kahuna

I ja se nadam. Pri kraju sam snaga, emotivno iscrpljena ali mi daje snagu to što znam da moram......

Evo mene opet.... Molim Vas za savjet šta da radim. Kratku priču već znate. U međuvremenu je dijete redovito išlo na psihoterapije, nedavno čak u zg na timsku obradu (psihijatar, psiholog, logoped, neurolog,...) i čekam nalaze. Otac djeteta i dalje negira probleme djeteta, dapače...pravi se lud... U razgovoru s djetetom djetetu nameće krivicu, da je samo krivo za svoje probleme itd, da ne smije biti tako bezobrazna prema njemu(on zaboravlja da je dijete ljuto na njega i razočarano jer nikad nema vremena za njega, usput je u pubertetu). U svakom razgovoru djetetu pametuje kako on po cijele dane radi pa nema vremena (jako često laže) a nezaposlen je i znam iz pouzdanih izvora da ne radi ama baš ništa. No, to manje više. Mene zanima da li imam pravo na to da mu zabranim kontakt s djetetom koji je ionako uglavnom telefonski jer "nema vremena za viđanja", pošto dijete svaki put opet bude razočarano i depresivno zbog napada u razgovorima. Moram napomenuti da sam svih ovih godina bila spremna surađivati i glumila poštara u svrhu kontakta djece s ocem, da bih na kraju doživjela da me on svaki put izvrijeđa. No to je manje važno. Mogu li i smijem dijete zaštititi (u korist djeteta) da ga otac verbalno ne maltretira? Može li tu centar za socijalno skrb pomoći?

Dijete ide kod psihijatra na redovne terapije nakon što je bilo više slučajeva samoranjavanja. Dijete je samo reklo da je to napravilo da privuče pažnju oca. Ni sama ne znam što dalje napraviti, situacija je teška i teško se nosimo s njom. Otac negira probleme djeteta, u razgovoru s njim se samo dodatno iznerviram, on negira bilo kakvu krivicu. Smatram da se nije dovoljno trudio a ja mu nisam bila prepreka, dapače, uvijek sm pokušavala surađivati. Imate li savjet kako dijete mogu zaštititi? Kome da se obratim? Da li postoji mogućnost da tužim oca za psihičko zlostavljanje? Jer to je po meni psihičko zlostavljanje kada se ne brine o djeci. Alimentaciju daje nakon što bezbroj puta nazovem. Alimentacija je po dogovoru bila 1.000,- kuna kod razvoda, za dvoje djece. Po nekakvom zakonu je to puno manje od onog što je propisano jer je u biti morao dati za svako dijete otprilike toliko. Moram još nadodati da je otac nezaposlen (inače je neradnik- ne kažem to iz zlobe, to je činjenica)a i ne zanima ga zapošljavanje, sam mi je jednom rekao da mu je ovako dobro, živi s nekom ženom koja ima nekretnine (i sama je nezaposlena) pa se krpaju s tim nekako, cijeli dan ne radi ništa i po cijele dane spava. Također mi je rekao da ionako imam više para od njega (radim kod privatnika i krvarim za svaku kunu koju zaradim)i da je meni bolje nego njemu.Molim vas za savjet što da radim. Hvala i pozdrav!

Hvala na savjetu ali stvarno ne mogu još i knjige za njega čitati (bez ikakve zlobe). Previše godina sam uložila u "suradnju" da bi on svaki putn ponovno ignorirao sve to. On je inače nezrela i neozbiljna osoba, neodgovorna prije svega, nezaposlen. U skoro svakom telefonskom pozivu djeci nameče krivnju, bolje bi bilo da ga nema jer mi djeca ovako previše pate, pogotova mlađe dijete. Dođe mi da ga tužim jer mi djeca od njega nemaju mira.........

Dobar dan, evo i ja imam sličnu situaciju...bivši muž ima "novi život" i ne mari za svoju djecu. Mlađe dijete ide na redovne terapije kod psihijatra (sklono je samoranjavanju), drugo dijete je već punoljetno. Molim Vas da, ako saznate što se da u ovakvom slučaju uraditi, da mi javite jer sam na izmaku snaga nakon svih ovih godina. Hvala Vam unaprijed!

Dobar dan ponovno! Evo prošlo je dosta vremena i slučaj još uvijek nije riješen. Do sada smo ponovno bili bezbroj puta u školi, na policiji, u czss itd, nakon toga se uključila i pravobraniteljica za djecu, no time smo dobili samo kratke mirnije faze. Trenutno je opet malo intenzivnija faza istog problema i ne znam šta da radim. Nakon uključivanja pravobraniteljice, sazvane su obje strane na sastanak, uz obećanja da će se situacija popraviti. Moje dijete je jako nervozno, ponekad odsutno, popustilo je u školi, boji se ići u školu, ja sam također u velikom stresu zbog ove situacije, osjećam se nemoćno. Ko nam može pomoći?

