mladen99

Molim navedite zakon i stavke u njemu koje reguliraju odnose i (ne)mogucnosti suvlasnika kod ovakvog iznajmljivanja.

Izgleda da nisam dobio odgovor na osnovno pitanje: Kako mozemo radove koji nisu navedeni u Zakonu o obnovi zgrada oštečenih potresom na području Grada Zagreba (Cl. 16, st. 8, niti u bilo kojem drugom clanku tog zakona), dakle, koji ne ugrozavaju statiku ili izgled zgrade i koji su obuhvaceni projektom prihvacenim i placenim od strane GSKG-a i koji su dopusteni svakom individualnom suvlasniku, platiti iz pricuve bez 100%-tne privole svih suvlasnika kako trazi GSKG? (Napominjem da je iznos pricuve 3 puta veci od ukupnog iznosa radova, tako da se taj zahtjev moze interpretirati i kao sukob interesa po kojem GSKG nastoji zadrzati sto vise sredstava u svojoj blagajni.) Da li neki drugi upravitelji omogucuju placanje takvih radova uz natpolovicnu vecinu, tj., da li je 100%-tno ogranicenje pod gore navednim uvjetima zakonski valjano?

Spitfire: "Pa neka potpiše suglasnost za bušenje a vi ostali ćete donijeti odluku da se poboljšica napravi iz pričuve ako je moguće da se time ne ugrožava podmirivanje radovitog održavanja." On potpise suglasnost za busenje i mi svi da ne ugrožava podmirivanje redovitog održavanja (imamo dovoljno novaca), ali da li mi nakon toga mozemo "donijeti odluku da se poboljšica - dakle i busenje - napravi iz pričuve"? Jer GSKG moze reci da i dalje vrijedi da za opeterecenje pricuve busenjem trebamo 100%-tnu suglasnost i da to ne mozemo "svojevoljno" promijeniti nasim potpisima. Sto se tice Zakona.hr, da, to je bio problem mog PC-a. Sa site-om je sve OK. Isprike za moje netocne navode.

Spitfire je napisao: "Može, uz suglasnost ostalih suvlasnika. To što se u takovim slučajevima uglavnom to napravi brzinski bez ikakovih pitanja i znanja drugih, to je već neki drugi problem. Ili u prijevodu ne znači da je legalno napravljeno." Ne. Nesporazum. Jos jednom: Svi vlasnici osim jednog hoce da im se probusi rupa za dozraku kondenzacijskog bojlera po projektu i da to ide iz pricuve. Onaj jedan koji nece kondenzacijski bojler se _slaze_ da svi ostali probuse rupe samo nece potpisati da to ide iz pricuve i kaze da to svi slobodno mogu uciniti na svoj trosak. Dakle, pozivanje na neku ilegalnost je neprimjereno i moja prva recenica ima sljedecu eksplictnu formulaciju: Ako je nesto krivo onda je krivo to sto svaki stanar uz suglasnot svih (100%) stanara i po legalno prihvacenom projektu moze dati izbusiti tu rupu na temelju tog projekta kod bilo kojeg izvodjaca na svoj trosak, a ne moze ga pokriti iz pricuve zbog toga sto jedan od stanara ne zeli bojler, slaze se da svi ostale probuse rupu, ali ne zeli potpisati da taj njihov trosak ide iz pricuve. Sto se linka na zakone tice, ja sam zapravo bio otisao na i referirao na https://zakon.hr (Procisceni tekstovi zakona). Tamo se nista ne moze kopirati ni pretrazivati. Zabunom sam bio rekao da su to Narodne novine. Obje informacije su korisne.

Cl. 16: Nacini obnavljanja ostecenih zgrada. Provlacenje cijevi za bojlere po mom shvacanju ne potpadaju pod ovaj Cl. 16, a jos manje pod njegov stavak 8. Ja mozda "krivo postavljam stvari", ali izgleda samo s obzirom tumacenja koja mi se ne cine pravim. Sto se tice, "vanjski zid pa da nije nosiv" rupa ide iznad 50 cm sirokog prozora kroz cigle iznad traverze koja je iznad prozora. Ako je nesto krivo onda je krivo to sto svaki stanar moze dati izbusiti tu rupu na temelju projekta kod bilo kojeg izvodjaca na svoj trosak, a ne moze iz pricuve. Time svi argumenti o sigurnosti, namjeni, projektima od prije 100 godina i zastiti zgrada padaju u vodu i ja bih i dalje trazio tumacenje koje stiti pravo odlucivanja vlasnika o vlastitim sredstvima (pricuvi) na suvisao nacin. Kad bi argumenti koje ste naveli bili primarni onda niti jedan vlasnik u Zagrebu ne bi smio instalirati kondenzacijski bojler ni na koji nacin jer bi to po Vasem bilo u suprotnosti sa sigurnoscu, namjenom, originalnim projektima i zastitom prvobitnog izgleda zgrada. > > (po obicaju zakon se ne moze ni kopirati ni pretrazivati; dobro je da vise nije na latinskom) > Naravno da može, samo treba potražiti. U Narodnim Novinama gdje se svi zakoni objavljuju ne moze. Gdje je, kazete, mirror Narodnih Novina s kojeg se mogu kopirati i pretrazivati zakoni? Molim link. To bi, mislim, mnogima bilo jako korisno.

