Ako mi može netko objasniti primjenu lex specialisa na problem koji imam. Naime, Pero je suvlasnik više nekretnina sa širom obiteljskom zajednicom s kojom postoji sporazum o načinu korištenja imovine. Po tumačenju ZOV čl.42 ima pravo dati u najam svoj razlomački dio bez suglasnosti ostalih suvlasnika. Pero je iznajmio Ani suvlanički dio nekretnine u koju smije koristiti sukladno sporazumu o načinu korištenja imovine, Ana je otvorila ugostiteljski obrt za iznajmljivanje turistima i na temelju ugovora o najmu dobila rješenje o kategorizaciji. Međutim, nakon godinu dana od izdavanja rješenja, ostali suvlasnici su pokrenuli obnovu postupka u kojem traže ukidanje rješenja jer oni nisu dali suglasnost. Zakon o ugostiteljskoj djelatnosti propisuje da se rješenje može dobiti na temelju vlasništva nekretnine odnosno suglasnosti suvlasnika. Ministarstvo turizma je ukinulo rješenje tumačeći da nije ispunjen uvjet iz Zakona te je Ana tužila MIT upravnom sudu, obrazlažući da suvlasnik Pero nije bio stranka u postupku donošenja rješenja, odnosno nije njemu izdano rješenje, već najmodavac, pa tako ni ostali suvlasnici nemaju pravo sudjelovati u postupku. MIT se na raspravi pozvao na lex specialis , Zakona o ugostiteljskoj djelatnosti. Zanima me, da li se to može tumačiti tako jer Ana nije suvlasnica već najmoprimac koja je temeljem ugovora o najmu dobila rješenje o kategorizaciji, a Pero je najmodavac - suvlasnik koji se ne bavi ugostiteljskom djelatnošću pa se na njega i ne može primjeniti Zakon o ug.djel. i da li u ovakvom slučaju suvlasnici imaju pravo na sudjelovanje u obnovi postupka.
