U ovom konkretnom primjeru dogodilo se slijedeće. Sa zamjenikom drž.odvjetnika koji vodi predmet je dogovoreno priznanje krivnje i kazna od 3 godine još prije cca 4 mjeseca. Nakon toga je zakazano ročište u sedmom mjesecu na kojem se to trebalo realizirati. Međutim, zamjenik drž.odvjetnika se nenajavljeno (odvjetniku optuženog) nije pojavio i poslao je svog mlađeg kolegu koji uopće nije bio informiran o dogovoru. Budući da ga kolega nije uspio dobiti na telefon, ročište je otkazano za cca dva mjeseca.
Na novom ročištu se ponavlja potpuno isti slučaj, samo što je ovaj put došla treća djelatnica drž.odvjetništva, također bez informacije o dogovoru. Sudac je dao par sati pauze ne bi li dotična uspjela kontaktirati svog šefa, što nakon nekog vremena i uspijeva. On joj potvrđuje postojanje dogovora kojeg ona krene tipkati ne bi li ga sve strane potpisale i samo odnijele sucu. Nakon nekog vremena izlazi iz svog ureda i kaže da joj je jako žao, ali "šefica" (drž.odvjetnica) joj je rekla da ne pristaje na takav dogovor i da je to već rekla zamjeniku drž.odvjetnika, te da se ipak mora održati pripremno ročište, a do prve rasprave se stigne još pregovarati. <3 <3 <3
To se i dogodilo, prva rasprava je zakazana za kraj desetog mjeseca, odbrana je tražila ispitivanje svjedoka itd. Mene sad zanima, ako državno odvjetništvo odustane od bilo kakve varijante dogovora, ili ponudi veću kaznu koja optuženiku ne bi bila prihvatljiva do te mjere da odluči ići dalje sa suđenjem, ima li osnove za traženje izuzeća suca? Naime, svi ovi razgovori o (ne)postojanju dogovora sa djelatnicima drž.odvjetništva su se događali pred njim, tako da ne vidim kako optuženik može računati na objektivno suđenje i presumpciju nevinosti, kad je sudac već informiran da je bio spreman za nagodbu.
Hvala unaprijed!