iscjelitelj13

Suprugova majka već dosta dugo ne hoda, ali se pomagala hodalicama i do nedavno, uz našu pomoć (u smislu donošenja namirnica i lijekova, plaćanja računa) se ipak brinula o sebi. Otac je umro prije godinu i po i premda je bio invalid bez obje noge, živjeli su relativno samostalno. U kolovozu je i suprugov brat ostao bez jedne noge i od tada svekrva vidno propada. Sada je u krevetu, potpuno ovisna o nama. Ja radim, a suprug je u mirovini. Mislili smo da ćemo se moći sami brinuti o starici, ali se i suprug razbolio te mu je sve teže brinuti o mami jer ju treba dizati, a on to sad jedva radi (prije 4 godine mu je u sudaru stradala kralježnica i sad ide na terapije zbog bolova). Razmišljali smo o smještaju u neki dom, bar privremeno, dok se suprug ne oporavi. Međutim, njena (obiteljska) mirovina nije dovoljna za troškove smještaja. Trebaju li u plaćanju razlike sudjelovati oba brata? Za ovaj odgovor važno je slijedeće: prije petnaestak godina svekrva je muževom bratu darovala svoju roditeljsku kuću i pripadajuću zemlju uz uvjet da ne traži ništa od ovoga gdje mi sada živimo. Ovo je novija kuća, ali veći dio smo mi nadogradili i legalizirali (i platili sve troškove legalizacije). Mišljenje moga šogora je da smo mi ostali u kući sa roditeljima (ali svatko u svome domaćinstvu!) i da su oni naša briga. Svekar je bio samostalniji i unatoč njegovoj bolesti, nije bilo većih problema. Ja se ne slažem, jer i on je dobio svoj dio nasljedstva i mislim da je dužan brinuti se o mami. Šogor je u braku, ima dvoje odrasle djece, a starijem sinu je djed (na nagovor šogora) posudio prilično novaca za kupovinu kuće. Veći dio mu nikada i nije vratio. Molim savjet. Kako da se postavimo u ovoj situaciji? Hvala.

Imam brata koji boluje od Parkinsonove bolesti. Ima 63 godine, oženjen je i ima dvoje djece. Obitelj mu je u priličnom rasulu. Nikada nije smogao snage, premda je trebao, da se rastane. Njegova žena i njena mama uglavnom gledaju kako iz bilo koje situacije izvući materijalnu korist. Bilo je već i verbalnih sukoba, teških riječi. Moja mama se brine što će biti sa bratom kad nje više ne bude. Mama ima kuću koju ćemo brat i ja dijeliti po pola. Kako osigurati da njegov dio kuće bude za njegovo zbrinjavanje, ako se obitelj ne bude htjela brinuti za njega, a neminovno je da će mu trebati skrb jednoga dana obzirom na progresiju njegove bolesti. Znam da po zakonu o nasljeđivanju pravo na taj dio kuće ima samo on i da to nije bračna stečevina, ali budući da imamo posla sa vrlo negativnim ljudima, pitanje je kako spriječiti da mu pokupe što žele i onda ga ostave na cjedilu. Vjerujte, mama i ja nismo paranoične, nego samo oprezne. Mome bratu treba pomoć. Molim savjet. Hvala

Hvala na odgovoru. Očito je i nadređenima to netko "došapnuo" jer su ga ostavili na starom radnom mjestu.

Prije tri dana došao je k njemu direktor toga turističkog naselja i rekao mu da ga premješta na neko udaljeno parkiralište. On ne vozi (zbog bolesti), a nema organiziranog prijevoza. Brat je išao pitati, ali tamo nitko ne zna da bi on trebao tamo doći niti što bi trebao raditi. Važno je reći da će moj brat za mjesec dana navršiti 63 godine, a to znači da do pune mirovine treba raditi još dvije godine. Molim savjet. Postoji li u Zakonu o radu neki oblik zaštite radnika pred mirovinom? Gdje potražiti pomoć? Nama se čini da se taj direktor njega želi riješiti i da želi isprovocirati da sam ode. Hvala.

