Hvala na odgovoru.
Nažalost, nemam osjećaj da bi mi knjiga pomogla u ovom trenutku. Dok smo još bilo zajedno - bez naznaka razilaska - godinama sam je molio da ode psihijatru. Ja nemam nikakvu moć nad njom i ona mi stalno prijeti. Ne znam što uraditi i očajno mi treba osoba s pravnim autoritetom koja će joj objasniti i natjerati je da me tretira ravnopravno.
Ne želim o njoj govoriti da manipulira sa mnom, ali ja jesam povodljiv i naivan. Kod svake rasprave ona je to pretvorili u svađu, počinjala vikati i vrijeđati. Što sam ja bio uporniji da nešto saznam od nje, to je njezina reakcija bile odvratnija.
Trebalo mi je 4 godine da je natjeram da prizna kako je previše ovisna o djetetu. Dojila je dijete do 4. godine i histerično vikala na mene da joj nitko ne može govoriti ili zabraniti da doji koliko želi i da spava s djetetom.
Ujutro bi nakon buđenja prvo uključila računalo, provela 1-2 sata na facebooku i tek onda poslala dijete da me pozdravi ujutro. Samo je dva puta odmah nakon buđenja došla u moju sobu, oba puta s histeričnom reakcijom "zašto internet ne radi?", otvoreno implicirajući da sam joj ja namjerno isključio. Očajan sam, uništila mi je živce, tjerala iz kuće.
Posebice je bila uočljiva promjena u ponašanju nakon što joj se jednoj prijateljici objesio muž. Iako je ovaj davao naznake o svojim motivima, ta je prijateljica to ignorirala. Tri dana kasnije je na FB izjavila, da je tako i bolje, sada može naći boljega.
Moja se supruga počela unutar tjedan dana ponašati točno kao da priželjkuje da sam se i ja ubio.
Počela je me beskrajno maltretirati i raditi sve po svojem i suprotno dogovoru. Histerično se otresa na dijete, bez strpljenja. Umjesto da dijete nauči jesti, nestrpljivo je djetetu trpala hranu u usta, dok ne bi izgubila živce i otišla sjesti za računalo.
Psovala je i nju, osim kada bi se mi posvađali. Onda bi djetetu tepala, ljubila i pričala "moramo naučiti ignorirati ljude koji nas nerviraju", ignoriraju pritom sve što ja kažem, dok dijete plače i dok ja plačem. Poslije mene optužuje da ja traumatiziram dijete. Nikad nije navela čime točno, a na moje najavljivanje dobila bi histerični napad kako "ja nju maltretiram".
Jedne me je večeri toliko dovela do ruba, tjerala na ulicu, tjerala u bolnicu da sam u suzama pobjegao. Htio sam se ubiti, ne znam kako sam završio na policiji i odveli su me u bolnicu.
Supruga me nakon 3 ili 5 dana izvukla van, ali jedino što sam od nje čuo bilo je "kako sam mogao biti tako bezobrazan i to im učiniti"?
Nikad nije pokazala zanimanje da mi pomogne. Nastavila je s vrijeđanjem. Kada je nakon nekoliko tjedana izjavila da je bila potresena, trebalo mi je dodatnih 10-12 pokušaja i dodatnih nekoliko tjedana da mi prizma kako se iz njezinog ponašanja moglo zaključiti da me samo mrzi.
Zato mi treba netko neutralan, tko može njoj pojasniti da sam ravnopravan i da je natjera da ide psihijatru.
Opet, hvala.