Ostavinska je provedena, brat i ja smo nazalost bili maloljetni, a zasto se majka nije odrekla... vjerojatno je trebala. Ali tada je dug na kucu bio,kako kazem, malo vise od 20000 maraka, tako da se pretpostavljam isplatilo uzeti i takvu kucu, pa si opet u plusu ako ju budes morao prodati. Nismo znali da ce stvari tako odviti, da ce druge stvari razvuci prodaju kuce, da ce njena vrijednost pasti ,a da ce se dug nagomilati...
Uzeo je ovu drugu vrstu kredita, kredit je glasio na firmu, a on kao financijski direktor jamcio svojom nekretninom.
Hvala puno na ovom savjetu. Banka za sada kao da ne postoji, ni traga ni glasa od njih. Dapace, MI smo bili ti koji su se NJIMA javili da pitamo sto je s tom zabiljezbom na kucu. Oni ni papire nisu mogli naci, trajalo je to godinama. U meduvremenu je tu banku, ne znam smijem li spominjati imena, preuzela druga, veca banka i mozda su u tom kaosu pogubili papire. Nisu nam mogli pomoci u Sl. Brodu, nisu u Osijeku, i tek kada smo uz pomoc poznanika, koji poznaje nekoga malo viseg u hijerarhiji, dosli do glavnog sjedista u Zagrebu, uspjeli su pronaci povijest te zabiljezbe, i tada smo saznali kolika je tocno bila osnovica i sokirali se zateznim kamatama.
Banka je prije same propasti oceve firme pravovremeno reagirala i iz firme, dok je jos bilo nesto sredstava, namirila gotovo sav dug. Znali smo da je ostalo nesto malo, ali nadali smo se da su i to uspjeli na kraju izvuci i da zapravo nema nikakvog duga kad nas nitko nikada nista nije trazio. Tek smo dolaskom u Zg saznali da je to nesto duga ostalo i u meduvremenu naraslo.
Ma ne znam, konfuzna situacija, ali ja mislim da je banka pogrijesila, da su izgubili papire i da bi, u idealnom svijetu, trebali obrisati tu zabiljezbu. No, kako kazem, ni ne moraju, nek si uzmu kucu al nek tu bude kraj. A ne pola milijuna nekakvog duga za koji je znam komu na kraju pripada, ali se pribojavam da ce nas zahvatiti.
Hvala za savjet o zastari.