Jump to content

Mrkvomir

Korisnik
  • Broj objava

    20
  • registrirao se

  • Zadnja posjeta

  1. Hvala na odgovoru. Drugi dio rečenice je jasan, ali prvi dio “sudska praksa je u potpunosti iskristalizirala konkretnu pravnu situaciju” je za mene kao laika nažalost nerazumljiv. Molio bih Vas pojašnjenje jednostavnim rječnikom, jer mi taj dio zaista nije jasan. Nisam pravnik, stoga i pitam za savjet ovdje. Hvala još jednom.
  2. Hvala Vam još jednom. Pretpostavljam da ću vjerojatno ići na tu varijentu tužbe i pokušati dokazati pravo vlasništva dosjeloßću jer je ovdje posjed zaista bio nesmetan od ikoga i pošten...mislim naravno za ovo angažirati odvjetnika. Zanimalo bi me kako se u tome slučaju, dakle kod podizanja tužbe, dokazuje dosjelost? Svjedocima? Izjavama svjedoka ili nekako drugačije? U zemljišnoj knjizi su inače zajednički dijelovi zgrade navedeni kao “društveno vlasništvo” a kao nositelj prava korištenja navodi se Stambena zadruga. Provjerio sam, Stambena zadruga je u stečaju, a na web-u je navedeno ime i prezime stečajnog upravitelja. Da li se u tom slučaju podnosi tužba za stjecanje prava vlasništva dosjelošću prema ostalim sustanarima ili prema Stambenoj zadruzi? Meni je takodjer od samog početka taj dio sa predstavnikom stanar čudan, ali kako živim drugom gradu, nisam previše istraživao. Pretodni predstavnik je bila vlasnica stana u zgradi ujedno i stanarka zgrade, ali zbog bolesti više taj posaonije bila u stanju obavljati. A nitko od ostalih stanara (zgrada, tj. naš dio zgrade ima ukupno samo osam stanova) očito nijeiskazao interes za isti.. Tako je, prema onome što znam, u priču ušao sadašnji predstavnik, koji, kako sam napisao, nije vlasnik stana u zgradi i ne živi u njoj. Zgrada znači ima predstavnika stanara, navedenog gospodinai kao i odredjenu firmu “ za održavanje zgrada” a na čiji račun uplaćujemo pričuvu.
  3. Poštovani, brkate pojmove, gospodin je predstavnik suvlasnika, nije upravitelj, koji je izabran na legalan i legitimni način....bez obzira da li stanuje ili je stanovao, ako ima u vlasništvu (suvlasništvu) stan u toj zgradi, on može biti predstavnik suvlasnika kao i bilo koji od Vas koji imate u vlasništvu stan u zgradi, jedino da nema stan u vlasništvu u Vašoj zgradi, tj. da nije su/vlasnik, onda nebi mogao biti predstavnik suvlasnika, tj. ne može predstavljati suvlasnike.... znači svaka osoba koja ima stan u vlasništvu, što i je uvjet, bez obzira da li stanuje u njemu, može, od strane suvlasnika, biti izabran kao predstavnik suvlasnika... Poštovani, hvala Vam na odgovoru. Što se tiče dotičnoga gospodina koji je izabran kao predstavnik stanara on nema, nije nikada imao stan u našoj zgradi. On je, kako mi je i sam rekao, penzioner koji si popravlja penziju na ovaj način, tako da je "profesionalni" predstavnik stanara (dakle ne upravitelj, to sam u brzini pobrkao). Rekao mi je da je izabran tako da je skupio "dovoljan broj potpisa stanara". Kako nije vlasnik stana u našoj zgradi i tu ne stanuje, ne znam koliko su ga legalno ostali suvlasnici uopće izabrali... Što se tiče ovoga prostora, objasnio sam situaciju u postu. Da je prostor kao vlasništvo zaveden u zemljišnoj knjizi ne bih niti trebao postavljati ovdje upit jer bi sve bilo jasno. Pitanje je bilo da li je moguće ovaj problem riješiti dosjelošću. Jer je taj prostor u faktičkom posjedu moga oca, a sada mene kao njegovog nasljednika, od kada je zgrada izgrađena, dakle pedesetak godina. Etažiranje zgrade je provedeno kada su moji roditelji bili živi, ali već toliko stari i bolesni da o svemu nisu previše marili niti su znali da je to važno riješiti.
  4. Poštovani, molio bih ako mi netko može pomoći savjetom. Vlasnik sam stana, garaže i šupe u stambenoj zgradi koja je uredno etažirana i sve je to navedeno u zemljišnoj knjizi. Stan sam naslijedio od majke i oca koji su ga krajem 60-tih godina prošlog stoljeća kupiliod stambene zadruge, a ja sam živio s njima do početka osamedestih kada sam odselio u drugi grad. Roditelji su u medjuvremenu preminuli tako da sada, kao vlasnik, stan koristim samo povremeno. Kod gradnje zgrade, od strane Stambene zadruge, mome ocu je dan na korištenje mali prostor ispod ulaznog stepenißta u zgradu, dakle u podrumu (namjerno pišem prostor a ne prostorija jer je riječ o prostoru veličine cca 1,6x2 m a visine oko 170 cm, dakle neprimjerenom za nekakvo stanovanje). Tako da je moj otac taj prostor koristio kao spremište, zatvoren vratima i ključem. Kod upisa stana, šupe i garaže u zemljišne knjige, što su obavili još moji roditelji, nije se mogla naći ta “potvrda o dodjeli toga malog prostora” paon nije naveden u vlasničkom listu. Stvari se sada kompliciraju, jer je Stambena zadruga u medjuvremenu ugašena (navodno postoji neki “čovjek” koji to sve još vodi? ne znam detalje. Stanari su izabrali upravitelja zgrade ( penzioner koji nije sada niti je ikada stanovao u našoj zgradi?!), a od mene se traži da im sada predam taj prostor jer da spada u zajedničke dijelove zgrade. Napominjem da je taj prostor bio u posjedu moga oca (namjerno ne kažem u vlasništvu jer nema tog papira na koji bi se mogao pozvati) skoro pa 50 godina. I svi stanari u zgradi (nažalost sada većinom isto pokojni, ostala su možda 2 iz “stare garde” su to znali i nikada nikakvog problema nije biloniti je do sada itko nešto zahtijevao. Kako sada postupiti. Iako mali, taj prostor ima dosta veliku praktičnu, a za mene i emotivnu vrijednost. Moguli tražiti vlasništvo tog dijelapravom dosjelosti ( iako je moj otacpreminuo a ja sam ovdje jedini nasljednik? Ili se trrebam dati u potragu za dokumentima iz nekadašnje Stambene zadruge kojima je mome ocu dodijeljen taj prostor? Ako da, kako to mogu dokazati? Unaprijed puno hvala na odgovoru!
  5. Kako u stvarnosti do svoje trećine dvorišta?

