Jump to content

goga.kika

Korisnik
  • Broj objava

    9
  • registrirao se

  • Zadnja posjeta

  1. OK, shvaćam da ne možemo ostale suvlasnike prisiliti na tako nešto... da je to stvar dogovora. No, nije mi jasno kako nije pravno izvedivo da 3 osobe zajedno kupe jednu nekretninu; s tim da ne sudjeluju svo troje s istim novčanim udjelom. Npr. nešto košta 100 000 EUR - većinski vlasnik da 60 000 a drugo dvoje suvlasnika po 20 000 svaki. I u ZK se uknjiže u odgovarajućim omjerima...
  2. Hvala na odgovoru. Mislim da kod kupnje manjeg stana svi suvlasnici zajedno trebaju kupiti taj manji stan, u istim omjerima koje su imali u velikom stanu. To je pravno izvedivo?
  3. OK, čekamo.... Ali svekar (većinski vlasnik) želi prodati stan i kupiti manji. A njegova djeca koja imaju vlasničke dijelove u tom stanu ne znaju što trebaju učiniti kako se u novom manjem stanu ne bi izgubili njihovi dijelovi koje su dobili nakon smrti majke (naravno u istim omjerima). Molim savjet. Hvala
  4. Da, htjeli bismo se zaštiti od onog čemu se nadamo nakon njegove smrti... Jer ako prodajom većeg stana u kojem je otac suvlasnik sa svojom djecom (on je većinski vlasnik) i kupnjom manjeg dođe do situacije da otac djecu isplati (jer imaju manje dijelove) i kupi sebi manji stan samo na svoje ime, on može s tim stanom učiniti što ga je volja (znam Vaš stav o tome; može ga prokockati i propiti i to je njegovo pravo). Ali da unuci ipak dobiju nešto od djeda...
  5. Hvala na odgovorima; jasno mi je da osoba sa svojim vlasništvom može raditi što želi..... i toga se i pribojavamo. Zato je i moje pitanje bilo što učiniti kod prodaje stana čiji su suvlasnici nasljednici iza pokojne majke i kupnje manjeg stana, a da se ti nasljednici zaštite. Molim Vas odgovor. Hvala i pozdrav, Goga
  6. Pozdrav još jednom; upravo se aktualiziralo novo pitanje - prodaja stana. Svekar kaže da su mu u tom stanu sada nakon smrti supruge (jedna mirovina manje) režije prevelike a i održavati ga je teško. Želi kupiti manji stan. A tu postoji opasnost. On za svoj većinski dio može nakon prodaje kupiti drugi, manji stan. A razliku novaca podijeliti sa svojom djecom (u proporcionalnim dijelovima u odnosu na udio u stanu). I tada njegova djeca neće biti suvlasnici u tom novom stanu; on će biti jedini vlasnik. I za svog života može s tim stanom raditi što ga volja - prodati ga i otići u dom i novce si zadržati ili dati nekom trećem; može darovnicom pokloniti taj stan trećoj osobi, može sklopiti ugovor o doživotnom ili dosmrtnom uzdržavanju... I svim tim radnjama oštetiti svoje zakonske nasljednike (rođenu djecu iz jedinog braka). Kako da se nasljednici (suvlasnici u postojećem stanu) osiguraju od takvih neželjenih radnji od strane njihovog oca? Kako ne bi poslije smrti oca morali ići na sud potraživati svoje nužne dijelove. Jer, otac mog supruga je pomalo labilna osoba, tokom života smo nekoliko puta svjedočili njegovoj naivnosti i ne promišljanju o budućnosti svoje djece i unučadi. Hvala još jednom, Goga
