Jump to content

Marygay

Korisnik
  • Broj objava

    7
  • registrirao se

  • Zadnja posjeta

Nedavni posjetitelji profila

Prikaz nedavnih posjetitelja je isključen i nije prikazan drugim korisnicima.

  1. A što je sa druga dva sredstva ovrhe? Prema obiteljskom zakonu i članku 514. postoje 3 sredstva ovrhe: 1. novčane kazne do trideset tisuća kuna 2. zatvorske kazne u trajanju od jednog dana do šest mjeseci ili 3. prisilnog oduzimanja i predaje djeteta. Predlagatelj ovrhe može predložiti i sredstvo ovrhe, a sud može prihvatiti ili samostalno odlučiti. Ako jedno sredstvo ovrhe ne uspije sud može odrediti drugo. Čini mi se da bi 30k kn kazne i 6 mjeseci zatvora bila puno učinkovitija sredstva ovrhe od prisilnog oduzimanja djeteta. Uz to u Članku 525. se spominje i protivljenje djeteta te da će se prijedlog za ovrhu odbiti ukoliko se dijete starije od 14 godina protivi ostvarivanju osobnih odnosa s roditeljem i nakon razgovora sa stručnom osobom. Ima li u praksi primjera kada se sud odlučuje za novčanu ili zatvorsku kaznu prije prisilnog oduzimanja? Mi konkretno imamo slučaj djevojčice od 15 godina koja je nekoliko puta (centar, posebna skrbnica, sud) izjavila kako želi biti više s ocem, ali je donesena privremena mjera suprotna njenim željama. Kad god želi vidjeti oca mimo vremena definiranog u mjeri majka joj se prijeti zvanjem socijalne službe. Tata je uložio žalbu na privremenu mjeru i uputio ju da se obrati pravobraniteljici za djecu, ali što ako ona ipak dođe kod nas van predviđenog vremena? Ne namjeravamo ju sprječavati niti tjerati. Hoće li ju sud s obzirom na članak 525. Obiteljskog zakona zbilja ovršiti ili će odrediti neko drugo sredstvo ovrhe?
  2. Znači privremena mjera se praktički može ukinuti ako da tužitelj povuče tužbu. Jer prema Obiteljskom zakonu Članak 534. : (4) Sud će donijeti rješenje o ukidanju privremene mjere: 1. ako stranka u roku od tri mjeseca ne pokrene postupak o odnosu koji se privremenom mjerom osigurava 2. ako se zahtjev za odlučivanje o odnosu koji se osigurava povuče ili odbaci 3. kad je postupak o odnosu koji se mjerom osigurava pravomoćno okončan. Pretpostavljam da za nas ovo više ne vrijedi jer smo uložili žalbu na privremenu mjeru i trebamo čekati odluku ili svejedno možemo odustati od spora?
  3. Koristimo pravo žalbe na privremenu mjeru koja je na snazi tek par dana. U privremenoj mjeri su dvosmisleni pa mi nije jasno do kada je na snazi. Da li je povlačenje tužbe pravomoćno okončanje parničnog postupka?
  4. Ne mogu se složiti s Vama da je povlačenje tužbe na štetu djece. Sutkinja nije uvažila dječju želju koju su iznijeli i u czss i kod posebne skrbnice, a na kraju i pred samom sutkinjom. Starija kćer je izjavila kako želi živjeti s ocem i viđati majku, dok je sin želio ostati 7/7. Svoju odluku sutkinja je u potpunosti donijela na temelju izvještaja nadzornice s kojom smo mi imali sukob zbog neprovođenja mjere nadzora sukladno pravilniku i koja nam se nakon toga zaprijetila kako će sve biti po njenom (partner je bio taj koji je tražio nadzor). Protiv iste smo podnijeli i kaznenu prijavu s puno dokaza za krivotvorenje službenog izvještaja i lažno svjedočenje. Nakon 3 mjeseca nadzora žena nikada nije upoznala stariju kćer, sina je vidjela samo u prolazu, kod nas u kući bila samo jednom kada nije bilo djece, a svjedočila je na sudu kako djeci boravak 7/7 ne odgovara, kako su tužni i povučeni, imaju problema u školi... Oni već godinu i pol dana žive naizmjenično po 7 dana kod oca i majke, prilagodili su se na takav život, pomažu u kućanskim poslovima, poslušni su i odlični učenici s pohvalama. Privremena mjera je totalno suprotna s njihovim željama, a to rezultira stalnim svađama kćeri s majkom, sin je zvao oca i plakao na telefon kako on nije želio takvu odluku. Mama i kćer su ovaj tjedan također imale dva sukoba jer je djevojčica (srednjoškolka) željela doći kod oca na sat vremena kako bi joj pomogao oko matematike, ali ju mama nije pustila, čak suprotno vrijeđala ju je i ponižavala. Nakon njenih izjava na sudu kako želi živjeti s ocem majka je prema njoj vrlo hladna, emotivno ju ucjenjuje i nabija joj osjećaj krivnje što nije baš zdravo okruženje za dijete. Također, djevojčica nam je pričala o vrlo negativnom ponašanju brata kada je kod mame koji tamo ima česte ispade bijesa, dere se na mamu, psuje, odbija spavati sam u sobi ili ostati sam u kući, a mama kupuje mir materijalnim stvarima... Ono što je nama sada bitno, ako povučemo tužbu da li staje cijeli postupak razvoda uključujući i privremenu mjeru?