    Hvala još jednom na vrlo iscrpnom i jasnom odgovoru!
  6. Kako u stvarnosti do svoje trećine dvorišta?

    Hvala Vam puno na odgovoru! Građevine jesu u statusu zgrade, znači piše uz broj svake čestice (za kuće 1,2,3 i 4) *zgr., i svaka od njih (osim moje (br.2) je u suvlasništvu više suvlasnika). Jedino je moja kuća u vlasništvu1/1. Tako da u biti već jesu 4 zasebne čestice sa dvorištem koje je zavedeno kao posebna čestica sa različitim suvlasničkim udjelima (prema katastru i mom Rješenju o nasljeđivanju pripadala bi mi trećina te dvorišne čestice, no u stvarnosti jer to bitno manje, cca polovica te površine!). Ono što me zanima, jer jesam spreman angažirati geodeta radi parcelacijskog elaborata i Ugovora o diobi vlasništva, koji bi predočio ostalim suvlasnicima radi eventualnog prihvaćanja istoga, da li imam pravo, odnosno uporište u nekom zakonu za provedbu toga? Jer ukoliko ostali ne bi pristali, bio bih spreman ići i na tužbu drugih suvlasnika (ili sličan sudski postupak), pa ma koliko to trajalo (pitanje troška mi nije toliko presudno važno). Zato me zanima da li imam uporište u nekom zakonu na koji se mogu pozvati kod sastavljanja sporazuma / ugovora sa suvlasnicima ili pak kod potencijalne tužbe? Jer je moj dio dvorišta u stvarnosti za pola manji nego što mi pripada po zapisanom u katastarskim podacima. Znam da se radi o maloj čestici, no ne znam zbog čega ne bi prošla eventualna parcelacija? Postoji li neka definirana najmanja veličina čestice koja je potrebna za takvu parcelaciju? Još jednom puno hvala na odgovoru!
  7. Kako u stvarnosti do svoje trećine dvorišta?

