brela

Naime, početkom listopada ove godine donešena je drugostupanjska presuda kojom se optužena osoba osuđena na zatvorsku kaznu a u spisu predmeta kao zadnji dokument stoji 'sudac izvršenja' ali, taj sudac nikako da izvrši presudu nego tijekom telef.razgovora bi rekao 'ne brinite, poslano je policiji, stvari idu svojim putem..itd'! Osuđena osoba je tu tj prisutna je na području županje ali, zašto sudac izvršenja odugovlači!? To mi nije jasno, ali imam indicije koje ne bi verbalno artikulirao, no, i bez obzira na (ne)opravdanost tih indicija, činjenica je ta da se izvršenje ne primjenjuje ni nakon dva i pol mjeseca. Što mi je činiti? Što se pravno može poduzeti protiv samog suca izvršenja? disciplinski prema odvjetničkoj komori?

Hvala

Poštovanje, neću ulaziti u nepotrebne detalje, ali, i ukratko, kad drugostupanjski sud potvrdi kaznu zatvora osobi zbog npr krađe, u kojem roku najdalje sudac izvršenja mora izvršiti pravomoćnu presudu?

Ponovo čitam ovu objavu od prije 4 g...samo tek sada vidim da sam tada krivo napisao '...tako inače živim, smatrao sam da bar mogu uzimati dvije konzerve za ručak i dvije za večeru, (rijetko koji manji komad šunke ili sira)...' a ispravak bi bio sukladno opisu događaja u samom početku ove diskusije tako da bi ispravak bio slijedeće:..'tako inače živim, smatrao sam da bar mogu uzimati dvije konzerve za doručak i dvije za večeru, (rijetko koji manji komad šunke ili sira)..'. No, pretpostavljam da to ne mijenja ništa u vašim odgovorima, ako, pak, mijenja, javite se molim Vas. Lp Hvala.

Znači, nema jedinstven stav u zakonu? U mom ugovoru o radu se ne spominje jer je pripravnost uvedena naknadno kao dodatan oblik rada odnosno zarade. Ok, hvala.

Poštovanje, znam da se pod pripravnosti podrazumijeva da radnik fizički nije obvezan biti na radnom mjestu ali mora biti dostupan i prema potrebi doći na radno mjestu no, u kojem periodu? Davno je to bilo 20 min, ako se dobro sjećam, je li to i danas tako?

Hvala lijepa, ovo je zadnje maltretiranje s moje strane, bar za ovu temu, i oprostite puno.

Ponizno molim da mi ne zamjerite što se ponovo vraćam na tu temu, neću dugo. Spomenuo sam da moja žena smatra ono krađom, po njoj iz dva razloga, prvo, potajice sam konzerve spremao i ponio kući(a to sam učinio jer mi je uistinu bilo neugodno da me neko vidi pa nisam htio komentare iz leđa mada sam u sebi bio uvjeren da nosim nešto što drugi jedu u toj ustanovi) i drugo, Vi ste u svom zadnjem odgovoru rekli 'ukoliko nitko nije nikada nijednom riječju takvo postupanje doveo u pitanje, ne vidim problem' među kako sam ono potajice spremao, niko nije ništa vidio pa samim time niti mogao išta kazati. Moja žena smatra da štetu moram nadoknaditi!

Potajice...pa istina zato što ne znam što bi neko mislio , sumnjao, govorio iza leđa, jer ustvari nije rečeno niti je određeno da "ta količina hrane pripada ovome, toliko pripada onome..itd" nego kuharica koja radi do 15 sati, za vrijeme doručka bi ispekla jaja, narezala šunke, sira, stavljala mesni, paštetu..i onda bi svi tako jeli, za vrijeme ručka koji sam konzumirao u kuhinji bi bilo topli obrok a navečer nema više kuharice nego bi mi sami uzimali iz frižidera što nam paše za večeru, svako što mu se sviđa. I kako ni doručka ni večeru ne bi inače konzumirao, tako inače živim, smatrao sam da bar mogu uzimati dvije konzerve za ručak i dvije za večeru, (rijetko koji manji komad šunke ili sira) i to sam radio s uvjerenjem da takve količine nisu nikako iznad onih što drugi konzumiraju, ukratko u sebi kažem "imam pravo na tri obroka kao i svi, samo jedan mi je dovoljan pa zašto ne bi nešto nosio kući". E sad moja žena, koja je veliki vjernik, nabija mi osjećaj krivnje time što ona smatrao da je to krađa.

Molim vas dajte mi mišljenje o ovoj temi. Zadnje četiri zime sam provodio po 24 sata dežurstva dva puta mjesečno u jednoj javnoj službi, sve skupa 6 puta svake zime. U objektu te službe imali smo kuhinju koja nam je bila na raspolaganju , imali smo pravo na tri obroka dnevno. Kako ja imam običaj samo ručati, ni marendu ni večeru ne konzumiram, uzimao sam iz kuhinje po svakom dežurstvu po 4 konzerve (mesni narezak ili paštete) i nosio sa sobom kući jer svi ostali bi jeli ovoga i onoga a ja kako jedem samo jedan obrok, ručak, smatrao sam da imam pravo uzimati tu količinu konzervi jer meni pripadaju a to što ne jedem kao drugi tri puta je moja stvar, tako razmišljam. Naravno to nisam pakirao javno nego potajice da se ipak ne bi drugačije tumačilo dok se moje razmišljanje svodi na to da uzimam svoja tri obroka i moja je stvar kako ću ih potrošiti. Sve skupa je uzeto tijekom zadnjih 4 zime oko sto konzervi, vjerojatno manje. Sad, problema nemam ali moja žena mi nabija u glavu k da to nije uredu, da je to krađa.. Smatra se to nekom krađom?

Prvo, ja se zahvaljujem na odgovoru. Drugo, znači, s pravne strane, mogu ljudi bilo da se radi o jednoj osobi bilo da se radi o čitavom selu govoriti o mrtvom čovjeku što žele!

Ivan ima 60 g, dođe kod svojih prijatelja Mate, Ante i Pajde, priča im kako ga boli savjest zbog nekih stvari iz prošlosti npr : kad sam imao 20 g, pipkao sam par žena tamo gdje nisam smio po mraku na javnim mjestima, uzimao sam susjedu novaca iz đepa dok je spavao..dakle, ispovijeda im se za stvari koje su ustvari kaznena djela ali dodaje da ni jedna od svih "loši stvari" koje je počinio nije nikada bila prijavljivan niti procesuirana pa, naravno, niti je sudski vođena. Drugim riječima, nigdje ne postoji pisani trag, sama mu je savjest trag. Par godina kasnije, iz nekog razloga, ovo se društvo raspada a još kasnije, Ivan je umro da bi njegov sin, Vinko, poćeo ćuti od okoline da je njegov pokojni otac radio one loše stvari i saznaje da su izvor Mate, Ante i Pajdo. Ode Vinko do Mate, njemu taj kaže " nisam lagao, to nam je sam tvoj otac govorio, imam svjedoke i pitaj Antu i Pajdu. Ta dvojica potvrđuje što je Mate razglasio okolo.. Sad me zanima s obzirom da iza pokojnika nema pisanog traga za neka kaznena ili loša djela, može li Vinko tužiti onu trojicu za klevetu, osramočenje..ne znam, što se u tim okolnostima da raditi?