Nakon što je ostavinski postupak prekinut, strane u postupku poslane su u Parnični postupak. U Parničnom postupku sud je utvrdio da se o zahtjevu tužiteljice trebalo raspravljati u ostavinskom postupku, međutim upustio se u raspravljanje i donio pravomoćnu odluku potvrđenu od Suda II stupnja, koji je u svojoj presudi obrazložio kako time nisu povrijeđena prava tužiteljice.
Sud je u Parničnom postupku, naime presudio kako sporni (stan) ne čini ostavinu po čl.5.st.3 ZN-a.
U nastavljenom Ostavinskom postupku, Sud postavlja stvari kao da nije bilo parničnog postupka i ponovo uvrštava stan u ostavinu radi izračunavanja nužnog dijela tužiteljice, što je propustio utvrditi prije nego što je nasljednike poslao u Parnični postupak.
Može li iz tog razloga Sud u Ostavinskom postupku ignorirati presudu suda višeg stupnja i raspravljati o već presuđenoj stvari?