    Nitko? Napravio sam shematski prikaz, vjerojatno je tako lakše shvatiti opsežan tekst. Molio bih ako mi ipak netko može odgovoriti, ili je imao sličnu situaciju. Hvala puno unaprijed.
  8. Pozdrav svima, molio bih ako mi netko može odgovoriti na osnovu opisa situacije na zemljištu. Vlasnik sam kuće koja je zapravo u nizu, prethodno su na tom mjestu bile 4 manje kućice, zapravo 4 konobe u nizu, nazovimo ih brojevima 1,2,3 i 4. Ja sam svoju (broj 2, moje vlasništvo 1/1) adaptirao i podignuo kat, legalizirao svoj objekt, jednako kao i susjedi do mene, dakle broj 3 (njihova kuća je upisana kao suvlasništo, 4 suvlasnika ukupno, nisam siguran za njihovu legalizaciju, ali mislim da ovdje nije niti važna). Kuća broj 1 je davnih dana adaptirana i niža za etažu (također je upisana kao suvlasništvo), dok je „kuća“ broj 4 jedina ostala u izvornom stanju kao konoba, iako danas jako zapuštena i de facto nenastanjiva (urušeni krov, praktički ruševima), ali također je u suvlasništvu. Kuće broj 2 (moja) i susjed broj 3 se jedine redovito koriste kao vikend kuće, dok suvlasnici kuću broj 1 jako rijetko obilaze i dosta je zapuštena, čujem da je to jer su „u međusobnom sporu oko vlasništva“, derutna kuća broj 4 (iako piše suvlasništvo u katastru), navodno ima vlasnicu koja živi u Crnoj Gori (upisana je kao jedan od navedenih suvlasnika). Problem je dvorište. Ono je u stvarnosti fizički podijeljeno, znači međusobno nas odjeljuju zidovi, tako da svaka od tih kućica u nizu ima svoj "pripadajući" dio dvorišta kojim ima izlaz na put, tj. pristup kući. Kako su ti zidovi nastajali i tko je dogovarao da budu baš tako izgrađeni, ne znam, tako sam zatekao stanje (riječ je o nasljedstvu, dakle ne o kupnji!). Dvorište se u katastru vodi, međutim, kao samo jedna parcela (nazovimo je br. 5) koja je u suvlasništvu, u podacima katastra piše da je površima dvorišta 122 m2 (koliko je u stvarnosti ne znam, može biti više ili manje). Problem je što prema tom katastru kao i prema mom posjedovnom listu meni pripada 4/12 dvorišta, jednom suvlasniku također 4/12, a svim ostalim suvlasnicima (njih ukupno 4) po 1/12. Prema tome bi meni pripadala zapravo jedna trećina dvorišta, odnosno 40,6 m2. U stvarnosti, moj dio dvorišta ima dvadesetak m2 (jednako kao i kod susjeda br. 2, najmanji dio dvorišta ima ruševna kuća br. 4, jedino kuća br.1 u stvarnosti ima po mojoj procjeni barem dvostruko veće ograđeno dvorište. Da li postoji pravna mogućnost da u stvarnosti provedem ono što piše u katastru (ovdje naime ne postoje zemljišne knjige)? Mislio sam angažirati geodeta da izađe na teren i napravi elaborat stvarnog stanja. A zatim putem geodeta (i/ili odvjetnika?) uputiti isti drugim suvlasnicima dvorišta na uvid, te potom zahtijevati svoj dio dvorišta (pretpostavljam tužbom prema ostalima)? S time da je jedini dio dvorišta iz kojeg bi se potencijalno mogao „namiriti“ dio dvorišta kuće 1 (susjed na broju 3, dakle s druge strane ima u dvorištu podignut manji objekat (ljetnu kuhinjicu) uz sami zid. Ako je tako, ostalim susjedima - suvlasnicima bi bilo ostavljeno da se oko toga dogovore. Zaista zapetljana situacija, no kako se radi o malim površinama gdje je zaista važan skoro pa svaki kvadratni centimetar, zanima me da je je ovo što sam opisao izvodivo u praksi? Unaprijed hvala na strpljenju potrebnom za čitanje posta kao i odgovoru.
  9. Darovni ugovor ili doživotno uzdrržavanje?

