Ovako. Rastala sam se 2014. Dijete ima 7 godina i živi samnom. Po presudi , bivsi suprug je obavezan placati alimentaciju i uzimati dijete sebi na druzenje svaki drugi vikend. Kako smo udaljeni skoro 400 kilimetara, jasno mi je da bivsi suprug ne moze bas redovito ispunjavati svoje obaveze zato sam mu dala svu mogucu slobodu da uzme dijete sebi kad moze te bi ga poslala tati kada bi uspjela organizirati kakav prijevoz za njega. Međutim, u zadnje vrijeme kontakt se sveo na telefonski poziv u kojem tata obecaje druzenje i nikad ga ne ispunjava. Dijete je naravno tuzno, razocarano i povlaci se u sebe. Alimentacija je neredovita oduvijek. Kako sam ja u drugom braku i suprug je prihvatio dijete kao rođeno, pocevsi od financija do osnovne brige za njega i ljubavi, zanima me mogu li ja suprugu ikako dati kakva prava u slucaju moje smrti npr. Oni zaista imaju krasan odnos i suprug ne radi nikakvu razliku između mog sina i nase bioloske djece. Naravno da mi je bojazan da ce moj sin zavrsiti kod oca ukoliko se meni nesto dogodi. Otac mozda u sustini nije los covjek, ali je neodgovoran i totalno nezainteresiran za dijete. S druge strane, vjecno je jednom nogom u kriminalu, vjecno je u nekim "kombinacijama". Suprug i ja zivimo skroz drugacije, mirni smo obiteljski ljudi i trudimo se kvalitetno odgojiti djecu i nauciti ih vrijednostima koje moj bivsi suprug ismijava. Kao majku, najveca mi je bojazan da ce se dijete vratiti ocu koji je kronicno nezainteresiran za dijete, ali bi cisto iz inata trazio da dijete pripadne njemu pa tamam da o njemu vode brigu bivsi svekar i svekrva. Mogu li ikako suprugu dodijeliti nekakva roditeljska prava jer on ipak skrbi o njemu daleko vise nego rođeni otac?
