Jump to content

WTTV

Korisnik
  • Broj objava

    26
  • registrirao se

  • Zadnja posjeta

Sve što je WTTV objavio

  1. Odluka je objavljena na mrežnoj stranici e-Oglasna ploča sudova 02.08.; nismo ju zaprimili na drugi način, a vjerojatno i nećemo jer ni prvostupanjsko rješenje nismo zaprimili osobno nego preko Oglasne ploče sudova.
  2. Puno hvala na odgovoru, ako bismo mogli nadalje pitati i slijedeće: Može li se protiv ove odluke drugostupanjskog suda (Visoki trgovački sud) izjaviti žalba, odnosno neki drugi pravni lijek. Radi se o ovršnom postupku. U konkretnom slučaju prvostupanjski sud nije odbacio žalbu kao nepravovremenu nego ju je poslao na rješavanje drugostupanjskom sudu. Protivna strana je podnijela odgovor na žalbu koji je isto tako proslijeđen drugostupanjskom sudu. Odgovor protivne strane se spominje u rješenju drugostupanjskog suda. Žalbu smo poslali e-mailom 5.6.2023. (prvostupanjskom sudu). Prema navodima drugostupanjskog suda rok za podnošenje žalbe je bio 5.6.2023., međutim drugostupanjski sud u svome rješenju netočno navodi da je žalba podnesena 6.6.2023. i radi toga zaključuje da je žalba nepravovremena. Osim toga navodi i da je žalba podnesena preporučenom poštom, što isto nije točno jer smo žalbu poslali e-mailom. Da smo žalbu podnijeli 5.6.2023. možemo dokazati ispisom e-maila kojim je žalba poslana. Dakle, možemo li još nešto poduzeti u svezi, po našem mišljenju neosnovano odbačene žalbe? Puno hvala unaprijed na Vašim odgovorima! Lp
  3. Poštovani, može li mi netko odgovoriti na slijedeće pitanje: Drugostupanjski sud je žalbu na rješenje prvostupanjskog suda odbacio kao nepravodobnu. Kada je u tom slučaju rješenje prvostupanjskog suda protiv kojeg je (sada nepravodobna) žalba uložena, postalo pravomoćno? Je li to datum kada je isticao rok za žalbu na prvostupanjsko rješenje ili nešto drugo? (Očito je da je u konkretnom slučaju prvostupanjski sud žalbu sa spisom proslijedio višem sudu na rješavanje i nije sam žalbu odbacio kao nepravodobnu.) Puno hvala unaprijed na Vašim odgovorima! Lp
  4. Zna li netko: u kojem roku tijelo državne uprave, čije rješenje je na drugom stupnju poništeno i predmet vraćen na ponovno rješavanje, mora donijeti i stranci dostaviti novo rješenje i je li ovo pitanje regulirano nekom zakonskom odredbom? Unaprijed puno hvala na Vašim odgovorima!
  5. Upravni sud je prvostupanjskom presudom poništio prvostupanjsko porezno rješenje Ministarstva financija po kojem smo bili dužni platiti trošarinu, a koja je od nas već i naplaćena jer žalba na prvostupanjsko porezno rješenje nije odgađala izvršenje rješenja. Upravni sud je odredio da se provede novi postupak. Žalba na presudu nije uložena. Teoretski je moguće da u ponovljenom postupku porezno tijelo ponovno donese isto rješenje sa istom trošarinom. Međutim, nas zanima imamo li pravo u navedenim okolnostima od poreznog tijela, jer je presuda Upravnog suda postala pravomoćna, tražiti povrat trošarine koja je naplaćena po poreznom rješenju koje je sada ukinuto, bez obzira što će se voditi novi porezni postupak pred istim poreznim tijelom u kojem bi trošarina eventualno mogla biti potvrđena?
  6. Hvala Ruby, odgovorna osoba danas podnijela žalbu, javimo šta je bilo.
  7. Situacija: Okrivljenici u prekršajnom postupku (za prekršaj iz članka 70. st.1. t. 3. Zakona o trgovini) su pravna osoba i odgovorna osoba u pravnoj osobi. Na glavnoj raspravi predstavnik pravne osobe se odrekao prava na žalbu. Odgovorna osoba u pravnoj osobi nije pristupila na glavnu raspravu, ali je dostavila pisanu obranu u kojoj poriče krivnju za prekršaj. U rješenju o prekršaju koje je predstavniku pravne osobe uručeno na glavnoj raspravi, okrivljenici su proglašeni krivima i izrečene su im novčane kazne za navedeni prekršaj. U uputi o pravnom lijeku navedeno je da ovlašteni tužitelj u roku od 8 dana može podnijeti žalbu Visokom prekršajnom sudu u Zagrebu. Pitanje: Ako se je predstavnik pravne osobe na glavnoj raspravi odrekne prava na žalbu, da li to utječe i na pravo odgovorne osobe da izjavi žalbu protiv rješenja o prekršaju?
