MajaPcelica

Nisam iz Zagreba. Na žalost iz Istre sam. Plaću primam, prema rješenju potpisanom prije 16 g a to je najniže stučne spreme tj čistačice i bez obzira koliko i šta ja radila, plaća i rješenje je uvijek isto. U zadnjih 1,5 g, kako su mi reki ( od sutra si u pisarnici do povratka kolegice s bolovanja ), pristala sam i vidjela to kao priliku da ću tu i ostati, znajući da se ona neće vraćati a ja ispunjavam sve uvjete za taj posao. Međutim, sada kada je ona službeno predala zahtjev za umirovljenje a unatrag pola godine na svaki moj upit da li ću imati šanse da mi se promjeni rješenje i da me se preraspodijeli tj ostavi tu gdje jesam, nikada nisam dobila odgovor. Samo šutnju. Sada je situacija takva da sam načula da će raditi izmjene poslovnika za to radno mjesto prilikom raspisivanja natječaja( što naravno mogu to napraviti ) ali to isključuje mene iz cijele ove dosadašnje priče jer nemam položen državni stručni ispit. Nekakako se pomiriš s tim da su te iskoristili do kraja uz sav stres , trud, zalaganje, dokazivanje, rad, šutnju na svako njihovo okrivljavanje, ali da su bar toliko zahvalni pa rekli ( hvala što si dala sve od sebe i što nas izvukla kada je bilo potrebno ). Probat će mo dati neku naknadu za rad koji si uložila..... Tako sam shvatila da će me nakon natječaja opet vratiti tamo gdje zapravo i spadam po rješenju. Kao da se ništa nije dogodilo. Postavljam pitanje, da li bih ja mogla od njih zakonski potraživati da se sporazumnim raskidom ugovora nagodimo ( mirnim putem jer planiram otići iz te bolesne sredine ) i da mi obračunaju razliku u plaći, s kamatama, naravno, za koju sam bila zakinuta dok sam obavljala složenije i odgovornije poslove, ili na to nemam pravo s obzirom da sam ( možda ) sukrivac u cijeloj priči jer sam obavljala poslove za koje nemam službene ovlasti ni rješenje, a po njihovom nalogu ? I da napomenem da sam pola godine paralelno radila i posao spremačice i posao u pisarnici tj pola radnog vremena jedno a pola radnog vremena drugo. Ako im budem bilo čime , kroz razgovor, nagovijestila da ću potraživati svoja prava preko radnog suda, bojim se da će pronaći način da pobiju sve moje tvrdnje iako postoji dokaz da sam radila to što sam radila ( razne narudžbenice, prijemna pošiljka, otprema pošte, potpisi na poštu za koju nisam imala službene ovlasti, zaprimanje natječaja..... itd ) To je proces koji bi se trebao dokazivati tj utvrđivati bez njihovog znanja jer rad u takvim institucijama, itekako se zna zataškati. Nema šanse da ću postići bilo šta normalnim razgovorom jer ako nisam uspjela da mi kao " ljudi , kolege i nadređeni " kažu bar jednu riječ pohvale ili bar da su rekli, nemoj se nadati ničemu jer imamo druge planove. Hvala što si nam uskočila. Odužićemo se za to. Ako se ne želiš vratiti na staro , bar pokušaj naći neki drugi posao....., u tom slučaju ne očekujem niti da će me posluštati ,dati podršku ili zaštitu prava kao poslodavac ( lokalna UPRAVA ) za ono za što mi je ne daje ni On a ni oni koji se tim zakonom bave, od samog početka a po čijem usmenom nalogu , radim sve što radim. Žalosno je to što se u državnim službama rade stvari koje se rade a da se odgovara samo za neke propuste kao što su natječaji u investicijskim fondovima a kada je u pitanju zaštita službenika i namještenika, od toga nema ništa. Nekako dođe da je najbolje raditi kod privatnika koji će te nagraditi ako radiš a ako ne radiš, naravno da će te poslati doma. Dok ovdje, što više radiš, to manje vrijediš i sve jedno te poslati doma jer će te na to " natjerat " Rad u takvim institucijama je samo za one koji se " uhljebe " i čaku penziju i prave se da rade. Nije ni čudno što kao Država propadamo. Isprike ako sam malo ogorčena izjavama, jer ne vidim izlaz iz ovoga.

Molila bih još jedan savijet. Ako bih se odlučila mirno se povući i na taj način sebe poštedila dodatnih stresova, tako što bih našla drugi posao pa priložila sporazumni otkaz, imam li pravo zatražiti da mi isplate razliku u plaći po koeficijentu ugovora najniže stučne spreme naspram posla obavljenog u posljednjih 1,5 g, SSS i veće odgovornosti ? Da li su oni dužni platiti mi taj odrađeni rad "bez valjanog rješenja za obavljanje istog" ili će mi jednostavno reći da je moje radno mjesto po rješenju "čistačica" i da nemam pravo tražiti ništa izvan toga. Bez obzira na moj rad i zalaganje koje sam dala. Jer promjenom poslovnika planiraju nešto drugo ( gdje Ja ne spadam ) a mene su uredno iskoristili da pokrpam "rupu" u radu i za to ne biti adekvatno plaćena, do odlaska djelatnice u mirovinu sa dugotrajnog bolovanja (?) Hvala svima na odgovoru

