Harambašica

Na području općine predviđeno je asfaltiranje lokalnih cesta u naselju sagrađenom prije četrdesetak godina, na brdovitom terenu. Na dosadašnji makadamski put izvođač je nanio tridesetak centimetara materijala i ogradio kolnik visokim rubnikom. Za pristup cesti snizio je rubnik na pet mjesta, nanio nešto malo batude i otišao. Susjed preko puta je zasadio veliku lovor višnju, na dijelu javne površine, te ne dopušta uklanjanje iste. Vlasniku konkretne nekretnine, starijem čovjeku, oštećena zdravlja, time je onemogućen normalan pritup cesti, te svakodnevni izlaz trajno oštećuje podvozje automobila, što zbog uske ceste, što zbog nasuprotnih grmova, ali najviše zbog visine rubnika. Je li izvođač radova dužan osigurati siguran pristup javnoj prometnici za sve? Što navesti u prigovoru i komu ga uputiti? Radnici inzistiraju da "svima" spuštaju pet rubnika, iako bi u ovom slučaju odgovaralo da ih spuste bar sedam. Kako je to regulirano? Napominjem da je u ulici dio kuća prazan, preciznije nedovršen, u rohbau fazi i nijednoj nije osiguran kasniji pristup cesti, snižavanjem rubnika. Susjed još nije sagradio predviđenu garažu, pa će pristup istoj kad je sagradi, biti potpuno nemoguć zbog visine. Na dijelu između rubnika i nekretnina, koje su se površine dosad uglavnom koristile za parkiranje posjetitelja, dobiva se, zbog visine rubnika, potuno nefunkcionalna površina. Nogostup nije predviđen. Skoro asfaltiranje neće bitno promijeniti stvar. Što se može učiniti?

Poštovani, iako se na sva zvona najavljuje porast plaća u javnim i državnim službama, prema svemu sudeći, doći ću u poziciju da mi plaća osjetno padne, iako će mi u stvarnosti koeficijent biti veći. Beznačajno malo veći, a ukidaju se brojni dodaci. Zaposleni na ovom radnom mjestu su vrlo malobrojni, vjerojatno nas ima pedesetak, najviše stotinu u državi, i mi smo, kako bi rekli, kolateralne žrtve. Nema nas puno i nismo glasni, pa nismo ništa ni dobili. Što se može napraviti? Kako tumačiti prijelazne odredbe? Može li se izgledom na uspjeh tužiti RH, nekomu, (Komu?), jer se neprestano govori kako se podižu plaće svima?

Hvala vam. Meni je to nekako jadno.

Htjela sam kupiti nešto. Prethodno sam nazvala i provjerila radno vrijeme trgovine, za svaki slučaj. Radi se o dućanu specifičnom robom, u samom centru grada. Čekala sam pred zatvorenim vratima 25 minuta, svakako predugo. Trgovkinja se opravdavala da je morala na toalet, (možda je usput popila i kavu). U svakom slučaju u vrlo lijepo sređenom dućanu, furaju se na neku ekskluzivu, nemaju toalet, a radi samo jedna. Je li to zakonito?

Hvala puno.

Otac je dugogodišnji vozač, koji je prešao više milijuna kilometara bez ijednog prometnog prekršaja. No, iako je vitalan i još uvijek vrlo dobro vozi, godište je 1939., ima cijeli niz dijagnoza pa su mu vozačku dozvolu produžili na godinu dana. Živi na periferiji malog grada i bez auta mu je jako nezgodno i sve praktički nedostupno. Prebirući po starim spisima, našao je svoju međunarodnu vozačku dozvolu, koja vrijedi doživotno i uvjerava nas da s njom može voziti i ako mu slučajno ne produže još neko vrijeme hrvatsku vozačku. Je li u pravu? Hvala.

Riječ je o jednoj javnoj, prilično poznatoj bolnici u Istri. Sumnjam da su tražili koncesiju, ako se dobro sjećam, to je vrlo skupo. Može li se to gdje provjeriti, naime, postoji li koncesija?

Smije li javna ustanova ozidati visoku, nepremostivu ogradu na šetnici, direktno do mora?

Novi Zakon o znanosti predviđa usuglašavanje radnih mjesta s izabranim zvanjima. No, to sve vrijedi isključivo za zaposlenike na znanstvenim radnim mjestima. Znanstvenici, primjerice, u istim zvanjima, kao njihovi gore spomenuti kolege, na stručnim radnim mjestima, nemaju ta prava. Zakon njih ne prepoznaje kao znanstvenike, iako je bilo slučajeva da su bili izabrani u vrlo visoka znanstvena zvanja i da rade više nego njihovi kolege koji mogu napredovati. Poznat mi je slučaj da je znanstveni savjetnik i autor pet knjiga, radio na radnom mjestu stručnog savjetnika. S ovim zakonom bio bi trajno blokiran na nižem radnom mjestu, s najmanjom plaćom i koeficijentom. Dok bi njegovi kolege, autori bitno manjeg broja radova i knjiga, mogli normalno napredovali, dotle država njega uopće ne prepoznaje kao znanstvenika. Nije u mogućnosti niti raditi pun opseg poslova, jer, recimo, uopće ne može (po Zakonu ne smije) prijavljivati projekte za koje je vrlo kompetentan i koje bi, svojom kvalitetom, prije privukao nego netko drugi. Bi li imala izgleda tužba Ustavnom sudu? Komu bi se prvom trebalo obratiti? Odboru za zakonodavstvo Hrvatskog sabora? Pitam za one koji su izabrani u znanstvena zvanja, postoje na stručnim radnim mjestima i oni koji to nisu. Hvala.