Poštovani, moj brat više od 30 godina radi u velikom turističkom poduzeću. Završio je gimnaziju, a do prije nešto manje od dvije godine radio je na recepciji. Tada su počeli i njegovi zdravstveni problemi, a maknuli su ga sa recepcije kako bi radio na rampi turističkog naselja. Postoji sumnja da ima Parkinsonovu bolest, ali još je na pretragama. Ipak, redovit je na poslu i nikada nije bilo pritužbi na njegov rad. Kada su ga premještali rekli su mu da je na tom mjestu sada miran do mirovine (nekoliko puta su ga premještali po raznim recepcijama, uglavnom velikih hotela).

Molila bih neki odgovor. Dodatna je okolnost to što je pokojni nono nećaku koji je kupio teren za kuću (zapravo ruševnu kuću), poklonio tri metra dvorišta kako bi mogao na katu kuće otvoriti prozore (jer je kuća na rubu potkućnice; tako je bilo od starine, ali je bila prizemnica). Nećak danas kaže da tada nije imao novaca da napravi onako kako je trebalo, da se njegovoj parceli pridruže samo ta tri metra, već je, kad je dizao kredit, banka stavila teret na cijelo naše dvorište. Nono je to morao potpisati, ali zapravo nije znao što potpisuje (odgovorno tvrdim). Pokušali smo to riješiti dok je nono bio živ, ali nije nam uspjelo jer je bio jako bolestan. U banci tvrde da treba ponovo izaći geometar i procjenitelj kako bi se ta tri metra odvojila od našeg dvorišta i da će oni onda sa ostatka terena skinuti hipoteku. Molim savjet. Hvala

Poštovani, nedavno je mom suprugu umro tata. Mama je živa, a suprug ima i brata. Prije više godina je mama svoju roditeljsku kuću poklonila suprugovom bratu, a on je potpisao (i to je ovjereno kod javnog bilježnika) da neće tražiti ništa nakon očeve smrti. Mi smo nadogradili kuću u kojoj su živjeli roditelji (sada samo mama), živimo ovdje i brinemo se o roditeljima, odnosno mami. Mama je rekla da bi ona najradije da se kuća, pripadajuće dvorište i zemlja odmah prepišu na moga supruga. Molim objašnjenje, kakav je postupak u tom slučaju. Ja mislim da su, zbog izjave koju je potpisao šogor, moj suprug i njegova mama jedini nasljednici. Osim toga, premda na papiru nije tako, dio kuće koji smo nadogradili ionako je naš (kažem naš jer smo to zajedno radili, nakon vjenčanja. Hvala na odgovoru.

Prošle godine u Americi je rođena djevojčica čija majka je rođena u Hrvatskoj i ima hrvatsko državljanstvo. Hrvatsko državljanstvo imaju i baka i djed iako i oni žive u Americi. Otac djevojčice je Amerikanac. Što treba učiniti kako bi djevojčica dobila hrvatsko državljanstvo? U Hrvatskoj žive prabake i pradjed. Drugo pitanje bi bilo može li i otac djevojčice, budući da mu supruga ima hrvatsko državljanstvo, također zatražiti državljanstvo Republike Hrvatske i pod kojim uvjetima?

Zapisnik sa uviđaja još nismo dobili. Malo smo se raspitivali. Svjedoci kažu da je moj muž stajao na crti i da bi do sudara vjerojatno došlo i da je bio malo dalje. Čekamo reakciju policije. Moga supruga nitko nije ispitao, premda je cijelo vrijeme bio pri svijesti. Ne sjeća se jedino samog trenutka udara niti tko mu je pomogao da izađe iz automobila (kasnije smo saznali). Policija ga je samo alkotestirala i o tome postoji zapisnik (0.00). Na upit iz HZZO-a, dali su nam potvrdu da će policija protiv moga muža podignuti optužni prijedlog, ali nema nikakvog objašnjenja.

Po zapisnik ćemo svakako otići. Mislim da procjena brzine nije službena (opet zapisnik), ali ima očevidaca. Hvala na odgovorima.

Još nemamo nikakvih saznanja osim da je drugi sudionik nesreće prijavio slučaj u Croatia osiguranju (naše vozilo je tamo bilo osigurano, kažem bilo jer je šteta totalna) radi naknade štete. Možda je još rano. Nesreća se dogodila 19. rujna.