  8. Hvala na ovom odgovoru Ruby, a da li bi možda, istovremeno sa ponovnom dostavom prigovora i potvrde od pošte, ili to i ne raditi, nego samo pokrenuti ustavnu tužbu radi povrede prava na suđenje u razumnom roku, pa neka carinici pred Ustavnim sudom dokazuju da nisu primili prigovor. Naime, mi zapravo mislimo da su naš prigovor izgubili carinici a ne pošta. Ako ga stvarno nisu zaprimili, prekršajni nalog je postao pravomoćan već u svibnju 2017. godine. Budući da mi nismo plaćali kaznu, oni su već odavno trebali pokrenuti postupak prisilne naplate, a nisu. Inače su s time po našem iskustvu jako ažurni čak i u slučaju poreznih rješenja koja postanu izvršna bez pravomoćnosti (tj. kada žalba ne odgađa izvršenje rješenja, a takva su sva rješenja prema Zakonu o trošarinama). Što mislite o ovoj "taktici", tj. da ne dostavljamo osobno originalnu potvrdu iz pošte i presliku prigovora kako se to od nas traži (premda napominjem da smo presliku potvrde iz pošte i prigovora već dostavili e-mailom prošli tjedan što bi po našem mišljenju trebalo biti dovoljno za nastavak postupka ako ima dobre volje), nego da samo podignemo ustavnu tužbu radi povrede prava na suđenje u razumnom roku (jer ni tri i pol godine nakon izdavanja prekršajnog naloga nismo zaprimili nikakav poziv za glavnu raspravu ni rješenje o prekršaju?
  9. Vezano za na moju objavu od 10. siječnja na ovu temu, naknadno smo utvrdili da po jednom prekršajnom nalogu od 2.5.2017.g. (prekršaj identičan onome iz moje objave na ovu temu od 10. siječnja, ali počinjen isti dan na drugoj poslovnici) nikada nismo zaprimili nikakvo rješenje o prekršaju, a prigovor na prekršajni nalog smo, prema našim evidencijama, pravovremeno (17.5.2017.g.) poslali carinskom uredu koji je izdao prekršajni nalog. (Kaznu iz razumljivih razloga nismo plaćali, a prisilne naplate nije bilo.) Na naš e-mail upit kod carinskog ureda od jučer, odgovoreno nam je da je predmetni prekršajni nalog, povodom našeg prigovora, poslan na daljnje postupanje u područni carinski ured, pa da se tamo raspitamo. To smo i učinili, te saznali da se sporni prekršajni nalog ne nalazi u evidencijama kod područnog carinskog ureda, koji je zatim telefonski provjeravao stanje stvari kod carinskog ureda. Kao rezultat, carinski ured danas nas je e-mailom obavijestio da u stvari nisu zaprimili nikakav prigovor na predmetni prekršajni nalog, te da radi toga predmet nije mogao biti proslijeđen na daljnje postupanje u područni carinski ured (!). Kako smo prigovor poslali preporučenom poštom te o tome imamo potvrdu, od carinskog ureda smo zatražili službenu potvrdu da prigovor nije zaprimljen kao bismo kod pošte mogli reklamirati manjkavu uslugu i tražiti naknadu štete radi neuručenja uredno predane i plaćene preporučene pošiljke. Na naš zahtjev da nam se dostavi službena potvrda da prigovor nije zaprimljen, radi potencijalne reklamacije kod pošte, carinski ured odgovara da mu dostavimo originalnu potvrdu iz pošte i prigovor. Na naše pitanje zašto, on odgovara: "U originalni primjerak potvrde ćemo izvršiti uvid, a prigovor bismo trebali zaprimiti radi daljnjeg slanja na nadležno postupanje, ukoliko utvrdimo da je vaš zahtjev osnovan." Prema ovome se čini da bi carinski ured želio provjeriti vjerodostojnost potvrde iz pošte, te ovisno o tome, sada usvojiti naš prigovor od 17.5.2017.g. na prekršajni nalog od 2.5.2017.g., i provesti redovni prekršajni postupak. Međutim, prekršaj o kojemu je ovdje riječ počinjen je 21.6 2016. godine. Nama nije u interesu da postupak ode u zastaru (iz razloga koji su navedeni u mojoj objavi na ovu temu od 10. siječnja). Kako je zastarni rok za vođenje prekršajnog postupka četiri godine (još jednom puno hvala Ruby za njezin odgovor na moju objavu od 10. siječnja iz kojeg je to razvidno), ako se ovaj prekršajni postupak počne tek sada voditi, on će otići u zastaru svakako prije izdavanja drugostupanjskog rješenja jer ista nastupa već za pet mjeseci, odnosno 22.6.2020. godine, a u tome roku nije za očekivati provođenje i prvostupanjskog i drugostupanjskog postupka (prvostupanjsko tijelo po našem iskustvu samo potvrđuje prekršajne naloge bez obzira na argumente iznesene u obrani). Budući da je potvrda iz pošte o slanju prigovora autentična, mi polazimo od toga da bi carinski ured usvojio naš prigovor od 17.5.2017.g. i sada proveo prekršajni postupak. Međutim, je smo li mi dužni ponovno dostavljati prigovor kada imamo dokaze da smo ga dostavili još u svibnju 2017. godine? Čini nam se da bismo se time, na vlastitu štetu, složili da nam se raspoloživo vrijeme za rješavanje o prekršaju skrati za skoro tri godine, koliko je proteklo od podnošenja prvobitnog prigovora na predmetni prekršajni nalog do danas. Smatramo da je za nastalu situaciju kriva pošta koja nije uručila preporučenu pošiljku. Tko je trebao reagirati i kada, jer se prekršajni postupak nije vodio, ali istovremeno nije došlo ni do prisilne naplate kazne pa nama nije upalo u oko da prigovor na prekršajni nalog nije zaprimljen? Možemo li u našem slučaju tužiti poštu koja nije uručila preporučenu pošiljku i time efektivno onemogućila provođenje prekršajnog postupka i za kavu štetu? Trebamo li carinskom uredu sada ponovno dostaviti prigovor na prekršajni nalog od 2.5.2017.g. unatoč tome što imamo dokaze da smo ga dostavili već 17.5.2017.g.? Što možemo učiniti za zaštitu naših interesa u nastaloj situaciji? Da podsjetim, naš interes bi bio dobiti pravomoćno drugostupanjsko rješenje o prekršaju (koje bi prema našem mišljenju trebalo biti oslobađajuće i eventualno bi nam moglo koristiti u vezanom poreznom postupku u kojem nam je na temelju istih činjenica obračunata i naplaćena trošarina). Najljubaznije Vas molimo za Vašu analizu ovog slučaja i Vaše savjete i odgovore. Puno hvala unaprijed! WTTV
  10. Prvostupanjskim rješenjem o prekršaju (od 19.7.2017. godine) kažnjeni smo novčanom kaznom za prekršaj počinjen 21.6.2016. godine. Prekršajni postupak vođen je temeljem prekršajnog naloga ovlaštenog tužitelja za prekršaj iz Zakona o trošarinama. Na prvostupanjsko rješenje prodnijeli smo žalbu koja je prihvaćena te je drugostupanjskim rješenjem od 2.5.2019. godine predmet vraćen prvostupanjskom tijelu državne uprave na ponovni postupak i odlučivanje. Drugostupanjsko rješenje o prekršaju dostavljeno nam je 9.12.2019. godine. U njemu se navodi da činjeničnoi stanje nije pravilno i potpuno utvrđeno. Imajući u vidu datum počinjenja prekršaja (21.6.2016.g.), pitamo se nije li u ovom slučaju možda već nastupila zastara vođenja prekršajnog postupka te da prvostupanjsko tijelo radi toga neće morati ponoviti postupak i ponovno odlučivati o prekršaju. Mi međutim smatramo da bismo u pravilno provedenom postupku trebali biti oslobođeni krivnje za prekršaj, kao i da bi nam takvo rješenje eventualno moglo koristiti u vezanom poreznom postupku (vidi dolje). Dakle, može li nam netko reći nešto više o zastari vođenja prekršajnog postupka u ovom konkretnom slučaju i dati savjet što mi možemo učiniti da do zastare ne dođe odnosno koja prava imamo ako je do zastare došlo ne našom krivnjom. Nadalje, ako bismo u konačnici uspjeli osporiti predmetno rješenje o prekršaju, da li tu činjenicu ikako možemo iskoristiti u već pravomoćno okončanom poreznom postupku u kojemu nam je temeljem istih činjenica na kojima se temelji predmetni prekršajni postupak, prethodno obračunata i naplaćena trošarina, i kako? Na prvostupanjsko porezno rješenje žalbu smo bezuspješno ulagali iz istih razloga koje smo koristili u žalbi na sada osporeno prvostupanjsko rješenje o prekršaju. Unaprijed puno hvala na Vašim odgovorima i savjetima! WTTV