Hvala na odgovoru. Mislila sam da svako ministarstvo ima svoju nadzornu inspekciju.

Poštovani, prijavila sam određene diskriminatorne postupke te niz kršenja zakona, na rubu kriminala, u javnoj ustanovi u kojoj sam zaposlena, od ranije uprave, nadležnom Upravnom vijeću institucije, a nakon njih nadređenom ministarstvu. Poznato mi je da je od ministarstva proveden upravni nadzor, ali do danas nisam dobila nikakvu povratnu informaciju, što je utvrđeno i kakvi su zaključci doneseni. Moja predstavka nije bila jedina, i drugi su se žalili. Koliko znam, nikakva kaznena prijava nije podnesena. Jesu li mi dužni odgovoriti? Kakva je praksa? Komu da se sada obratim? Želja mi je izbjeći sud. Hvala.

Hvala Vam na odgovoru. Nisu oni krivi. Tako sam i postupila, doktor je na žalost napustio bolnicu, otišao u privatnike, a oni su sve njegove pacijente raspodijelili kako kome.

Dugi niz godina sam bila pacijentica nefrologinje u jednoj našoj razmjerno poznatoj bolnici. Prilikom jedne od hospitalizacija, kad ona nije bila u Zagrebu, o meni je vrlo predano i profesionalno vodio brigu jedan njezin kolega, iskusan nefrolog, star pedesetak godina. Često sam boravila po bolnicama, i iskreno mislim, kako je to jedan od najboljih liječnika koje sam upoznala. Još prije nego li je otišla u mirovinu, a otišla je krajem prošle kalendarske godine, dogovorili smo se da mi on bude nefrolog, pa je sljedeći pregled dodijeljen već njegovoj kvoti, ove godine, u veljači. Doma sam dobila obavijest da mi je termin pregleda promijenjen i da sam prebačena kod jedne mlade specijalizantice. Smijem li se tomu protiviti? Kako i gdje? Hvala.

Ranjivoj djeci u osjetljivim godinama, u dosta neprirodnoj situaciji, smještaj u domu čak bi mogao i pomoći. Kad dobijete nadzor CZSS-a, možete se s pisanim dokazima o svemu, obratiti Ministarstvu i Dječjem pravobranitelju. Možete se i požaliti na rad CZSS-a, ako ste nezadovoljni. Podsjećam da se svega 8% alkoholičara trajno izliječi i može normalno funkcionirati. Što ste uopće poduzeli da djeca pripadnu Vama, imate li bolje uvjete i "zdraviju" sredinu pa da probate s izmjenom sudske odluke? Imate li uopće odvjetnika? Forsiranje ćirilice će teško biti sporno, posebno ako je majka djece pripadnica srpske nacionalne manjine. Uvijek Vam se može proturječiti i prikazati stvar kao korisno usvajanje novih znanja i vještina. Osjetljivo jest, ali to su Vaša djeca i zbog njih zaboravite sve druge načine.

Hvala, Borbena. Čudno mi je da ovako saznajem. Takvo poslovanje i "komunikaciju" ne očekujem od velikog poduzeća. Javit ću kako stvar bude riješena.

Pitat ću ovdje, ako smijem. Danas plaćam račun u Holdingu, u kojem nisam bila godinama. Rečeno mi je da imam neku ovrhu iz 2008. za jedan račun i da pošaljem mail na sektor ovrha ili odem u GSKG u Savskoj. Meni se jest dogodilo jednom da je račun stigao na Ministarstvo koje je vlasnik stana umjesto na moje ime, ali kako sam ja platila, uopće ne gledajući, taj račun od Ministarstva, bio je u sandučiću, smatrala sam da je moja obveza podmirena. Samo se tad to dogodilo, nikad prije i poslije. Imam još negdje te uplatnice. Stvarno sam bila šokirana, zar to, i ako dugujem, nije već davno trebalo biti u zastari ili zar je ovo način kako uopće saznati da neka ovrha postoji, a da me nitko 15 godina nije podsjetio na dugovanje i postupak. Toplinarstvo uredno piše ako su svi raniji računi podmireni, odnosno opomenu ako se kasni. To je ispravan način. Bilo bi mi žao platiti tisuće kuna za "plaćeni račun" u iznosu 30-40 kuna. Kako pravilno postupiti? Da odem u Savsku, s kojim argumentima? Nije mi ništa rečeno o iznosu. Hvala.

Hvala, Borbena!

