Syrena

Hvala, Matrix. Samo kao obavijest, u međuvremenu smo se konzultirali s par odvjetnika i svi su nam rekli da bi eventualna parnica trajala minimalno deset godina zbog obima kao i zbog potrebnih vještačenja, ali da bi sigurno bilo presuđeno u našu korist. No, kako znamo, ljudi vole parničiti, posebno ako misle da postoji i najmanja vjerojatnost da se nečim okoriste, pa nam ne preostaje ništa drugo nego čekati.

Hvala, Matrix. Pretpostavljam da je ono što se sada mora učiniti jest dokazati da to nije naknadno pronađena imovina. Koje su opcije ukoliko želimo sami dokazati da to nije naknadno pronađena imovina? Moramo li čekati da netko preda prijedlog ili možemo nešto učiniti prije toga?

Poštovani, nakon donošenja pravomoćnog rješenja ostavinske rasprave 2002.godine, u kojem su razdijeljene nekretnine i pokretnine na tri člana obitelj, 2003. godine dvoje nasljednika pokreću postupak zbog naknadno pronađene imovine (u pitanju su umjetnine i sredstva za rad). Nakon višestrukih poziva suda, ta dva člana obitelji se ne odazivaju niti ne podnose dokaze o naknadno pronađenoj imovini. Iz tog razloga, 2005. godine sud donosi rješenje o obustavi postupka zbog neaktivnosti stranaka koje su podnijele prijedlog. Ove godine, 2019., dijete jednog od nasljednika (preminuo 2011.) koji je 2003. podnio prijedlog o naknadno pronađenoj imovini želi podnijeti novi prijedlog o već pomenutoj naknadno pronađenoj imovini. (radi se i dalje o onoj za koju je postupak obustavljen 2005.) S obzirom da se radi o istoj imovini, zbog čega je doneseno rješenje o obustavi postupka, postoji li vremenski rok za zastaru obnove takvog postupka? (radi se o poštenom posjedniku jer je član obitelji/nasljednik kod kojeg su se navedene umjetnine nalazile uredno dolazio na zakazana ročišta, nije sporio postojanje istih jer je s ostaviteljem nekoliko desetljeća živio u istom kućanstvu u kojem živi i danas)

Hvala puno, ma itekako su znali jer na kraju krajeva i sami imaju neke njegove radove što im je otac/djed za života poklonio koje nitko nikad nije tražio natrag, čak im se i poklonilo nekoliko stvari nakon smrti djeda koje su željeli. Obrt je od 69.prenešen na sina koji je plaćao i najam i sve fotografske potrepštine. Nakon staroga su ostali i dugovi ali ostatak nasljednika se nije previše brinuo oko toga, nisu sudjelovali čak ni u troškovima pogreba. Nema govora u nepoštenju jer je taj prvi sin uredno naveo što je ostalo od ostavitelja kao i činjenicu da su zajedno radili i živjeli, nije bilo nikakvog skrivanja fotografske ostavštine. Kako je djed radio i s unukom tog sina, koji mu je bio miljenik, svima je objavljivao da želi da nakon njegove smrti kompletna arhiva sa svim ostalim pokretninama ostane tom određenom unuku. Oporuka nije rađena jer je stari mislio da će njegova riječ biti dovoljna s obzirom da su ostali nasljednici bili materijalno zbrinuti. Unuk je od smrti djeda, znači godinama, ulagao i novac i trud u tu arhivu kako bi se sačuvala i valorizirala. Kako su sad konačno počeli stizati rezultati, šire priznanje javnosti i nadležnih institucija, ostatak rodbine se odjednom javio kako misle da imaju pravo na taj dio imovine. (ili gdje si bila kad je grmilo ) Otac je prošle godine darovnim ugovorom prenio vlasništvo na njega nakon čega je on darovao nekoliko radova jednom muzeju i gradskoj zbirci. Eto, gadno ali uobičajeno. Za tu ostavštinu su znali, to je neosporno, i roditelji, koji su onomad podigli postupak pa se uopće nisu pojavili na ročištima, i sada njihova djeca. To me zanimalo, jer nam se stvarno ne da vući opet po sudovima. A još manje zbog nekakvih sanjarenja o mogućoj milijunskoj vrijednosti ostavštine. Nama ona ima emocionalnu vrijednost, zbog toga bi i je donirali instituciji koja će se stručno brinuti o njoj.

