Konkretno, nikada sama Uprava nije od mene potraživala (Odjel materijalnog knjigovodstva, Odjel financija, Odjel naplate - čak su bili na mojoj strani i pomagali). Uvijek ljudi iz Odjela Hrane i pića. Kao što sam inapisala, zato sam izašla iz Odjela jer ova situacija mi je prelila čašu.
Kada sam napisala pokušati ću samo postaviti situaciju (biti će malo poduža, stoga oprostite unaprijed), možda se netko isto nađe u cijeloj priči.
Dakle, prošle godine (2022.) u jednom od novo adaptiranih hotela na 3 kata je postavljeno 6 zasebnih prostorija nešto kao sustav Mini shopa, zamjena za Mini bar. Kada uđete u tu prostoriju (koja nije mala-ulazi se karticom od sobe), imate na izbor od robe ( koja se klasificira kao Trgovačka) čokoladice, bezalkoholna i alkoholna pića, suveniri, čak kožne torbe itd., te kasa preko koje se sve naplaćuje na sobu. Prostorije su pod nadzorom kamera, te svaki dan je mukotrpna provjera zbog toga što gost uđe, uzme i ne plati. Oni su to nazvali kao sustav povjerenja između gosta i hotela. Naravno dok nisu počeli manjkovi. E onda je krenulo intezivno listanje registriranih ulaza u prostoriju (njih 6) gledanje kamera, praćenje gostiju, stavljanje artikala na sobu bez njihovog potpisa i sl. Nije ni tu bio problem jer uz sve obveze koje sam imala u hotelu (od barova, nadzora ljudi, restorana, punjenja i provjere tih shopova i organiziranje posla), na kraju kada je sezona završila, a nije bilo prodaje kako su očekivali ostali su naravno artikli s istekom roka trajanja koja se nije mogla vraćati (prije istkea roka trajanja) zbog Zakona o zabrani nepoštenih trgovačkih praksi, a u samom sustavu kompanije nisu osigurali druge poluge i principe rješenja problema (kojih je moglo biti), zbog tadašnje politike kompanije što se tiče Odjela knjigovodstva. Iako sam kontinuirano upućivala na problematiku oko toga poslali su me prisilno kući, odradili inventuru (nakon 15 dana od mog odlaska kući) te pokušali me teretiti za skoro 10 000 eura robe. Koja je fizički bila tamo. Nakon toga ne moram niti spomenuti da sam se pravno išla braniti, jer nisam potpisala nikakav akt odgovornosti jer kako su ti shopovi trgovačka praksa, a ja nisam zaposlena u trgovini, te isto tako svatko je mogao ući u te shopove, i samo skladište. No, napominjem- ovdje nije bilo pitanje o manjku nego isteku roka proizvoda. Naravno, dokazala sam da nisu pravno u pravu. Što se i Uprava složila i stala iza mene.
I uvijek me se stavljalo na projekt, koji sam osmislila i postavila, i onda još "pa brini se ovu sezonu za to". Bez da sam ikada bila upitana dali želim tu odgovornosti niti ju potpisala. Sve je to zbog situacije da svi radimo da platimo režije sam nekako balansirala. Ali s prošlom godinom sam izgubila volju. I ovo s ovim manjom je prelilo čašu.