marica47

Poštovani, Nakon smrti roditelja naslijedila sam prizemlje kuće u kojoj inače i živim, ali na katu. Kuća nije etažirana na 2 stana već je jedna stambena jedinica. To prizemlje bih htjela iznajmiti kao poslovni prostor tj. za ured. Što mi je činiti za prenamjenu te kuće iz stambenog u poslovno-stambeni prostor? Hvala

Hvala na odg. Da li znate u kojem slučaju i na koji način se pokreće oduzimanje posl.spos. i koliko to dugo traje?

Hvala Matrix. Postoji li pravni aspekt putem kojeg bi se mogla zaštititi nasljedna imovina, a slijedom gore obrazloženog? Lp

Poštovani, moje pitanje vezano je uz stariju majku s psihičkim problemema, vjerojatno i s demencijom, koja još nema dijagnosticiranu bolest na papiru, obzirom da joj se tek u zadnje vrijeme stanje po tom pitanju pogoršalo. To je 2x evidentirala hitna pomoć, takodjer i dr. obit. medicine, no za sada ne i psihijatar. Dakle, nekretnina je u njenom vlasništvu, a ne želi napraviti darovnicu svojoj djeci. Postoji li ikakva pravna zaštita nasljedstva te nekretnine u slučaju da u takvom zdravstvenom stanju nekom drugom nju prepiše? Ukoliko ipak prepiše nekom drugom, može li se to uspješno osporit na sudu ako bi imala lječničku dijagnozu psihičke bolesti? Nadalje, moze li se napraviti oporuka na djecu bez opoziva iste tj. da nijedan sastavljeni dokument iza te oporuke nema pravnu vrijednost? Hvala i lp

G-man-u i Sivku zahvaljujem na odgovorima, mada mi niste puno pomogli, jer sam sve to znala i sama. Sve to dokazuje da živimo u sotoniziranom svijetu kako got to čudno zvučalo. Ja ću se i dalje nastaviti uz Božju pomoć boriti za dobrobit moga sina i ostale djece, bez obzira na zakon, institucije, vladu, državu... pa kako bude. Vama želim Božji blagoslov i laku noć.

Da li postoji neka "krivina" u zakonu da mu se nešto može, zatražiti neki nadzor nad tim dječakom ili nemam pojma što još, čini mi se da je i obitelj problematična, ali tko sam ja da dajem svoj sud, ja sam samo primjetila, postoje valjda institucije koje bi trebale nešto odraditi. Znam da sam pomalo utopična ali ako ćemo svi samo šutjet i vječno se bojati onda će nam loše i biti. Da li postoji kakva rupa u zakonu?

Što to znači kazneni postupak? Na kraju ispada da se nasilnicima ne može ništa dogoditi, pa mogu raditi što ih je volja.

Poštovani, dječaka u 11-toj godini napadne 1 g. mlađi dječak (poznanik) i istuče ga- rukama i nogom u glavu, vrijeđajući ga, psujući... postoje i drugi dječaci - svjedoci tog događaja. Malom nasilniku to nije prvi put, unazad godinu dana je već nekoliko puta radio slične-blaže stvari, i ostaloj djeci. Otac istučenog dječaka (moj muž) ulovi tog malog nasilnika i odvali mu šamar uz grube riječi, rekao mu je da će mu razvaliti glavu ako još jednom udari njegovog sina. Navečer dolazi policajac na vrata i radi prijavu protiv oca istučenog dječaka. Slijedeći dan istučeni dječak (moj sin) odlazi s nama u bolnicu jer ga boli glava, ima malu ranicu na glavi, ali ne ozbiljnjije ozljede. Prijavljujemo sve Centru za soc. skrb i policiji. To sad već traje mjesec dana, malom nasilniku ne mogu ništa jer nema 14 g., kažu da će našu prijavu dati drž. odvjetn. pa će oni procjeniti dali je to za soc. skrb. Naravno, oca koji je udario malog nasilnika (mog muža) će pozvati drž. odvjet. i valjda će zbog tog šamara odgovarati, kako? dali novćano ili? Šta će biti sa tim malim, on ima veliki problem, jer mlati i ostalu djecu na kvartu što smo sve i prijavili. Na policiji su jako zakulisni-čak smo se osjećali kao na optuženičkoj klupi... a i centar za soc. skrb baš i nije nešto previše zainteresiran, odugovlače i zapravo ne znamo na čemu smo kao roditelji. Bojimo se sina uopće pustiti van, u park, u šetnju... a i on se pomalo boji. Da li se mogu procesuirati roditelji (mama i očuh) malog nasilnika za zanemarivanje djeteta (ukoliko se ovom malom ništa neće moći napraviti?) S poštovanjem, Gordana