Dobar dan, imamo jednu zavrzlamu oko koje smo dobili nekoliko proturječnih pravnih savjeta. Ostavitelj je preminuo početkom 2002.godine bez pismene oporuke. Bavio se obrtništvom dugo godina, i zadnjih 30tak godina je privređivao i živio sa jednim od nasljednika. Točnije, bavili su se fotografskim obrtom. Nasljednici su bili njegovo četvero djece. Na ostavinskoj raspravi nakon njegove smrti, sud je utvrdio da je raspolagao sa nekretninama i par pokretnina i donio rješenje da se utvrđena imovina dijeli jednako na sve nasljednike/potomke. Napominjem da u ostavinskom rješenju u pokretninama nije spomenuta fotografska ostavština. Raspodjela nekretnina se između djece sporazumno dogovorila. Jedan od potomaka se u cjelosti odrekao svojeg 1/4 nasljedstva u korist ovoga s kojim je ostavitelj živio i privređivao. Nekoliko mjeseci nakon ostavinske, preostalo troje sinova, uključujući ovog koji se odrekao ostavštine, podižu prijedlog o naknadno pronađenoj imovini, točnije o fotografskoj ostavštini koja je ostala kod prvog sina s kojim je ostavitelj živio i privređivao. Kako se nitko od tih troje sinova nije pojavio niti na jednom ročištu, niti su poslali dokaze, a niti platili troškove zatraženog predujma, tri godine kasnije sud je donio rješenje o obustavi postupka temeljem čl.153. st. 3. ZPP koji se zakon podredno primjenjuje u ostavinskom postupku. Sada, 12 godina kasnije nakon smrti ostavitelja, potomci dvoje sinova koji su u međuvremenu preminuli, i treći sin žele ponovno pokrenuti postupak o istoj naknadno pronađenoj imovini. Prvi sin je u međuvremenu darovnim ugovorom prenio pomenutu ostavštinu na svoju kćerku što i je prvenstveno bila želja ostavitelja mada nije napisao oporuku misleći kako će biti dovoljno usmeno izražavati svoju želju, za što postoje i svjedoci. Pitanje glasi imaju li ostali potomci pravo pokrenuti postupak nakon toliko vremena i rješenja o obustavi postupka? I da li je moguće da ta fotografska ostavština nije pomenuta u ostavinskoj raspravi zbog činjenice da su ostavitelj i prvi sin živjeli i privređivali zajedno? Nije nam namjera ulaziti u prevelike konflikte radi ostavštine ali dobili smo nekoliko različitih pravnih savjeta, od onog da pomenuti potomci imaju pravo na svoje dijelove do toga da je u međuvremenu nastupila zastara za potraživanje pomenute naknadno pronađene imovine, stoga ne znamo može li se uopće podizati ponovni postupak ili tražiti obnova ostavinske rasprave. Zahvaljujem

Proces je jednostavan, odnesite dokazni materijal prvo na MUP, a potom na DORH. Za svaki slučaj, uz dva svjedoka, odnesite dokazni materijal kod javnog bilježnika. Možete podići i privatnu tužbu uz sve ostalo. Osobno bih preporučila angažiranje odvjetnika, ipak se puno bolje u tome snalaze. U državi ima nekoliko ureda koji imaju iskustva s takvim slučajevima. I naoružajte se strpljenjem. Lijep pozdrav

Bok, ukratko, u ovoj godini ostvariti ću dobit od cca 90.000 kuna te od osnutka 2008. do danas podignuo sam 128.000 kuna koje se vode kao da su u blagajni. Od 1.1.2013. prestao bih sa poslovanjem preko tvrtke. Dugujem dobavljačima u zemlji nekih 10.000 kuna. Tvrtka nema zaposlenih jer nisam bio u mogućnosti te stoga nije bilo moguće prikazivati nikakve troškove. E sad, taj novac koji bi trebao platiti nemam jer je otišao na golu egzistenciju. Knjigovođa ne zna ništa o tome a ja ne znam koga pitati. Pitanje dakle glasi što se meni kao odgovornoj osobi najgore može desiti?