  11. Članak 12. stavak Zakona o općem upravnom postupku (ZUP) propisuje da protiv prvostupanjske odluke, odnosno ako javnopravno tijelo nije o upravnoj stvari riješilo u propisanom roku, stranka ima pravo žalbe, ako zakonom nije drukčije propisano. Može li mi netko pojasniti što znači ovaj dio članka 12. ZUP-a, "ako javnopravno tijelo nije o upravnoj stvari riješilo u propisanom roku", da li se ovdje podrazumijeva da je javnopravno tijelo ipak riješilo stvar, ali samo ne u propisanom roku, ili da javnopravno tijelo uopće nije riješilo stvar i nakon isteka propisanog roka, ili možda oboje? Kako pisati žalbu ako prvostupanjsko javnopravno tijelo uopće nije riješilo stvar, a rok za nju da ju riješi je prošao? U slučaju da javnopravno tijelo stvar ipak riješi, ali nakon propisanog roka, može li se njegova odluka osporavati samo iz razloga što je donesena izvan propisanog roka i kako?
  12. Prvostupanjskim rješenjem tijela državne uprave iz svibnja 2018. g. odbijen je naš zahtjev za poslovanjem s određenom vrstom trgovačke robe kao neosnovan. Žalba na rješenje nam je odbijena rješenjem Samostalnog sektora za drugostupanjski upravni postupak. Nakon toga smo pokrenuli smo upravni spor radi poništenja obiju rješenja upravnih tijela. Prvostupanjski sud naš je tužbeni zahtjev odbio kao neosnovan. Na presudu smo pravovremeno uložili žalbu i čekamo odluku drugostupanjskog suda. Sporno prvostupanjsko rješenje iz svibnja 2018. godine temelji se na drugim, ranije donesenim rješenjima istog tijela državne uprave. Dva od tih rješenja naknadno su (tj. nakon što je okončan upravni postupak u kojem je doneseno rješenje iz svibnja 2018. g. i rješavano o našoj žalbi na njega, te nakon što je donesena prvostupanjska presuda u odgovarajućem upravnom sporu), poništena sudskim odlukama. U ožujku 2019. g., 30 dana nakon što nam je uručena druga po redu (pravomoćna i izvršna) presuda o poništenju jednog od prvostupanjskih rješenja na kojemu se temelji sporno prvostupanjsko rješenje iz svibnja 2018. godine, prvostupanjskom upravnom tijelu smo, temeljem članka 123. ZUP, podnijeli prijedlog za obnovu postupka u kojem je doneseno prvostupanjsko rješenje iz svibnja 2018. godine. Na naš prijedlog do danas nismo dobili nikakav odgovor. Je smo li prijedlog za obnovu postupka podnijeli pravilno ili smo ga možda, u okolnostima slučaja, trebali podnijeti, ne za prvostupanjski, nego za drugostupanjski upravni postupak? Kako je prvostupanjsko tijelo trebalo postupiti sa našim prijedlogom za obnovu postupka iz ožujka 2019. godine, bilo da smo ga podnijeli pravilno ili nepravilno? Što sada možemo učiniti ako smo prijedlog podnijeli nepravilno? Unaprijed hvala na Vašim cijenjenim odgovorima i savjetima! Srdačan pozdrav, WTTV
  13. Trgovačko društvo je podnijelo tužbu nadležnom Upravnom sudu protiv drugostupanjskog rješenja Ministarstva financija, Samostalnog sektora za drugostupanjski upravni postupak. Zastupa se samo. Nadležni Upravni sud udaljen je 100 km od sjedišta društva. Sud je zakazao usmenu raspravu na koju će pristupiti predstavnik trgovačkog društva, a ne odvjetnik ili osoba ovlaštena za zastupanje. U upravnoj tužbi trgovačko društvo je navelo da traži naknadu troškova, ali ih nije specificiralo. Pitanja: 1. Naknadu kojih troškova i u kojem iznosu trgovačko društvo-tužitelj, može tražiti u ovom sudskom postupku? 2. Kada najkasnije i u kakvom obliku mora specificirati troškove?
