi analizirao slučaj i obavio ono što treba kao moj opunomoćenik. To je jedini način, uz rješavanje dugova i plaćanja. Zahvaljujem vam se na vašem trudu da mi pružite odgovore, informacije.