> Zakon o obnovi zgrada oštečenih potresom na području Grada Zagreba Koji clanak? (po obicaju zakon se ne moze ni kopirati ni pretrazivati; dobro je da vise nije na latinskom) > Zadiranje u zajednički nosivi zid bušenjem i umetanjem u isti usisnu cijev (pa bila ona 10 cm ili 1 m) sigurno nije određeno projektom kao dio namjene istoga, pa kako bi tim radovima preuredili i izgled fasade bila bi potrebna suglasnost svih suvlasnika. Zid nije nosiv, fasada je dvorisna i 10 m uvucena izmedju zgrada (ne vidi se ni iz dvorista) i busenje je predvidjeno projektom, pa je sad namjena zida da sadrzi cijev. Ocekujem da ce nam clanak gornjeg zakona pruziti neku fleksibilnost. Dakle, koji clanak?

Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima cl. 41 1. Posao uvodjenja instalacijskih cijevi za kondenzacijski bojler nije promjena namjene stvari vec samo drugacija izvedba iste stvari; ali ako je i jeste, onda je to promjena namjene ispusnog dijela sistema (natpolovicna vecina) jednako kao i usisnog dijela sistema (100%-tna vecina?); 2. Veci je popravak sanacija dimnjaka i instalacija ispusne cijevi 10 m duzine (natpolovicna vecina), nego instalacija usisne cijevi od 1 m duzine (100%-tna vecina?); 3. (Na)dogradjuje se ispusna cijev (natpolovicna vecina) jednako kao i usisna cijev (100%-tna vecina?); 4. Preuredjenje je jednako instalacija ispusnog dijela sistema (natpolovicna vecina) kao i usisnog dijela sistema (100%-tna vecina?). Dakle, Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima cl. 40 i 41 ne daju odgovor na pitanje po kojoj pravnoj osnovi bi za instalacija ispusnog dijela sistema bila dovoljna natpolovicna vecina, dok bi za instalaciju usisnog dijela sistema trebala 100%-tna vecina. Ili mozda postoji tumacenje cl. 41 kojeg ja ne vidim. Ako je moje tumacenje tocno, koji su pravni putevi da prisilim GSKG da prihvati da je i za instalaciju ispusnog dijela sistema jednako kao i za instalaciju usisnog dijela sistema dovoljna natpolovicna vecina?

Ono sto bih od nekog htio dobiti na ovom forumu je po kojem zakonu i kojem clanu su za navedeni dio sanacije dimnjaka potrebni potpisi 100%-tna vecine vlasnike da bi mogla ici iz pricuve.

U medjuvremenu sam identificirao zadnjeg vlasnika (4%). Dakle, sad, kad smo na volji svih vlasnika da potpisu ili ne potpisu, ostaje samo pravno pitanje: po kojoj pravnoj osnovi projekt izvedbe usisnog dijela sistema moze ici iz pricuve uz potpise natpolovicne vecine vlasnika, a izvedba zahtijeva 100%, tj. potpise svih vlasnika? Tj. po kojoj pravnoj osnovi u neboderu od 20 katova u vlasnistvu od 200 ljudi moze jedan od njih drzati preostalih 199 kao taoce?

Nasa zgrada (ja sam predstavnik vlasnika) ima 12 suvlasnika i trebamo napraviti sanaciju dimnjaka koji su osteceni u potresu. Uveli bismo kondenzacijske bojlere za koje ipusne cijevi (za dim) idu kroz dimnjake, a usisne kroz rupu u fasadnom zidu kupaone koja se treba busiti busilicom s dijamantnom glavom. Ta rupa i montaza cijevi od i kroz nju je skuplja od montaze ispusne cijevi. GSKG koji je nas upravitelj tvrdi da ispusne cijevi mogu ici iz pricuve uz potpise natpolovicne vecine vlasnika, ali da za usisne cijevi i busenje trebaju potpisi svih vlasnika. To nam je problem jer nam je jedan vlasnik sobice u podrumu od 20m2 (4% udjela) potpuno nepoznat i ne znamo kako bismo ga kontaktirali. Da li je to sto tvrdi GSKG da trebaju svi potpisi tocno? Po kojem propisu ili zakonu? Neki kazu da je 95% dovoljno. Cini mi se besmislenim da se onemogucuje instalacija ekoloskog sistema iz pricuve, dok se istovremeno omogucuje instalacija zagadjivackih bojlera s otvorenim lozistem iz nje, posebno sad kad su svi vlasnici voljni zamijeniti svoje stare bojlere novima i kad im drzava te nove bojlere placa.