  14. Prvostupanjskim rješenjem organa državne uprave zabranjeno nam je poslovanje s određenim vrstama trgovačke robe. Protiv prvostupanjskog rješenja podnijeli smo žalbu Samostalnom sektoru za drugostupanjski upravni postupak, koji je našu žalbu odbio kao neosnovanu. Sada protiv drugostupanjskog rješenja namjeravamo pokrenuti upravni spor radi poništenje prvostupanjskog i drugostupanjskog rješenja iz upravnog postupka, podnošenjem tužbe nadležnom Upravnom sudu, jer smatramo da su oba rješenja nezakonita. Zbog odluke u prvostupanjskog tijela u prvostupanjskom rješenju, a kojega je drugostupanjsko upravno tijelo potvrdilo trpimo znatnu poslovnu štetu, te imamo interes da se postupak pred upravnim sudom provede što hitnije. S tim u vezi naša pitanja su: 1. Da li Zakon predviđa "žurne postupke" u upravnim sporovima? 2. Ako da, prema kojem zakonskom propisu? (Cijenili bismo i svaki drugi savjet na ovu temu.) Nadalje, u slučaju da sud presudi u našu korist, imamo li pravo zahtijevati naknadu štete od upravnog tijela koje nam je po našem mišljenju nezakonito zabranilo obavljanje poslovne djelatnosti, i prema kojem zakonskom propisu? Puno hvala na vašim odgovorima!
  15. A što se može navesti u žalbi, u pogledu toga što okrivljenici nisu saslušani prije donošenja rješenja o prekršaju, tj. nisu iznijeli svoju obranu? Podsjećam da su okrivljenici podnijeli zahtjev za odgodom rasprave, na koji je telefonski odgovoreno da je rasprava odgođena (osobno meni koja sam zvala u ime okrivljenika, pravne osobe i odgovorne osobe u pravnoj osobi, jedan dan prije rasprave), a onda stiglo rješenje o prekršaju u kojem je navedeno da zahtjev za odgodom rasprave nije usvojen i rasprava održana u odsutnosti okrivljenika.
  16. Nisu, jer nisu bili na glavnoj raspravi (napomena: ova glavna rasprava nije bila zakazana pred sudom, nego pred vijećem za prekršaje jednog područnog carinskog ureda). Okrivljenici su jedino uložili prigovor na prekršajni nalog drugog carinskog ureda (koji potpada pod nadležnost područnog carinskog ured pred kojim je ova rasprava bila zakazana), a kojim je ovaj prekršajni postupak započet. Prigovor je bio samo formalan bez iznošenja obrane, kako bi se izbjeglo da prekršajni nalog postan pravomoćan osam dana nakon što su ga okrivljenici primili. Okrivljenici su samo izjavili da ulažu prigovor te da će svoju obranu iznijeti u redovnom sudskom postupku. Kako se u predmetnom prekršajnom postupku radi o prekršajima iz Zakona prema kojima je Carinska uprava nadležna za provođenje prekršajnog postupka, poziv za glavnu raspravu uslijedio je od Carinske uprave. (Čl. 107. st. 4. Zakona o trošarinam propisuje da je za provedbe prekršajnog postupka za trošarinske prekršaje nadležna Carinska uprava. Čl. 76. Zakona o trgovini isto propisuje da prekršajni postupak po ovom Zakonu u prvom stupnju vodi Carinska uprava ako se postupak vodi na temelju prijave ili optužnog prijedloga Ministarstva financija - Carinske uprave. Čl. 191. st. 2. Općeg poreznog zakona propisuje da prekršajni postupak u prvom stupnju vodi i rješenje o prekršaju donosi vijeće za prekršajni postupak nadležnog područnog ureda Porezne uprave, odnosno Carinske uprave.) Dale, do sada u ovom prekršajnom postupku okrivljenici nisu iznijeli nikakvu obranu. Prvostupanjsko rješenje o prekršaju je izdala Carinska uprava. Redovni pravni lijek koji je okrivljenicima preostao je žalba Visokom prekršajnom sudu, kao drugostupanjskm tijelu.