  7. Hvala puno na odgovoru. Puno ste mi pomogli. Jedino me još zanima da li se u ovom našem slučaju u ostavinu računaju samo stan i automobil? Ili i novac potrošen na uzdržavanje kćerke injenog sina (hrana, režije, djetetov džeparac, ljetovanja,...)? Ako da, kako se to dokazuje? Ukolikosuprugova sestra bude sve nijekala... I kakav pravni status ima nečija skrb o drugoj osobi(pogotovo ako je osoba sposobna skrbiti se sama o sebi i o svom djetetu ali to izvlastite komocije jednostavno nije željela)? Može li se to nekako „preračunati“u novac tako da uđe u ostavinu? Hvala još jednom, Goga
  8. Pozdrav svima, molim za pomoć u ovoj mojoj situaciji. Pismo je malo dulje ali trudila sam se ne izostavitibitne činjenice. A jako mi je važno dobiti pravi savjet da ga mogu koristitikao podlogu za razgovor sa suprugom. Brak nam je osjetljiv; oduvijek je naklimavim nogama. Ne bih željela dodatno ga poljuljati ako to mogu izbjeći... Suprug je sa roditeljima i mlađom sestrom živio ustanu koji je bio u suvlasništvu roditelja (imali su stanarsko pravo, a kasnijeotkupili stan). Mlađa sestra je po završetku srednje škole od roditelja dobilavlastiti stan, koji joj daju u vlasništvo. U njemu je boravila dok je bila neudana kao i kasnije sa svojim suprugom idjetetom. Sin (moj suprug) ostao je živjeti s roditeljima dotrenutka svoje ženidbe, kada se seli k meni u obiteljsku kuću mojih roditelja,gdje dobivamo jedan kat na korištenje. Bio je odmah useljiv (ja sam u njemuživjela dok sam bila neudata). Moji roditelji su i dalje jedini vlasnici kuće.Tu živimo 25 godina, bez ulaganja (osim uvođenja centralnog grijanja). Prije 2 godine umire svekrva i na ostavinskoj raspravise stan čiji je bila suvlasnik, dijeli po zakonu. To znači da je živući suprugdobio jednu cijelu polovinu, a drugu polovinu dijeli sa sinom i kćeri. Nitko naraspravi nije napomenuo da je kćerka još za života pokojne dobila stan, a dasin nije dobio ništa. Dakle, ostavinska rasprava nije osporavana već je sve 3strane prihvaćaju. Moj suprug misli daje to u redu?! Ja osjećam silnu nepravdu oko takve podjele imovine.Tim više što suprugova sestra ni na koji način ne daje do znanja da po smrtioca ima namjeru ustupiti dio ostavine bratu (na ime već dobivenog stana zaživota roditelja). Dapače, tim dijelom nasljedstva planira osigurati svom punoljetnomsinu krov nad glavom jer je rastavljena (otac se ne brine o njemu) a u svojstan sina ne želi primiti (tamo zapravo nije niti živio zadnjih 15 godina odkad se rastala; živi kod roditelja svoje majke – mog svekra i pokojne svekrve). Kao osoba je vrlo koristoljubiva ibezosjećajna. Za ilustraciju - nakon rastave je digla ruke od vlastitog sina idala ga svojim roditeljima; oni su kompletno brinuli o njemu (živio je kodnjih, kuhali su mu, prali odjeću, pisali školske zadaće, odvodili liječniku,vodili na ljetovanje,.... i radili svedrugo što jedno dijete treba). Ona je samo povremeno dolazila da ga pogleda inije sudjelujovala niti na koji način u djetetovoj skrbi. Iako ima punoslobodnog vremena i financijskih mogućnosti – zaposlena je i zdrava. Alislobodno vrijeme koristi isključivo za sebe i svoje zanimacije. Da situacija bude još bizarnija, ona je i svojuprljavu odjeću donosila svojim roditeljima da je operu i opeglaju. I na ručakje dolazila svakodnevno. Financijski nije uopće sudjelovala. Svoju plaću jetrošila samo na sebe. Nakon smrti majke, njen otac se nastavlja brinuti onjenom sinu, svom unuku. A ona i daljestoji po strani i ni na koji