Ured za obranu je u ovom slučaju uputu , ako je upute bilo,stavio po pravnoj snazi iznad zakona. Kao je uputa kao pravni akt niža od zakona, ona kao podzakonski akt ne smije biti u suprotnosti s odredbama zakona. Zakon nije predvidio da pojedinac svojevoljno može, pogotovo ne unutar nekakve postrojbe, braniti integritet i teritorijalnu cjelovitost neke suverene države s oružjem u ruci. Tako da ta definicija naoružanog civila je totalni nonsens. Članak 9 zakona općem upravnom postupku kaže da (2) Koje će činjenice i okolnosti uzeti za dokazane, utvrđuje službena osoba slobodnom ocjenom, na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza posebno i svih dokaza zajedno te na temelju rezultata cjelokupnog postupk. Činjenice se moraju temeljiti na zakonu. Izmišljanje kategorija , koje zakonodavac nije predvidio, govori samo nestručnosti osoba koje bi trebale taj zakon provoditi. Tj iz članka 9 moguće je iščitati da službena osoba i ne mora biti savjesna i brižljiva. Pitanje se samo nameće"što se dešava sa službenom osobom koja zlorabi članak 9 poradi osobnih interesa ili vlastita neznanja" ?