Pozdrav, samo savjet, ukoliko misliš i dalje zarađivati na isti način probaj otvoriti račun u nekoj zemlji koja ima ugovor o izbjegavanju dvostrukog oporezivanja sa SAD-om jer će ti sve skupa (naš i njihov porez) pojesti zaradu. Mi smo u istoj "banani" već dvije godine. Ukoliko ti firma koja traži od tebe plaćanje američkog poreza već nije automatski odbila porez od zarade tada jednostavno daj nalog za isplatu i ne okreći se. Mogao bi imati problema zbog toga samo ukoliko tražiš recimo vizu za SAD. Naše je iskustvo da se od zarade ili automatski odbija porez od 30% ili ti samo šalju upozorenja o dugovanju svjesni da ti ga ne mogu naplatiti. Usput, i AmCham, američka gospodarska komora, je već nebrojeno puta tijekom godina tražila da naši potpišu više double treaty ali izgleda da je nečiji privatni interes iznad svih drugih.

Dobar dan dragi ljudi, da li netko zna koji je maksimalni mjesečni iznos loko vožnje koji se može iskoristiti? Po prirodi posla puno putujemo po Hrvatskoj (doslovno po cijeloj zemlji) a knjigovođa uistinu ne zna do kojeg iznosa se mjesečno smije zaračunavati loko vožnja bez da navučemo bijes i sumnju nadležnih osoba. Lijep pozdrav

To sam i pretpostavljala, hvala puno. Znači da pri slijedećem napadu mogu slobodno susjeda prijaviti i angažirati odvjetnika. Puno hvala još jednom.

Poštovani, zanima me postoji li zakonski opravdan razlog za slijedeću situaciju: - majka mi je vlasnik stana u manjoj stambenoj zgradi u Puli - susjed (vjerojatno nevažno ali je poznati odvjetnik) tvrdi da je uvođenje plinske instalacije u zgradu zakonski obavezno te da ukoliko majka ne pristane na uvođenje plina iz bilo kojeg razloga on kao nezadovoljna stranka ima pravo tužiti majku i tražiti od nje da proda svoj stan i iseli?!? Kao informaciju navodim da je 5 stanova u zgradi od kojih njih 2 žele uvođenje plinske instalacije (i novu fasadu, kad smo već kod toga) ali ovi ostali nisu u mogućnosti izdvajati mjesečno preko 500 € nekoliko godina, koliko bi iznosili radovi. (posebice penzioneri, poput majke). Moram naglasiti da je bolesnoj majci pritisak neizdrživ jer je dotični susjed jučer doslovno prijetio majci izbacivanjem iz njenog vlastitog stana na takav ružan način da razmišljamo prijaviti dotičnog policiji te ga osobno tužiti za prijetnje i uznemiravanje. Dakle pitanje glasi : da li je uvođenje plinske instalacije u stambenu zgradu obavezno za sve stanare te da li svi moraju financijski sudjelovati bez obzira što neki ne žele uvođenje plina? Lijep pozdrav i zahvaljujem na odgovoru.

Poštovani, bavimo se multimedijom i nedavno smo sklopili ugovore sa par američkih tvrtki ali smo naišli na problem. Naime, izgleda da Hrvatska nije potpisala ugovor o reciprocitetu sa SAD-om pa ispada da smo obavezni plaćati porez i tu i tamo. U dobroj namjeri smo potpisali ugovore kao pravna osoba i sada nas izgleda čeka obvezna prijava njihovom IRS-u (odlepršati će divnih 30% zarade) a s obzirom da je prijavljena hrvatska tvrtka morati ćemo razveseliti i našu Poreznu jer se novac šalje na tvrtkin račun. Postoji li način da se izbjegne dvostruko oporezivanje ili nam je pametnije da registriramo tvrtku u Sloveniji?

Razmišljamo o kupnji zemljišta sa slijedećim problemom. Naime, vlasnik je prije 2 godine sklopio predugovor u kojem je nakon primljene kapare potpisao da će ostatak dogovorenog iznosa primiti nakon što kupac dobije građevinsku dozvolu za kuću na tom zemljištu. U ove dvije godine kupac zemljišta nije poduzeo ama baš ništa da bi dobio potrebnu dokumentaciju za gradnju, stoga se vlasnik ponovno odlučio na prodaju. Nama je rekao da se, ukoliko u predugovoru nije naveden točan vremenski rok izvršavanja obaveza i zaključivanja kupnje nekretnine, nakon dvije godine predugovor poništava. Da li je u vlasnik zemljišta u pravu? Lijep pozdrav

Hvala Bovu, problem će možda biti u tome jer je tvrtka koja je izvela radove na krovu, u međuvremenu, bankrotirala. Na to se trenutno vade. Ukratko, vrijeme je za borbu. Lijep pozdrav.

Marijeta puno hvala! U svakom slučaju znači prvo ću probati sa kolačima a onda sa tužbom. Puno hvala još jedan put!