veritas1

Dobro, onda nećemo više o tome. Ali moram vam za kraj napisati jednu zanimljivost. Ja sam vlasnica pola nasljedstva. Osobu koja je vlasnica druge polovice, Porezna je jednostavno zaboravila. Ta druga osoba nikad nije dobila apsolutno nikakvu obavijest od Porezne. Uskoro će joj nastupiti zastara, i sad samo čeka. Eto morala sam ovo napisati samo da znate koliko je Porezna nepogrešiva kao što vi tvrdite, nemaju pojma tko im glavu nosi.

Nije stvar u tome, jer su i nadređeni pristali da se pričeka na HC. Ne postoji netko nadređen da nije bio upoznat sa situacijom. Problem je vrlo jednostavan: da li postoji neki zakon po kome ja moram platiti porez na nešto što nije moje, ili ne. Da li Porezna uprava ima pravo meni naplatiti porez nakon što joj ja dam dokaz da nešto nije moje vlasništvo? PU ni slučajno ne radi svoj posao, jer joj je posao da pošteno odreže porez građanima a ne da radi ovakve birokratske zavrzlame i odbija prihvatiti dokaze.

Nemam napismeno. Nisam pravnica i s ovakvom formom nasljedstva imam posla vjerojatno jednom u životu i nikad više. Nije da ovo radim svaki dan pa znam sve cake, kao što oni iz Porezne znaju. Imam osjećaj da sam rekla da imam napismeno, da bi me onda pitali "a jeste li to ovjerili kod bilježnika?" Dakle nemam napismeno, ali da nije postojao nikakav dogovor između mene i porezne, onda bi se porez odredio odmah a ne bi sve stajalo dvije godine, da bi se tek nakon toga porezna sjetila odrediti porez. Mislim da se iz toga vidi da je postojao dogovor.

Pa nisam dopustila. Dala sam poreznoj sve dokumente o kupoprodaji i rekli su da će pričekati dok se HC upišu na čestice. A onda su se predomislili a da me nisu ni obavijestili.

Dobro, odgovorite mi onda ovo. Na tim česticama otkupljenim od mene HC su sagradile autoput. Da li to znači da u PU smatraju da je potpuno logično i nimalo apsurdno to što sam ja dobila autoput u nasljedstvo? Ili ih takvi detalji ne zanimaju?

U prethodnom postu sam nabrojala trenutke u kojima se situacija mogla raščistiti, ali iz nekog razloga nije. Kao što rekoh, HC su te koje su napravile grešku, a porezna bi htjela da ja platim njihovu grešku. Porezni zakon ne bi smio biti kao buvlja pijaca na kojoj, ako slučajno ne paziš i kupiš defektni predmet, sam si kriv. Zna se tko po zakonu treba što napraviti i kada. HC se nisu upisale na moje čestice, time su prekršile zakon i to bi trebala biti poanta svega.

Problem su mi stvorile Hrvatske Ceste time što se nisu upisale u zemljišne knjige. Nadalje, problem mi je stvorila gospođa javni bilježnik jer je rekla da joj ne trebaju nikakvi dokumenti koji su donijeti na ostavinsku jer po njenim riječima sve piše u bazi podataka u kompjuteru. Ja nisam mogla prepostaviti da HC nisu obavile to što su trebale. Na kraju, problem mi je stvorila Porezna uprava jer je najprije rekla da će s razrezivanjem poreza pričekati dok se HC upišu na čestice, da bi kasnije promijenila mišljenje i ipak razrezala porez, a da meni to nitko iz porezne nije javio te sam dovedena pred svršen čin. Također me muči još nešto. Kad je porezni vještak izašao na teren da pregleda nekretnine, nitko me nije obavijestio. On je razgovor obavio ne sa mnom već s jednom osobom koja se tamo slučajno zatekla, a koja nema veze s mojim porezom. Ta osoba ga naravno nije mogla ni o čemu informirati jer ne zna kako stoje stvari.

Da. Zato što su se HC propustile upisati na njih Porezna smatra da su još uvijek moje, iako ja više nisam vlasnica. Najveći problem je u tome što Porezna uporno odbija prihvatiti činjenicu da one nisu moje, bez obzira što sad Porezna ima sve dokaze koje je zahtijevala da se uvjeri da te čestice nisu moje.

Moram platiti porez na nasljedstvo, u kojem se nalazi priličan broj zemljišnih čestica. Već bi odavno bila platila taj porez da slučajno nisam otkrila da mi porezna uprava u nasljedstvo računa i desetak čestica koje više nisu moje vlasništvo, odnosno prodate su Hrvatskim Cestama još prije desetak godina, ali HC se nisu na njih uknjižile tako da ih baza podataka još uvijek prikazuje kao da su moje. Kao dokaz da nisu moje, odnijela sam Poreznoj upravi kupoprodajne ugovore za te čestice. Porezna uprava je odbila uzeti u obzir kupoprodajne ugovore (ne znam zašto) i savjetovala mi je da tužim HC i zahtijevam da se upišu na čestice. To sam i učinila i nakon nekoliko godina HC su se konačno upisale na čestice. Međutim, čak ni to nije zaustavilo Poreznu upravu da mi konstantno pokušava naplatiti porez na te iste čestice. Moj odvjetnik i ja smo na čudu. Koliko je uopće legalno to što Porezna uprava radi, i kako da ih urazumim? Trenutno se predmet nalazi na Upravnom sudu i čeka da dođe na red. Sad me odvjetnik savjetuje da ipak platim porez, a onda tražim povrat novca za te čestice. Ali ja ne vidim smisla u tome da platim porez na nešto što nije moje vlasništvo, a i ne vjerujem baš državi da će mi vratiti novac. Razmišljam o tome da prijavim Poreznu upravu USKOKu, jer ovo sve sliči na prodavanje cigle. Da li je to izvedivo?