    Hvala svima na odgovorima. I ja mislim da je cilj da me se izigra. Vjerojatno ću ocu predložiti Ugovor o doživotnom uzdržavanju, samo se nadam da će pristati.
  10. Darovni ugovor ili doživotno uzdrržavanje?

    Hvala Vam na brzom odgovoru. Ako se to odnosi na to da bi takav krovni ugovor trebali potpisati moji roditelji i nas troje djece to je vjerojatno neizvodivo. Jer sumnjam da bi moje sestre takav ugovor potpisale. Za tako nešto bi svi trebali sjesti za stol i otvoreno porazgovarati i dogovoriti se o podjeli imovine roditelja. To se, kako sam gore napisao, ovdje nije dgodilo niti se ima ta namjera. U prilog tome govori činjenica da su moje sestre već zapravo zbrinute kućama, a da se to učinilo skrivečki od mene. Uz to, moja sestra koja ima “privremeni smještaj” kod druge sestre a majka joj je darovala kuću na moru, ima jako veliki interes da naslijedi i ovu kuću (očevu) o kojoj je ovdje riječ. Zapravo, kako bi rekli, “ona bi htjela sve”, a tako se i ponaša, kao da je već gazdarica svega... Zato bismo ovo pitanje trebali riješiti bez ikakvog uplitanja sestara u priču, odnosno njihovih potpisivanja bilo kakvih dokumenata. Nekako mi se čini, kao laiku, da bi za to najbolji bio Ugovor o doživotnom uzdržavanju? ili ne?
  11. Poštovani, molio bih Vas odgovor na pitanje nasljedjivanja, odnosno “rasporedjivanja imovine”, situacija je dosta slożena. S mojim roditeljima u istoj kući živi moja obitelj, iako u fizički odvojenim stanovima. Vlasnik kuće je moj otac, a kuća nije službeno etažirana. To je, koliko znam, jedina nekretnina čiji je vlasnik moj otac. Imam dvije sestre, jedna sa obitelji živi u kući koja je bila majčino vlasništvo, a sada sam otkrio da je (prema zemljišnoj knjizi) ta kuća upisana na sestru (nema zabilješke o npr. darovanju ili nekom teretu, samo piše da je ona unatrag oko 2 godine vlasnik kuće 1/1). Druga sestra, takodjer sa obitelji, već nekoliko godina živi u malom stanu u okviru navedene kuće (koja je sada vlasništvo prve sestre) i stalno se priča kako se “za nju treba riješiti gdje će biti, jer je ovo samo privremeno rješenje”). Istovremeno, ta druga sestra sa tako privremeno rješenim stanovanjem, dobila je darovnim ugovorom od naše majke vrlo veliku i vrijednu kuću na moru. U tom darovnom ugovoru (takodjer prema uvidu u zemljišnu knjigu) stoji da je druga sestra vlasnik te vrijedne kuće 1/1 ali postoji zabilježba: pravo služnosti - pravo stanovanja za moju majku i za moga oca). Sve ovo (o tome da su te dvije kuće, a obje su bile majčine, već prepisane, darovane...mojim sestrama) sam saznao sasvim slučajno, tražeći druge podatke preko interneta. Čini se da je to napravljeno već prije dvije godine, meni iza ledja, znači krajnje nepoštena igra sa strane mojih roditelja i mojih sestara koji i dalje šute o tome (svi se pravimo da ništa neznamo, otprilike). Pitanje je slijedeće. Prema usmenim dogovorima i obećanjima moga oca (i majke) kuća u kojoj živim, a žive i oni, odvojeno ( i u koju sam sa obitelji uložio jako puno sredstava za renoviranje i uredjenje) bi trebala pripasti meni. Otac me uvjerava da će kuća biti moja (“ništa ti ne brini” i slične priče). Naravno, znajući da se skrivalo od mene da su obje sestre već jako dobro zbrinute kućama, mislim da imam razloga biti sumnjičav, Postavio sam to pitanje i načelno smo dogovorili da se napravi ugovor da kuća predje u moje vlasništvo. Ali, mislim da se moji roditelji prvenstveno boje da će moja supruga “u slučaju nečega” tražiti bračnu stečevinu (iako neće) pa bi se tako “otimala imovina obitelji” (vjerojatno stoga Darovni ugovor za kuću na moru, sa pravom stanovanja, a ne Ugovor o doživotnom zdržavanju, ovo ja pretpostavljam). Otac je sasvim sigurno napisao oporuku, u koju jasno nemam uvida. Varijanta sklapanja Darovnog ugovora izmedju moga oca i mene za ovu kuću, sam čuo od javnog bilježnika, ne podliježe bračnoj stečevini. Ali, kako su sestre svoje kuće zapravo dobile od majke, dakle ne od oca, jer je jedino ova kuća njegovo vlasništvo, postoji mogućnost da bi sestre, nakon smrti oca, mogle zahtijevati obeštećenje, jer nisu i one adekvatno darovane od oca i slično, pa osporavati taj Darovni ugovor? Iako sam siguran da moj otac ima i drugih, možda manje vrijednih nekretnina, a i dosta uštedjevine, za koju naravno ne znam kako će je (oporučno) podijeliti. I navodno da se moja majka za svaki slučaj pismenom izjavom odrekne svoje eventalne bračne stečevine na ovoj kući - kuću je moj otac naslijedio od svoga oca ali je u više navrata temeljito obnavljana tijekom braka mojih roditelja). U slučaju takvog Darovnog ugovora takodjer bi upisali pravo stanovanja za oba roditelja dok su živi. Druga varijanta o kojoj razmišljam je sklapanje ugovora o doživotnom uzdržavanju izmedju oca i mene, vezano za ovu kuću, a da se takodjer moja majka pri tome odrekne svoje eventalne bračne stečevine. Moja supruga se isto tako spremna odreći svoje bračne stečevine vezano za ovu kuću. A u ugovor bi upisali da moja majka ima pravo stanovanja ili plodouživanja u kući dok je živa. Tako da bude zaštićena u slučaju smrti moga oca, kada (prema takvom ugovoru) kuća postaje moje vlasništvo. Ne znam kako je najbolje postupiti, odnosno kakvu varijantu predložiti ocu da svi (moji roditelji s jedne strane i ja s druge strane) budu zadovoljni i zaštićeni od mogućnosti eventualnih kasnijih mogućnosti osporavanja ili bilo kavih postupanja u ovom slučaju. Molio bih Vas za stručni savjet, što mi je najbolje učiniti. Ispričavam se na podužem postu i unaprijed Vam zahvaljujem.
  12. Vanknjižno i knjižno vlasništvo