  5. U vezi sam s jednim divnim tatom koji se već više od godinu i pol dana bori za skrbništvo nad svoje dvoje djece. Napustio je bračnu zajednicu u travnju prošle godine, a 15.6.2018. je njegova supruga predala tužbu za razvod braka. Majka djece je 11.9.2018. predala zahtjev za privremenom mjerom, a moj partner već 12.9.2018. podnosi protutužbu za razvod braka i također zahtjev za privremenom mjerom. U listopadu nas majka obavještava kako je oboljela od zloćudne bolesti i moli da preuzmemo brigu o djeci. Na idućem ročištu 28.11.2018. pojavljuju se samo njeni odvjetnici, traže odgađanje idućeg ročišta na neodređeno i povlače zahtjev za privremenom mjerom. Moj partner misleći tada kako je majka (prema njenim riječima) u teškom zdravstvenom stanju također povlači svoj zahtjev za privremenom mjerom. Neko vrijeme dogovorno funkcioniraju i on joj pomaže kada god može, ali kako se njeno zdravlje poboljšava tako ponovo počinju sukobi. Majka ni sudu niti nama nikada nije dala uvid u svoju medicinsku dokumentaciju, a samo 6 mjeseci nakon njenih "strašnih i teških dijagnoza" vraća se na redovan posao. Stvari napokon počinju ići u našu korist međutim majka se pojavljuje na ročištu 13.03.2019. i povlači svoju tužbu uz napomenu sudu da odbaci i protutužbu mog partnera jer je u trenutku podnošenja njegove protutužbe izvješće o obveznom savjetovanju bilo starije od 6 mjeseci. Umjesto odbacivanja njegove protutužbe sud mu je dodijelio vremenski rok za pribaviti novo izvješće o obveznom savjetovanju. Novo izvješće o obveznom savjetovanju sastavljeno je 8.4.2019. Dva mjeseca kasnije, 14.6. i 27.6. oboje ponovo podnose svoje zahtjeve za privremenom mjerom koju sutkinja donosi tek prije 3 dana. Sutkinja je u potpunosti prihvatila majčin prijedlog privremene mjere koji je potpuno u suprotnosti sa željama djece. Djeca su vještačena od strane czzs, dala su izjavu posebnoj skrbnici, a također i izjavu na sudu u kojoj su oboje naveli kako žele nastaviti ravnomjerno viđati roditelje kao i do sada. Do sada su od prekida bračne zajednice naizmjenično bili po 7 dana kod oca i majke, izuzev ljetnih praznika kada je raspored bio nešto drukčiji ali isto ravnomjeran. Moje pitanje je ima li smisla da moj partner sada povuče svoju tužbu za razvod budući je majka svoju davno povukla i ona u ovom sporu više nije protutužiteljica već tužena? Svjesni smo da ćemo morati sve ponovo prolaziti, ali taj potez bi nam kupio nešto dodatnog vremena za novu borbu. Je li moja teorija ispravna ili nešto propuštam?
  6. Poštovani, molila bih Vas za savijet i pomoć. Studentica sam poslijediplomskog studija. Studij sam upisala 2014. godine. Na prediplomskom i diplomskom studiju sam bila jedan od najboljih studenata u generaciji, imala državnu stipendiju i bila nagrađena Dekanovom nagradom. Samostalno sam platila i završila dvije godine doktorskog studija, svaku po 15k kn. Nakon druge godine poslijediplomskog studija dogodio mi se niz nepredviđenih obiteljskih okolnosti zbog kojih nisam bila u stanju nastaviti studirati. Konkretno, u užoj obitelji smo imali slučaj samoubojstva (suprugova sestra koja je živjela s nama), dijetetu koje boluje od vrlo rijetkog sindroma uz sve zdravstvene poteškoće koje ima dijagnosticirana je i epilepsija, a zatim je uslijedio razvod i selidba u novi grad. Zbog svega navedenog fakultet mi je odobrio dvije godine mirovanja. Kroz te dvije godine, unatoč obiteljskim izazovima, nastavila sam raditi na svome studiju (znanstveni radovi, konferencije, projekti...). Ove godine sam trebala upisati nastavak studija, međutim situacija se nije popravila već pogoršala. Uz sve navedeno iz prošlosti, kod djeteta mi je pronađena anomalija luka aorte te ju ove godine čekaju dodatne teške pretrage. Nedavno je bila na svojoj redovnoj MRA/MRI i čeka nas još niz pregleda. Ja sam se u međuvremenu razvela i zbog manjka prometa ove godine bila prisiljena zatvoriti svoj obrt koji mi je bio jedini izvor prihoda. Sada sam nezaposlena, a jedini prihod su