Zaposlenika je manje od 20 jer nastoje ne doći do te brojke iz njima poznatih razloga. Osoba koja bi pravno trebala voditi brigu o takvim stvatima, prva je ta koja potiče i podržava takav režim. Da nije tako, kao pravnik bi trebao znati da se krše odredbe zakona o radu time što se neovlašteno koristi osoba za rad odgovornih poslova. Kroz natrag godinu i pol, sam pokazala i dokazala da sam sposobna za takvu vrstu posla ali njihovi planovi su drugačiji. Da bi me lakše maknuli, nalaze greške tj prikopčaju mi njihove pogreške i tako me drže na "uzici" da me lakše vrate tamo odakle su me tu, bez rješenja i bez koeficijenta , stavili. Krenula sam na bolovanje iz tog razloga jer sanjam stresne situacije i omalovažavanja i iskorištavanja. Znam dobro da niko od kolega ne bi potvrdio da se to događa jer svako čuva nečija leđa. Tako da nekakve optužbe za mobing, teško da ću dobiti ali se pitam.... Da li postoji nekakva kontrola nad institucijama koja konttolira takve poslove i kontrola da li svaki zaposlenik u skladu sa zakonom , radi posao koji mu je naveden u rješenju. Zakinuta sam i mterijalno jer plaća najniže stručne spreme i ove koju još uvijek radim, je dosta velika razlika. A odgovornost daleko veća. Zahvaljujem svim dobrim ljudima koji mi na ovom portalu , bar savjetom mogu dati malo utjehe.

Poštovani Radim u državnoj službi preko 15g. U to vrijeme sam primljena na radno mjesto spremačice, jer je tada bila situacija da sam trebala stalni posao i smatrala sam to privremenim rješenjem. U toku godina rada, završila sam 4. godinu SSS iako sam i dalje ostala raditi na tom radnom mjestu , tako što sam čekala priliku da se otvori neka druga mogućnost. Šefovi su se izmjenjivali a dolaskom svakog od njih je bivalo i omalovažavanja s njihove strane i iskorištavanja, tako što su me tjerali da radim preko svih mogućnosti, dakle, dodavali su mi poslove koje je teško bilo odraditi, ali sam šutila i radila. Optuživalo me se za neke troškove telefonskih računa za koje sam dokazivala da nisam napravila ali za To mi se nikada niko nije ispričao, iako sam se teško nosila sa optužbama. Bila sam mlađa pa sam, vjerojatno mogla bolje podnositi takav pritisak. U zadnjih 1,5 g kolegica službenica je otišla na bolovanje. Novi šef ( znajući da ona neće više dolaziti natrag na posao, zbog težine bolesti), usmeno me obavijestio da ću otići raditi na njezino mjesto do povratka s bolovanja. Napominjem. Bez službenog naloga. Prihvatila sam to kao priliku da ću njezinim odlaskom , konačno, dobiti priliku. Dakle. Bez službenog naloga. Bez da me se uvede u posao. Bez edukacije. Bez nadzora. Bez mentora. Bez pitanja kako se snalazim. Bez pitanja trebam li nekog da mi pokaže. Apsolutno ništa. Od prvog dana na tom radnom mjestu me se prozivalo za svaku pogrešku ( a bila je samo jedna i na osnovi samo te jedne su mi "kačili" svaku iduću) pa čak i one koje su oni napravili. Bez da me se i jednom pozvalo na radni sastanak sa kolegama da se na istom uputim u tjedan koji donosi promjene u radu a koje se direktno odnose na mene jer radim sa dokumentima i sa strankama koji prvi i zadnji dođu u moje ruke. Na pauzu odlazim kada se svi vrate pa makar to bilo i sat vremena kasnije. Ako se ne javim na telefon istog sekunda, proziva me se gdje sam i zašto se ne javim.... U zadnje vrijeme naslućujem da će se za to radno mjesto namjeniti nekome mlađem ( pa možda i nekome ko je po nekoj rodbinskoj liniji ) i s toga mi se još više podmeću situacije za koje me se optužuje da sam kriva a da me se za istu niti ne pita šta se i kako dogodilo. Vikanje i izderavanje na mene nekih radnih kolega pa i šefa je redovito ako imaju neke vlastite frustracije i " istresu " sve na mene. Plaća i rješenje su mi i dalje, nakon toliko vremena najniže stručne spreme. Službenih ovlasti na papiru nemam a svoj potpis stavljam na svaki važni dio , kao i službene pečate nad kojima nisam imala nikada nadzor a ni mentora. Sada se cijela ta situacija odrazila na moje zdravstveno stanje i teško se nosim sa takvim pritiskom, vikanjem, optužbama, omalovažavanjem, diskriminacijom, stavljanje u moja usta ono što nisam rekla ili napravila..... znajući da su svi povezani i da nemaš kome od njih reći koliko mi je teško sve to što mi rade i da nisu pravedni. Zamolila sam nadređene da mi kažu kakve su moje šanse na tom radnom mjestu i u budućnosti. Vrijeme mi prolazi a ponos mi ne dozvoljava da nakon tako dugo vremena iskorištavanja, da me vrate na čišćenje , čime mi uvijek prijete ako tražim neka svoja prava. Oglušuju se i ne žele mi na pismeno ništa dati, kao niti usmeno mi reći ( makar to bilo " ne zadovoljavaš naše kriterije, nađi nešto drugo ili Mi vidimo da se trudiš i da daješ sve od sebe, dat će mo ti priliku da budeš dio ovog tima u kojem si toliko godina pokazala i dokazala koliko vrijediš " ) Da li sam ja žrtva mobinga ? Šta mi je napraviti ? Molim savijet i pomoć. Zahvaljujem