način ne pomaže ocu. Niti oko skrbi za dijete nitioko održavanja stana u kojem živi njen otac i njen sin. Dapače, ona svom ocudonosi svoje prljavo rublje na pranje (uključujući i donje rublje?!) a vikendom i blagdanom dolazi na ručak kojion pripremi. O sinu se i dalje ne brine, koji je upao u probleme... Nije uspiozavršiti srednju školu, ima i policijskih kazni. Ona je majka koja svom djetetu nije skuhala niti jedan ručak, niti jednom gaodvela u park ili na sladoled, nikad ga odvela/podigla iz vrtića, nije pregledala niti jednu školsku zadaću,nije bila niti na jednom roditeljskom sastanku, niti je bila s njim kodliječnika (dok je bila udana to je činionjen suprug). A moj suprug besplatno živi kod mojih roditelja 25godina (samo plaćamo režije koje potrošimo). Dakle, moji roditelji su mupružili krov nad glavom jer mu ga njegovi roditelji nisu osigurali. Mogli smojedino živjeti zajedno s njima u stanu (dobiti jednu sobu). Cijelo tovrijeme – 25 godina - njegovi roditelji nisu pitali kako se mogu odužiti za tučinjenicu da nisu morali sudjelovati u osiguravanju mjesta za život svom sinuniti su ikad dali naslutiti da će se barem nakon smrti nekako odužiti. Oni su,čini mi se, „jedva dočekali“ da se ne moraju o tome brinuti, jer novaca za jošjedan stan nisu imali. Većinu ušteđevine potrošili su na kupnju stana kćerki. Moj suprug smatra (iz meni nepoznatih razloga) da jetakva situacija u redu. Prihvaća da je diskriminiran u odnosu na svoju sestru,ali i da je naš sin diskriminiran kao unuk. Opravdava se činjenicom da je odsvojih roditelja, dok je bio neoženjen, dobio auto na poklon. Bio je to autoniže klase, novi. Osim toga su mu 2 puta pomogli financijskim injekcijama odoko par tisuća njem.maraka (kad mu jeposao bio u krizi i kad je kupovao novi auto). Dok sam ja bila na porodiljnom,mjesečno su nam dobrovoljno davali nešto novaca (imali su dobra primanja). Onsmatra da je time dobio isto kao i njegova sestra koja je dobila stan uvlasništvo. I koja cijeli svoj život iskorištava svoje roditelje financijski (kupnjustana, kroz troškove povećanih režija, kupnje namirnica za nju i dijete,davanje džeparca njenom sinu) kao i svakodnevni i cjelodnevni trud oko skrbi za njeno dijete i nju (čimnešto treba obaviti odmah zove svog tatu). Ona ima 47 godina a njen sin 21. Nikad u životu nije učinila ništa za svojedijete a kamoli za svoje roditelje. Moj suprug nije ništa u životu stekao. Dakle,budućnost za sebe i svoje dijete može osigurati samo ako nešto naslijedi. Sadaima 51 godinu života i ne previše profitabilan posao. I totalan manjak bilokakve ambicije. ZANIMA ME ŠTO I KADA SE MOŽE PODUZETI DA NAKON SMRTI MOGSVEKRA MOJ SUPRUG IPAK DOBIJE ONO ŠTO MUPRIPADA. I, ukoliko onipak ne bude voljan pokrenuti bilo kakve radnje, imam li ja kakvih zakonskih mogućnosti ? Sa svekrom ne mogu razgovarati; on je osoba koja odmahpočne galamiti i ne želi slušati argumente. Strašno je tvrdoglav. A k tome toliko favorizira svoju kćer i njenogsina da je posve „izgubio kompas“ i da će za njih sve učiniti iako to oni uopćene cijene (već uzimaju zdravo za gotovo) i za njega ništa ne čine (čak nedobije niti hvala ili drugu lijepu riječ od njih). Hvala unaprijed svima i pozdrav Goga
×
×
  • Napravi novi...

Važna informacija