  17. Da li su tijela državne uprave pred kojim se vodi prekršajni postupak dužna odgovoriti na pismeni zahtjev za odgodu glavne rasprave, te kakav učinak ima zahtjev za odgodu glavne rasprave? Naime, u konkretnom slučaju postavljen je zahtjev za odgodu glavne rasprave na koji je u telefonskom razgovoru sa nadležnim službenikom javnog tijela (ime poznato) dobiven odgovor, "to je odgođeno". Okrivljenici nisu dobili nikakav pisani odgovor. Temeljem telefonskog odgovora kao gore, okrivljenici su smatrali da će dobiti novi poziv za glavnu raspravu. Na njihovo iznenađenje, nedugo zatim dobivaju rješenje o prekršaju u kojem se njihov zahtjev za odgodom rasprave zaista navodi, ali isto tako da ga nadležno tijelo nije moglo usvojiti jer da se "očito radi o odugovlačenju postupka", te da je glavna rasprava održana bez prisustva okrivljenika. Ovlašteni tužitelja isto nije pristupio glavnoj raspravi ali je poslao očitovanje da ostaje kod svojih navoda iz prekršajnog naloga. Okrivljenici imaju rok od 8 dana za žalbu Visokom prekršajnom sudu. Da li je ovdje došlo do povrede procesnog zakona, budući da su okrivljenici u jednu ruku temeljem telefonskog razgovora s nadležnim službenikom dovedeni u zabludu o odgodi raprave, a s druge strane nije pismeno odgovoreno na njihov pismeni zahtjev za odgodom rasprave. Okrivljenici se smataju oštećenima jer prije donošenja rješenja o prekršaju nisu imali priliku iznijeti svoju obranu. U ovom kontekstu okrivljenici navode da su i prije podnošenja zahtjeva za odgodom predmetne glavne rasprave kod istog tijela državne uprave podnijeli zahtjev za spajnaje nekoliko predmeta u jedan postupak kojim zahtjevom je bio obuhvaćen i predmet o kojem se ovdje radi. Trenutno se pred istim tijelom vodi nekoliko postupaka protiv okrivljenika, a rasprave su zakazane u razmacima od po nekoliko dana, 100 km udaljeno od mjesta sjedišta, odnosno prebivališta okrivljenika. U gore spomenutom telefonskom razgovoru okrivljenici su postavili i pitanje spajanja predmeta, jer o tome do tada, a ni do danas, nisu dobili nikakav odgovor. Na ovo pitanje nadležni službenik je u istom telefonskom odgovoru pojasnio da se predmeti ne mogu spajati jer su neki predmeti njezini, a neki od kolegice!? Unaprijed hvala na odgovoru i po mogućnosti savjetima za žalbu Visokom prekršajnom sudu.
  18. Radi se o kaznenom djelu iz čl. 246. st. 1. i 2. Kaznenog zakona
  19. Da li mi netko može pojasniti, u slučaju da se utvrdi trajna raspravna nesposobnost optuženika u kaznenom postupku, kakav je nastavak suđenja istome, tj. da li se suđenje takvoj osobi može nastaviti i pod kakvim okolnostima? Okrivljenik inače ima branitelja, ali zbog izraženih posljedica, na mentalno i fizičko zdravlje, od nedavno pretrpljenog moždnog udara, sa braniteljem više ne može uspostaviti kontakt, niti pratiti nastavak suđenja. Nadalje, kakav je postupak ako se utvrdi privremena raspravna nesposobnost? Da li se glavna rasprava odgađa dok optuženik opet ne bude raspravno sposoban ili se postupa drugačije? Hvala.
  20. Da li mi netko može pojasniti, ako se utvrdi trajna raspravna nesposobnost optuženika u kaznenom postupku, kakav je nastavak suđenja istome, tj. da li se suđenje takvoj osobi može nastaviti i pod kakvim okolnostima? Okrivljenik inače ima branitelja, ali zbog posljedica pretrpljenog moždnog udara, koji je nastupio nakon pokretanja postupka, sa braniteljem sada ne može uspostaviti kontakt niti pratiti nastavak suđenja. Nadalje, kakav je postupak ako se utvrdi privremena raspravna nesposobnost? Da li se glavna rasprava odgađa dok optuženik opet bude raspravno sposoban ili se postupa drugačije? Hvala.