Proslo je dosta vremena, no, sad kad sam vec naisao na vlastiti stari post, da kazem kako se sve to zavrsilo. Sve skupa je trajalo oko dvije godine. Cekanje nije bilo problem jer smo susjed i ja koristili njegov wi-fi i dijelili troskove tijekom te dvije godine. Zalio sam se HAKOM-u i oni su presudili da mi Iskon mora uvesti internet bez komunikacije preko mobitela, dakle, samo uz e-mail komunikaciju. Oni su to prihvatili, ali opet nisu komunicirali. Onda sam se prituzio HAKOM-u koji je sad vec bio iznerviran i ostriji, pa Iskon nije imao izbora nego poslati tehnicare da me cekaju pred kucom do vremena kojeg smo dogovorili e-mail komunikacijom.

45 dana - clanak ugovora: "Sukladno Općim uvjetima Iskon Interneta d.d. objavljenim na adresi www.iskon.hr/uvjeti_koristenja ovaj Zahtjev zajedno s Općim uvjetima Iskon Interneta d.d. čini Pretplatnički ugovor. Nakon što Iskon zaprimi potpunu i valjano ispunjenu dokumentaciju, utvrdit će tehničke i administrativne mogućnosti za isporuku usluge na traženoj lokaciji. Usluga će biti isporučena najkasnije u roku od 45 dana od dana potpisa jedinstvene izjave/zahtjeva za zasnivanje pretplatničkog odnosa, odnosno datuma sklapanja ugovora." Vi pisete: "opći uvjeti teleoperatera na koje ste pristali potpisivanjem ugovora nisu javno objavljeni i ne predstavljaju izvor prava u širem smislu, pa bez uvida u ugovor i opće uvjete ne može se dati manje općenit odgovor. " Hocete li reci da korisnici ne mogu dobiti uvid u tekst opcih uvjeta koji potpisuju ili hocete reci da Vi ne mozete dobiti uvid u opce uvjete? Da li ih ja mogu dobiti? U tom slucaju cu ih objaviti pa ce svima biti dostupni. Sam ugovor se svodi na gore navedeni tekst - ostalo su tehnicki podaci (vrsta linije, brzina, adresa,...) i onda na kraju "Ugovor je sklopljen putem sredstva daljinske komunikacije". Zatim kazete "Nejednakost ugovornih strana je izvanpravna, nije zakonska." Molim definiciju od "izvanpravna". Usporedba s radnik-poslodavac odnosom ne doprinosi karakterizaciji ugovora niti specificira "izvanpravnost". Vi kazete "imate pravo tražiti raskid ugovora". No, ja sam eksplicitno naglasio da ne zelim raskid ugovora vec uvodjenje ugovorene linije. Mislim da se nismo makli dalje od pocetka. Moje je pitanje bilo, sto se moze uciniti. Korak po korak. I na osnovu kojih clanaka kojih zakona. Molim konkretne odgovore u smislu na koju instancu moze korisnik otici i pokrenuti postupak koji bi vodio uspunjenju obveze preuzete ugovorom i na koje se zakonske clanke korisnik treba na toj instanci pozvati. Na kraju ste napisali: Definicija diskriminacije koju sam kopirala, nalazi se u čl. 1. Zakona o suzbijanju diskriminacije, ali i čl. 14. Ustava RH. Ponavljam, nije Vam odbijeno pružanje usluge zbog činjenice neimanja mobitela, ugovor ste uspješno potpisali. Vi izgleda hocete reci da mi Iskon nije poslao izjavu da mi nece uvesti uslugu ako ne budem s njim komunicirao mobitelom. Ali to nije valjana definicija diskriminacije. Ako Iskon niti jednom korisniku koji ne komunicira mobitelom ne zeli uvesti liniju, onda je to diskriminacija bez obzira da li je Iskon deklarira ili ne. Usput, koja je procedura na uvodjenje amandmana čl. 1. Zakona o suzbijanju diskriminacije (za dodavanje "diskriminacije po vrsti komunikacije")?

