jhk

hvala svima. nadam se da vise neće biti ni vrijeđanja, iako mislim da cim nesto pokrenem biti ce svega. Sin bi se i pomirio. Mozda mu i uspije ako udovolji svim njenim prohtjevima i pretvori se u osobu kakvom bi ga ona htjela da bude. No to bi svakako znacilo sto manje kontakata sa njegovom obitelji. Sada nemam kontakt ni sa njim ni sa djetetom. Pa ne znam ni da li se bar on moze cuti sa malenim. Ostala dva sina mi govore da pustim vremenu da ucini svoje, ali meni je tesko znati da je dijete daleko i od oca i od majke samo zbog njene pakosti. A mogao je cijelo ljeto imati oboje jer gradic gdje majka radi je samo 10 minuta voznje od mene i oca. No ona je dijete rodila i njeno je i gdje ide ona ide i dijete. a ispalo je da je dijete 600 km daleko od nje.

Imam 3 sina i baka sam dvojice prekrasnih unuka. Dečki se vole kao da su braća. No sin, otac jednog od unuka i njegova partnerica (nisu vjenčani), stalno se razilaze, pa mire vec 4 godine odkako se dijete rodilo. Ljeti bi majka radila u nasem gradu na moru i bila u mom stanu, sa mojim sinom i djetetom, a cim bi se sezona priblizila kraju, jednostavno je nasla razlog da ode u svoj grad 6 sati vožnje udaljen. Vjecite svađe sa mojim sinom pa mirenja. tako je bilo i ove godine. omogučila sam joj da bude sa unukom u stanu da odradi sezonu iako je bila u svađi sa sinom. onda su se pomirili, Bogu hvala. Tada je dosao moj najstariji sin sa obitelji na unukov rođendan, i maleni ih toliko voli, jer se kad su ovdje uglavnom oni o njemu brinu, da ih je često zvao mama i tata iako su mu objašnjavali da oni to nisu. Djetetova majka, potpuno asocijalna, kao i svaki put prije toga, nije se udostojila niti pozdraviti ih. Tabila bi se u sobu, gledala sapunice i ni rijec sa progovori. ovaj sam joj put ja prigovorila da to nije kulturno i sto su joj oni ucinili da se tako ponasa. I tu je pukla "ljubav". Nakon par dana dok sam se ja raspravljala sa sinom oko rezija, izletjela je iz kupatila i divljacki pocela urlat na mene, vrijeđat me...pred djetetom i sinom, da je meni od štitnjače pozlilo i izasla sam iz svog stana i spavala kod prijatelja. Tada je u dogovoru sa svojom majkom, pokupila dijete, odvela ga kuci, ostavila svojim roditeljima koji su oboje u invalidskoj mirovini i otac plus pije, i vratila se na more. Centar u njenom gradu dao je privremenu skrb njenim roditeljima pored oca koji je u njenoj blizini i bake. S obzirom da otac ne reagira, ja nemam nikakav kontakt sa djetetom...ni telefonski ni preko vibera...iako sam se sve ove godine najvise ja o njemu brinula kada je bio ovdje. Jos mi se prijeti da nikad dijete vise vidjeti necu. Sto ja kao baka (suprug je preminuo prije 8 mj.) mogu uciniti da dobijem dijete na par tjedana da bude na moru i uopce da ga vidam i imam kontakt s njim. Postoji li centar iznad lokalnih centara gdje se mogu obratiti, jer sluzbenici centra u njenom gradu zive u njenoj zgradi..normalno da su njima naklonjeni. Njen me brat porukama izvrijedao da sam psihicki bolesnik, da neka idem psihijatru.. da nikad ni u ludilu necu vidjet dijete osim na sudu... Ja sam jos u radnom odnosu, imam vlastiti stan pa mi jos i prijeti, iako nikad nisu bili na sudu, da sve ovo sto sin nije davao za dijete da cu morat ja. A on nije davao jer je cijelo ljeto placao i za nju i cuvanje dijeteta a ona je uvijek svojevoljno otisla iako je imala gdje biti jer je bolesno navezana na majku i nesposobna za odgovoran, samostalan zivot ( po cijele dane bi visila na telefonu sa majkom dok bi djetetu pustala crtice...to je njena briga oko njega). Sto mi je činiti? Uzasno me boli da se dijete seli ko paketic; da maleni sluzi kao predmet preko koga se pakosti. Hvala na svakom savjetu.