  21. Ruby, hvala na gornjem savjetu. Da li isto tako možeš reći da li taj drugi sudski vještak od kojega bi okrivljenik neovisno naručio nalaz i mišljenje, za potrebe izrade svoga nalaza i mišljenja ima pravo uvida u sudski spis? (Od optužbe angažirani sudski vještak je imao pravo uvida u spis, sud mu je čak dostavio spis na uvid.) Hvala unaprijed na odgovoru!
  22. Ruby, puno hvala na brzom odgovoru, Budući da je stanje stvari takvo, tj. nepovoljno za obranu (vidi dolje), zanimalo bi me da li bi se ova tema mogla negdje polemizirati i eventualno nešto promijeniti u hrvatskom Zakonu. Ponajprije, ideju za ovo pitanje dao mi je Zakon o kaznenom postupku Republike Austrije, koji u § 249 (3) kaže: "Der Angeklagte kann zur Befragung eines Sachverständigen eine Person mit besonderem Fachwissen beiziehen, der ein Sitz neben dem Verteidiger zu gestatten ist. Diese darf den Verteidiger bei der Fragestellung unterstützen oder selbst Fragen zu Befund und Gutachten an den Sachverständigen richten." tj., u mome slobodnom prijevodu: Optuženik u svrhu ispitivanja sudskog vještaka može uključiti osobu sa posebnim stručnim znanjima, kojoj se mora osigurati mjesto pored branitelja. Ta osoba smije pomagati branitelja kod postavljanja pitanja ili sama postavljati pitanja sudskom vještaku u odnosu na nalaz i vještačenje. (Ovo je novina u austrijskom Zakonu, uvedena je od 1.1.2015.g.) Po mome laičkom mišljenju, mogućnost direktnog uključivanja osobe na strani optuženika sa istim ili sličnim stručnim znanjima koja ima (od optužbe !) angažitani sudski vještak je jednostavno pravedno i fer prema optuženiku, ali bi vjerojatno trebala poslužiti i u svrhu efikasnosti postupka. Jer niti optuženik niti branitelj nisu ravnopravni u znanju sa sudskim vještakom u njegovom stručnom području, te niti jedan od njih nije u stanju, neovisno o pripremama sa „svojom stručnom osobom“, pravilno analizirati sve odgovore sudskog vještaka, te postavljati npr. dodatna pitanja koja pojašnjavaju stvar. Po mome mišljenju u ovakvoj situaciji je optuženik bez daljnjega u nepovoljnijem položaj od optužbe koja „svoju“ stručnu osobu ima upravo u osobi sudskog vještaka, kojeg je, da ponovimo, sama odabrala. Budući da sudsko vijeće svoju odluku u najvećoj mjeri temelji na nalazu i mišljenju sudskog vještaka (kada je on kao takav potreban u postupku), adekvatno, da ne kažem, temeljito ispitivanje sudskog vještaka od strane obrane svakako je od velike važnosti za uspjeh iste. Nadalje, drugo vještačenje se vjerojatno može dobiti samo ako se ono koje je naručila optužba ospori. A kako to postići ako je vještak npr. kao u slučaju kojiim povodom ja ovdje pitam, knjigovodstveno-financijski stručnjak, a optuženi nema nikakvih stručnih znanja u tome području (k tome još ima 85 godina, sa pojavnim znacima staračke demencije). Branitelj je, naravno, pravnik, a i zu najbolju volju svakako nije jednako stručan u knjigovodstveno-financijskim pitanjima kao sudski vještak, te mu na raspravi, logično ne može parirati. Ostaje mogućnost pripremanja za raspravu zu pomoć vlastite „stručne osobe“. Međutim, ta varijanta, iako bolje nego ništa, s jedne strane je nelegalna jer nije priznata od suda, a s druge strane ne dozvoljava iskorištavanje punog potencijala takve vlastite stručne osobe na korist optuženika. Što na ovu temu kažu pravnici? Da li su u pravu Austrijanci kada su uveli mogućnost direktnog ispitivanja sudskog vještaka od strane stručne osobe angažirane od okrivljenika? Da li bi se ovo trebalo uvesti i u hrvatsku sudsku praksu? Unaprijed hvala na Vašim odgovorima i savjetima!
×
×
  • Napravi novi...

Važna informacija