Stanujem u stanu jednog našeg Ministarstva, s kojim sam bila u sudskom postupku, koji je okončan meni u prilog. Prema prvotnom ugovoru najamnina iznosi XXX kuna. Mora li nas vlasnik obavijestiti kako će se plaćati od 1. siječnja i kako postupiti ako on to odbije učiniti. Već je ove godine slao lažnu, uznemiravajuću obavijest o dugovanju, na što je pravodobno odgovoreno sa svim vidljivim uplatama.

Hvala. Teško, iako, ne znam. Riječ je o kući, građenoj negdje krajem osamdesetih ili početkom devedesetih, govorim napamet. Vlasništvo je uredno, prodaje agencija. Očito je jedno parkirno mjesto osigurano, e sad nešto razmišljam, osigurano ili ne, ja bih ga voljela imati napismeno. Vlaga koliko vidim, baš zahvaća apartman koji se prodaje. Ne znam i je li bilo u funkciji iznajmljivanja i mogu li ja s tim, na primjer, nastaviti ili moram tražiti neke druge dozvole. Tako, ima nekih pitanja. Tek razmišljam o kupnji nekretnine, pa se pokušavam unaprijed informirati da znam što pitati u agenciji kad se najavim u posjet.

Dvoumim se oko kredita. Za oko mi je zapela nekretnina, za koju u opisu stoji da je stan u prizemlju dovršene stambene kuće. Za okućnicu stoji da je zajednička, na korištenje i da je na prostoru okućnice parkiralište. Riječ je o malom apartmanu, na moru, u sklopu jedne veće kuće s dvorištem. Jasno mi je doslovno, ali što to konkretno znači i treba li eventualno staviti u predugovor? Trebam povremeno kositi travu, čistiti snijeg, ako bi ga bilo ili mogu zasaditi voćku? Na fasadi je vidljiva fleka od vlage? Tko sanira takve stvari u zajedničkoj kući? Nisam još odlučila i ne želim se zaletiti.

Hvala, Borbena.

Želim podići kredit. Zanima me smije li itko od mene tražiti informaciju za što dižem kredit i na što ga trošim? Poslodavac mi treba potvrditi iznos posljednje neto tri plaće i to je sve ili ima nešto što me ima pravo pitati? Hvala.

Moguće je valjano njegovati nepokretne, ortopedske, neurološke, pa i komatozne pacijente dugi niz godina, čak i više od desetljeća, a da ne nastane dekubitus. Puno to košta, njegovatelji, fizioterapeuti, posebni kreveti, stalna okretanja, njega kože, krevetnine, cijeli niz pomagala. No, opet, jako ovisi o godinama starosti, starijima je cirkulacija praktički nikakva. Mršavi, nepokretni stariji ljudi su najizloženiji. Možda se može uputiti kakav dopis nekoj od udruga za prava pacijenata ili na ustanovu, jer je pojava dekubitusa u biti ogledalo bolničke njege, koja bi trebala biti na visini. Zato sestre s odjela gdje ima više takvih pacijenata i rade za veću plaću i bolji koeficijent. Ali, to je dijelom do njih, dijelom, kažem, i do fizičkog stanja pacijenta. Trebalo je ranije reagirati, ako je netko obilazio pacijenta u bolnici br. 2. Slabi izgledi za tužbu.

Ovo je jedna od stvari koja se može i mora riješiti jednim klikom miša. Ako već govorimo o modernizaciji svega. Bar nas je korona naučila koliko se brzo možemo prilagoditi. Ja sam se zatekla na jednoj težoj operaciji utorkom, 20. prosinca, puštena iz šok-sobe na Božić. Poslodavac mi ide na kolektivni godišnji za blagdane. Znači, cirkus je bio zagarantiran, a moja dobra prijateljica žrtva, da ne kažem, bijesa liječnice. Poslije nisam nikoga htjela gnjaviti, članovi bliže obitelji mi žive pedeset kilometara daleko, pa sam teško pokretna i na štakama, dolazila po doznake, u Dom zdravlja, na kat, bez lifta. Maltretiranje bez opravdanog razloga. Koliko znam dokumentaciju dižu i dostavljaju razne privatne zdravstvene ustanove kojih ima sve više. Bespotreban trošak, jer je stvar vrlo lako rješiva.

Čitam što piše, drugi par rukava ako Oli112 nešto prešućuje ili svjesno zaobilazi. No doslovno kaže kako ona ne vodi brigu o djeci, on ih financira, njoj je svejedno hoće li im isključiti struju ili će djeca biti u toplom, ona niti ne održava stan (?!), nema ništa. Svakomu bi takva situacija trebala biti alarmantna, pa ostavljam mogućnost da sud preinači odluku. Naravno, vjerujem, da je poslušao borbenu i plaća obvezu alimentacije redovito, to je prvo. Kažem, ako je sve ovo istina. Jer ona je očigledno zaposlena, a pitanje je tko plaća hranu i druge potrebe, kojih ima milijun za djecu tog uzrasta. Zašto autor stalno govori moj stan, kad je njegov koliko i njezin? Ovdje je premalo informacija i to samo s jedne strane. Uopće nije komplicirana situacija, ali rastava je skup sport.