mi uzdržavanje, dječja štednja i povremeni freelance rad (rješenje o uvećanom dječjem doplatku zbog zdravstvenih poteškoća djeteta čekamo od veljače). Živimo kao podstanari i nemam mogućnosti odvojiti 15k kn za još jednu godinu. Zbog okolnosti i stresa unazad zadnjih par godina i sama sam počela osjećati zdravstvene poteškoće. Unazad godinu dana imala sam 9 cistitisa i upalu bubrega te se borim sa anemijom. Redovno mjesečno posjećujem infektologa i čekam dodatne preglede za koje sam naručena. Sve gore navedeno rezultiralo je time da nisam imala drugog izbora nego zatražiti još jednu godinu mirovanja. Prije zahtjeva za mirovanje željela sam upisati položene kolegije i dodatne ECTS bodove za izborne aktivnosti koje sam ostvarila u protekle dvije godine mirovanja. Nakon dužeg dopisivanja s upravom i prodekanom, morala sam se pozvati na sveučilišni pravilnik jer su mi tvrdili kako nemam pravo upisati išta dok sam u statusu mirovanja. Većinu informacija na dodatna pitanja su mi odbili dati prebacujući me s jednog čovjeka na drugog i zahtjevanjem da osobno dođem u referadu po informacije koje me zanimaju. Samo da napomenem da sam prije cijelog dopisivanja zapravo prvo i bila u referadi koja me uputila obratiti se njima. Kada sam uvidjela kako informacije ipak neću dobiti odlučila sam predati zahtjev za mirovanjem. Vrlo brzo održana je sjednica na kojoj je Povjerenstvo za poslijediplomske studije i doktorate odlučilo da mi odobrava prekid studija u akademskoj 2018./2019. godini. U rješenju također navode kako mogu nastaviti poslijediplomski sveučilišni studij počevši od akademske 2019./2020., a tekuću godinu ne uračunavaju u duljinu trajanja studija. Utvrdili su kako razlozi koje navodim nisu izrijekom navedeni člankom 33. stavkom 1. podstavcima 1. do 4. Pravilnika o poslijediplomskim studijima. Sukladno članku 33. stavku 1. podstavku 5. navedenog Pravilnika, Povjerenstvo je sagledavajući utvrđene okolnosti procjenjivalo opravdanost odobrenja statusa mirovanja u drugim slučajevima. S obzirom da je status mirovanja odobravan u prethodne dvije akademske godine odlučili su kao u izreci. Moja pitanja glase: 1. Imaju li pravo nametnuti mi prekid studija na osnovu mog zahtjeva za mirovanjem? 2. Ima li smisla žaliti se i na što se pozvati? 3. Ukoliko se žalim i povuku odluku o prekidu studija, mogu li predati zahtjev za upis godine iako je rok za upis u međuvremenu prošao?
  7. Poštovani, imam jedno pitanje vezano uz prisilnu naplatu uzdržavanja putem FINE. Napustila sam bračnu zajednicu u listopada 2017. i preselila s djetetom u susjedni grad udaljen 40-ak km. Od bivšeg supruga sam se razvela sporazumno u ožujku 2018. Nakon preseljenja pa sve do službenog razvoda nije želio doprinositi za uzdržavanje djeteta. Na ročištu je želio prekinuti sporazumni razvod kada mu je sutkinja željela dosuditi uzdržavanje. Kako bih smirila situaciju na sudu i što prije završila s razvodom odrekla sam se potraživanja uzdržavanja za period od listopada do ožujka, a on je prihvatio plaćati 1300kn u narednim mjesecima. Nakon razvoda uzdržavanje nije plaćao redovno, a čak mi je i jednom prilikom umanjio mjesečni iznos uzdržavanja za vrijednost dosuđene kazne koju je dobio zbog prijetnji smrću mom novom partneru. Zbog njegovog ne izvršavanja obveza te ružnog i bahatog ponašanja odlučila sam pokrenuti zahtjev za prisilnom naplatom u FINI. Zahtjev sa službenim riješenjem i klauzulom pravomoćnosti sam predala 26-7-2018, a prije desetak dana na kućnu adresu mi je stigala obavijest o vraćanju osnove za plaćanje. Kao razlog navedeno je "Nedostaje potvrda ovršnosti". Kako sam predala klauzulu otišla sam se osobno kod njih raspitati. Rekli su mi kako je zahtjev vraćen i moram platiti 20kn troškova jer sutkinja u Klauzuli pravomoćnosti/ovršnosti ispod datuma pravomoćnosti nije upisala ništa u polje datum ovršnosti. Budući da smo se mi već na ročitu odrekli prava na žalbu presuda je odmah postala i pravomoćna. Pogledala sam u sustavu e-građani i kod podataka o odluci spornog predmeta upisan je i 22-3-2018 kao datum ovršnosti. Trenutno nemam ideju što dalje činiti. Da li se žaliti sutkinji koja je donijela presudu ili FINI koja je mogla pod mojim oib-om naći sve potrebne podatke?
×
×
  • Napravi novi...

Važna informacija