Poštovani,
zanimaju me mogućnosti i prava roditelja koji ne živi s djetetom u periodu dok se čeka da sud odobri plan o viđanju djeteta koji je sporazumno postignut u CZSS-u. Znam da je zakon poprilično jasan što se tiče mogućnosti ovrhe u slučaju nepoštivanja takvog plana kada je on pravomoćan, ali zanima me što se može učiniti ukoliko roditelj koji živi s djetetom otežava drugom roditelju viđenje, ostvarivanje osobnih odnosa s djetetom i razmjenu informacija o zdravstvenom stanju djeteta prije nego što sud odobri plan, obzirom na članke 92., 111. i 119. Obiteljskog zakona. Ako dobro shvaćam, ovim člancima su propisana prava i dužnosti neovisno o tome postoji li sudska odluka ili ikakav sporazum koji je postignut u CZSS. Po ovome, roditelj koji živi s djetetom krši zakon svakako i to ne samo prema drugom roditelju već i prema djetetu jer zakon jasno kaže da djete ima pravo na ostvarivanje odnosa s roditeljem s kojim ne živi (članak 92.).
Članak 92.
(1) U sadržaj roditeljske skrbi ulazi pravo i dužnost zaštite osobnih prava djeteta na:
....
3. Ostvarivanje osobnih odnosa
Članak 111.
(1) Roditelji su dužni, bez obzira na to ostvaruju li roditeljsku skrb zajednički ili samostalno, međusobno razmjenjivati informcije o očuvanju djetetova zdravlja i dosljednosti u odgoju te informacije u vezi sa školskim i izvanškolskim obvezama djeteta. Razmjena informacija mora biti jasna, brza i usmjerena isključivo na djete.
Članak 119.
(1) Dijete ima pravo ostvarivati osobne odnose s roditeljem s kojim ne stanuje, a roditelj koji ne stanuje s djetetom ima pravo i dužnost ostvarivati osobne odnose s djetetom, neovisno o njegovu pravu na ostvarivanje roditeljske skrbi.
(2) Roditelj i druge osobe koje stanuju s djetetom i skrbe se o djetetu dužne su omogućiti djetetu ostvarivanje osobnih odnosa s roditeljem s kojim ne stanuje te se suzdržavati od svakog ponašanja koje bi otežavalo ostvarivanje osobnih odnosa djeteta s tim roditeljem.
Također me zanima interpretacija članaka 143. i 144. Kaznenog zakona u ovakvoj situaciji. Konkretno, zanima me sljedeće; mogu li se na sudu koristiti snimke nastale ukoliko roditelj kojem je viđanje djeteta onemogućeno ili otežano od strane roditelja s kojim djiete živi potajno snima telefonske pozive s tim roditeljem u cilju dokazivanja navedene situacije? I postoji li opasnost za roditelja koji snima razgovor da odgovara zbog toga? Stavak (4) članka 143. kaže da nema kaznenog djela ako je takva radnja učinjena u u javnom interesu ili drugom interesu koji je pretežniji od interesa zaštite privatnosti snimane ili prisluškivane osobe. U tom slučaju, jesu li prava djeteta i roditelja na ostvarivanje odnosa pretežniji od interesa roditelja koji isti odnos otežava?
Nadalje, ukoliko roditelj koji živi s dijeteom prilikom preuzimanja/predavanja djeteta pokazuje nasilno ili agresivno ponašanje, smije li drugi roditelj potajno slikovno snimati takvu situaciju s ciljem dokazivanja iste situacije na sudu? Članak 144. nema stavak kojim se odobrava pretežniji interes kao što je to u slučaju zvučnog snimanja iz članka 143., ali isto tako prvi stavak članka 144. kaže da je slikovno snimanje zabranjeno samo u stanu ili prostoru posebno zaštićenom od pogleda što bi trebalo značiti da je na javnoj površini dozvoljeno takvo snimanje?
I za kraj, zanima me ukoliko nijedna od navedenih situacija nije zakonom dopuštena na koji način roditelj može dokazati da druga strana krši zakon i prava roditelja i djeteta? Ako bi se iste okolnosti umjesto snimanjem pokušale dokazati prisustvom svjedoka, koji je broj svjedoka potreban da bio valjan na sudu?
Unaprijed zahvaljujem!
Lp
