Prva presuda je bila 2005.godine kada je bila u toku rastava braka i dodjeljeno je 500 kn alimentacije i od toga,naravno ništa nikada nije uplaćeno. Sljedeći put na sudu smo se vidjeli kada sam ja upisala 2. razred gimnazije,znači 2010. godine,povećana je alimentacija na 1.100,00kn i dve mjeseca nakon te presude je plaćano zatim smo se opet vratili na staro. Te 2010. godine osuđen je na kaznu zatvora od 6mjeseci -uvjetna osuda a kazna se neće izvršiti ako okrivljenik u roku od 2 god ne počini novo kazneno djelo,nadoknadi sve obroke i nastavi redovno plaćati uzdržavanje,na kraju piše da je rok žalbe 8 dana,naravno žalba je podnesena i agonija se produžila iako je sud uvidio da mi otac bježi od obveze plaćanja i laže sudu da ne radi,a ima primanja od 5.000,00kn itd. Za sve to vrijeme sam se ja redovno školovala,točnije do 2013.godine srednjoškolsko obrazovanje,zatim sam upisala fakultet. Zadnja presuda bila je 11. srpnja 2014. godine kada se opoziva uvjetna osuda ,te se određuje kazna zatvora u trajanju od 6mjeseci,također na istu se može žaliti u roku 15 dana Županijskom sudu. Tada smo majka i ja odustale jer jednostavno smo bile umorne od bitke koja se vodi oko nečeg na što ja , u normalnom svijetu,imam pravo.