Prilikom povratka sa posla, uobičajenom rutom, moj suprug je doživio sudar. Živimo u selu te se on kretao glavnom cestom, stao na križanju i propustio dva automobila koja su dolazila iz suprotnog smjera. Tada je polako krenuo, a u tom momentu je dojurio velikom brzinom također iz suprotnog smjera, još jedan automobil pa je došlo do sudara. Suprug je bio možda manje od pola metra u suprotnom traku. Nije bilo moguće izbjeći sudar jer je brzina drugog vozača (očito sa vrlo malo vozačkog iskustva jer je riječ o 20 godišnjaku) procijenjena najmanje na 130 km/sat (ograničenje na tome mjestu je 50), a moj suprug je skoro stajao na mjestu. Niti jedan vozač nije imao alkohola u krvi. Mladić iz drugog automobila nije ozlijeđen, a moj suprug ima lom 4 rebra i drugog vratnog kralješka. Policijski zapisnik nismo vidjeli. Tragovi kočenje do mjesta sudara su oko 15 metara, naš automobil odbačen je nakon rotacije oko 7 metara kada se popeo na malu uzvisinu uz cestu i ponovo vratio natrag. Zanima me može li moj suprug biti proglašen jedinim krivcem za ovu nesreću i ako ne, kakva su mu moguća prava koja možemo ostvariti? Hvala na odgovoru.

Hvala na odgovoru. Nije baš da nema povjerenja, nego je ona osoba koja probleme jako dugo zadržava u sebi i misli da sve sama može riješiti. To je opet vezano uz neki moj problem sa teškom prometnom nesrećom kada nas nisu obavijestili o ishodu istrage: obitelj je šutjela, jer je tako bilo lakše, a ona je živjela u paničnom strahu - trebalo nam je 6 godina da progovori i da riješimo (nemojte misliti da u međuvremenu nismo pokušavali svašta, tražili pomoć na sve strane, psihologa, psihijatra, obiteljskog centra; jedino tamo gdje smo trebali, na sud, nismo išli). Teške priče. Sada nam je grozno. Napravljen je lažni profil na društvenoj mreži, a mi možemo samo čekati.

Imam punoljetnu kćer koja je zbog nekih događaja iz prošlosti dosta nesigurna premda tako ne djeluje. I malo malo uleti u neku glupost. Najnovije: neki tip joj se priključio na instagramu, saznao neke priče, a došao i do nekih slika koje nisu baš za javnu objavu. Putem tih slika ju je ucjenjivao i prijetnjama tipa: "Znam gdje ti radi mama. Naći ću je. Imam prijatelje u tvome gradu.", prisiljavao na neke radnje. Sve je snimao. Postoje neke sumnje da doista u našemu gradu ima nekoga tko mu je sugerirao što da radi i kako da joj napakosti. Dotičnoga uopće ne poznaje, koji se, sudeći po imenu vlasnika kartice i predstavlja se lažno. Naglašavam, svime time naštetila je samo sebi i nikome drugome. Nasjela je kao naivna šiparica. Uglavnom, sada traži vrlo konkretnu lovu. Sve smo prijavili policiji. Problem je što on ne živi u Hrvatskoj nego u jednoj susjednoj zemlji. Navodno, Interpol već radi na tome. Na prijedlog državne odvjetnice (premda ja mislim da nije trebala) platila je neku manju svotu, oko 200 kuna. Tako je dobila broj računa i banku koje je također predala policiji. Sad je sve u njihovim rukama. Premda je na rubu očaja, a suprug i ja skupa s njom, odlučili smo da ne šalje ništa jer to ionako ne bi imalo kraja. Što da radimo? Da ga blokira? Kako se ponašati ako objavi? Policija kaže da je bolje da ga ne obavijestimo da smo njima predali cijeli slučaj. Imate li neki pametan savjet? Kakve su moguće posljedice za njega? Kazna? Ona će se osramotiti, ali gledat ćemo umanjiti učinak. Molim savjet i pomoć. Hvala.