    Hvala puno na odgovoru!
  13. Vlasnik sam više parcela na jednom otoku, o čemu imam evidentirane podatke u posjedovnim listovima, a sve je stečeno nasljeđivanjem od pok. majke, a ona je iste naslijedila od svoje majke i/ili od oca. Na svakom je takvom listu navedeno da sam "vanknjižni vlasnik", a napominjem da velika većina parcela na otoku ima isto takve "vanknjižne vlasnike". Za manji broj sam vidjela da piše "knjižni vlasnik" Kako sam u ovome području laik, zanima me koji je postupak da se na svoje parcele upišem kao "knjižni" vlasnik? Da li je to uopće važno ili ne, ili se oko toga ne trebam brinuti? Ima i jedna osobitost vezana za otok, jer su, kako se priča "zemljišne knjige još davno izgorjele u požaru", tako da kada pregledavam svoje nekretnine preko "uredjenazemlja.hr" za sve te parcele stoji "Nekretnine upisane u katastru" (dok npr. za stan koji posjedujem u drugom gradu lijepo piše "Nekretnine upisane u zemljišnoj knjizi"). Da li je ovo sa izgorjelim zemljisnim knjigama i nepostojanjem istih (a postoji Katastar koji je i digitano dostupan) uopće važno ili ne? Unaprijed zahvaljujem na odgovoru! Lijepi pozdrav!
  14. Hvala puno svima na odgovorima, puno ste mi pomogli. Prošla je ostavinska rasprava za baku, čini se da se nitko, ni majka niti sestre ne misle žaliti... Uglavnom sada planiram otići u zemljišnik upisati vlasništvo temeljem ovog Ugovora o doživotnom uzdržavanju. Koliko mi je poznato potreban mi je sam Ugovor, bakin Smrtni list (za koji ne znam treba li biti original ili kopija, odnosno ovjerena kopija), znate li možda trebam li još kakav dokument? Ne uspijeva nigdje pronaći da piše što sve treba priložiti. A onda još i u Poreznu upravu...
  15. Još jednom hvala na odgovorima!
×