Nije mi jasno kako to da teleoperater sudski moze od klijenta dobiti iznos vezan uz raskid ugovora, a klijent ne moze dobiti preuzetu teleoperaterovu obvezu iz ugovora koja se svodi na neispunjenje ugovora po kojem je obvezan uvesti liniju u roku od 45 dana pa je to de facto i de jure raskid ugovora. Mozete li objasniti tu nejednakost? Molim clanke iz ZOO po kojima to nedvosmisleno slijedi. S druge strane, ovo "Vama nikakva usluga ustvari nije uskraćena zbog toga što želite komunicirati e-mailom, samo je komunikacija otežana" ne stoji, jer je po ugovoru teleoperater obvezan uvesti liniju u roku od 45 dana. Sto se tice "povećanog opsega posla na strani teleoperatera", to se ne moze tvrditi jer se ne zna u odnosu na sto bi se ikakvo povecanje moglo pojaviti buduci da nigdje u ugovoru teleoperater ne pretpostalja da se komunikacija oko postavljanja linije obavlja i treba obavljati mobitelom. Moglo bi se isto tako tvrditi, buduci da je ugovor vec zakljucen preko interneta, da njegova realizacija preko novog medija, mobitela, zapravo vodi povecanom opsegu posla. Sto se tice diskriminacije, odakle citirate "na osnovi rasne ..."? Ja ne sumnjam da je to tako, samo bih volio znati gdje je to definirano. I koji je nacin da se definicija diskriminacije prosiri. Konkretno, za ovaj slucaj bi trebalo dodati "diskriminaciju po vrsti komunikacije". Sto se tice "Ili ste još nešto propustili reći u svom početnom postu?" nema niceg propustenog u postu. Niceg nema sto nije tamo. Sto se tice "tona", ja nisam nikom "ucinio uvredu" vec sam samo pozivao na davanje konkretnijih informacija, sto ste Vi, npr., uspjesno ucinili.

Ja sam, naravno, napravio to sto se spominje: 1. prigovor operateru - vidi originalni tekst (tri puta - uvijek isto: doci cemo, ne dolaze; na zadnji nisu do sad odgovorili); 2. dopis potrosacackoj udruzi - nisu odgovorili; 3. sud casti je irelevantan i nema nikakvu tezinu za kompanije. Molim za pravni scenario ciji bi ishod bio da teleoperater ispostuje ugovor i dodje uvesti liniju nakon komunikacije preko iskljucivo e-mail-om. Korak po korak, do eventualno EU suda.

To sve znamo. Ja bih lijepo molio pravnike da izloze detaljan moguci pravni postupak koji doveo do toga da prisili teleoperatera da uvede internetsku liniju o kojoj je sklopljen ugovor klijentima koji ne koriste mobitel i to korak po korak. Tome sluzi ovaj forum, zar ne? Molim laike da se suzdrze od davanja komentara koji su svima poznati.

Ja bih da se koncetriramo na pitanje: "Sto se tu moze uciniti?" Prevara ili diskriminacija, svejedno.

Jedan operater fiksnih i mobilnih usluga izgleda ne uvodi internet korisnicima koji ne koriste mobilni telefon. Scenario je ovakav: 1. korisnik se internetom prijavi teleoperateru da bi uveo internet prikljucak u svoj stan; 2. Teleoperater mu posalje ugovor koji se automatski smatra obostrano potpisanim; 3. Za fizicko uvodjenje linije teleoperater e-mailom trazi broj mobitela; 4. Korisnik odgovara e-mailom da ne koristi mobitel i da moli za dogovor o danu i satu kad bi instalateri dosli uvesti liniju; 5. Teleoperater odgovara da na "inzistiranje" korisnika pristaje odraditi uvodjenje putem e-maila ali da bi preferirao kontakt putem mobitela i pita "da li Vam odgovara sutra"; 6. korisnik kaze da mu odgovara i navede raspon, npr. od 15 do 16 sati kad bi bio kod kuce; 7. instalateri se ne pojavljuju u navedeno vrijeme niti korisnik dobiva ikakvu obavijest o tome; 8. korisnik ponovo salje e-mail i pita za novi termin; 9. Teleoperater ponovlja da bi preferirao kontakt putem mobitela ali ponavlja da ce ipak "izuzetno" odrediti uvodjenje putem e-mail i pita "da li Vam odgovara sutra"; 10. korisnik ponovo kaze da mu odgovara i navede kad bi bio kod kuce; 11. instalateri se ne pojavljuju u navedeno vrijeme niti korisnik dobiva ikakvu obavijest o tome; itd. itd. ponovo i ponovo. Ovo je ociti primjer diskriminacije korisnika koji hoce i ima pravo sve sam obaviti. Korisnik iz raznih razloga moze ne koristiti mobitel: ako je hendikepiran, ako je gluhonijem, ako jednostavno ne koristi mobitel, ako nema mobitel, itd., a ne zeli da itko drugi zastupa i dogovara bilo sto u njezino/njegovo ime. U ugovoru ne pise da korisnik mora imati mobitel. Sto se tu moze uciniti?