Molim Vas, ako neko zna, da mi kaže kome se treba obratiti za slijedeće: završila sam u njemačkoj srednju školu 1985 godine. Što treba napraviti da mi se ta svjedodžba prizna tj sss upiše u radnu knjižicu?

Dobar dan! Ne znam više kome da se obratim te Vas molim za pomoć tj. savjet! Moje dijete već dugo (intenzivno ovu školsku godinu) maltretira kolega iz razreda, 6. razred, ne da mira mome djetetu. Taj kolega je inače problem u školi, ima problema u obitelji, otac razvojačeni branitelj sklon alkoholu).Cijeli slučaj vodi centar za socijalnu skrb, motri na obitelj itd. Naime, u više navrata je zadirkivao moje dijete, čak je nekoliko puta udario moje dijete. Nakon bezbroj razgovora s ravnateljem škole, razrednicom i pedagogom, te s njegovim roditeljima, rečeno je mome djetetu da mu vrati milo za drago. Moje dijete je njegove udarce ignoriralo puno puta, međutim, kako je mome djetetu od strane ravnatelja i razrednice rečeno da mu vrati, to je moje dijete i učinilo nekoliko puta. Ja sam djetetu isto rekla da, naravno ne smije početi prvo, no, ako ga netko udari i ako nema drugog rješenja, da mu vrati. Sve ovo sam nekoliko puta prijavila i policiji, školi i čak sam bila u centru za socijalnu skrb koja vodi taj slučaj. Na centru su mi rekli da mi ne mogu ništa reći jer je slučaj u obradi i da su podaci tajni. Ok, razumijem! Ali ko meni tj. mome djetetu može pomoći?????? Policija kaže da tom "izgredniku" ne mogu ništa jer je on još dijete, nema još 14 godina. Škola je navodno kao institucija "učinila sve šta su mogli".Navodno ga ne mogu izdvojiti s nastave jer za djecu s poteškoćama u razvoju treba imati 5 slučajeva da bi se formirao poseban razred, dakle on i dalje polazi redovnu nastavu, doduše po nekom posebnom programu. Zadnji slučaj prije nekoliko dana je bio da je taj mali udario moje dijete šakom pored oka te moje dijete sada ima otečeno plavo oko. Moje dijete mu je, nakon što više nije moglo izdržati, vratilo punom mjerom, tuklo ga koliko je moglo. Sve je to bilo za vrijeme nastave. Nakon toga je moje dijete išlo kući jer je razrednica izvikala moje dijete zato što je njega udarilo. Molim vas! Pa što da dijete radi kada smo bezbroj puta bili na policiji, u školi, u centru, i niko ništa ne poduzima. Pa mora se braniti!!! Da šuti i trpi??? Nakon ovog smo opet išli na policiju i na hitnu pomoć da se evidentira udarac pored oka te potvrdu odnjeli na policiju da se priloži predmetu. U jednom od razgovora s njegovim ocem, on mi je rekao: "gospođo, udrite ga vi! Ja mu ne mogu ništa."(kako je nasilje u toj obitelji evidentirano, mali je u više navrata nazvao policiju jer ga je otac tukao te mu otac više ne može ništa!) Ljudi, ja ne želim da se taj mali tuče od bilo koga, meni ga je žao. Ali moje dijete je ugroženo, boji se ići u školu te škola zbog toga pati. U nekoliko navrata je strah bio jači te nije bilo u stanju ići u školu. Sada pogotovo, nakon ovoga, boji se ići u školu da taj mali opet ne bi što učinio.Od liječnice sam dobila uputnicu za dijete za psihijatra jer je moje dijete pod stresom zbog svega ovoga. Što da radim, kome da se obratim? Ne želim da se ovo godinama vuče kroz papire, hoću da netko nešto poduzme!Odmah! Molim Vas, pomozite mi! Hvala Vam!

i sama sam samohrana majka pa to gledam malo s druge strane. Novac je "tvoj" ali ne zaboravi da je to u stvari novac koji je možda nedostajao za vrijeme tvog odrastanja a tvoja ga je majka stvorila kako je znala. Nemoj da novac napravi razdor medju vama, novac je proklet. trebao bi mami reći za njega a vjerujem da ti ga nece "oteti". nemaš pojma kako je sam odgajati djecu i stvarati novac za njih.