Gle, pralino, ja nisam došla pružati utjehu u ovom trenutku , jer sam predepresivna i prenikakva za misliti pozitivno, a kamoli to prenositi na druge. Ti to ne možeš razumjeti, i to je u redu.
Ja sam isto, kako već spominješ, pisala o svojim iskustvima, jer mi je žao kada vidim mlade kolege koji se nadaju nečemu, i ne želim da im se dogodi kao meni - da polažu sve nade u svoju sposobnost i znanje (koji uopće nisu upitni, ali nažalost bolje je da polažu nade u poznanstva) i onda doslovno padnu na nos , jer je to jedan užasan, grozan, očajan osjećaj bespomoćnosti.
Da , kukam, imam razloga kukati i ne znam zašto ti tu uopće čitaš kada te tako uzrujava.