Lijep pozdrav,
Prije svega jasno mi je da je naslov predugačak ali nisam mogao nikako kraće opisat da se shvati bit, po meni trebao bi biti još duži ali potrudio sam se skratiti ga maksimalno...
A sada moje pitanje:
Da li se smatra duševnom boli, kada te jedna lječnica opće prakse (lječnica moga oca) nazove: "Podlom, bezobraznom osobom koja bi najradije zatukla svoga oca i pospremila ga u grob", a samo za to što sam kao sin želio zamoliti istu da bude tako ljubazna pa da mi javi što se događa sa mojim ocem, ako ga slučajno ne dobijem na telefon. Pošto ne živimo u zajedničkom domaćinstu i ja ga nazovem jednom u tjedan ili dva, a jednom mjesečno ga i posjetim. Moja mama se rastala od njega kad sam imao 2 godine i nikada nije pitao za mene...(sporedno)
Ps: On nebi niti nije nikada digao slušalicu da mi se javi, kada se čujemo taj koji zove sam ja.
Evo jedno pitanje za koje molim sve koji se razumiju u pravo, vezano za duševne boli da mi odgovori na njega, jer ja od tada (kada me je doktorica izvrjeđala) ne mogu živjeti ni zaspati mirno, negativno djeluje na moju psihu, raspoloženje, izaziva mi nelagodu i osjećaj straha, nesigurnosti i tuge. Tako da mi dođe da ja ne želim više niti nazvati NIKADA svoga oca koji ima 78 godina!!!...
Evo to je ukratko slučaj, pitajte slobodno što vas zanima, odgovoriti ću vam....
PS: Ako tema nije postavljena na odgovarajući pdf, molim moderatore da ju premjeste.