Jump to content

KrunoBanana

Korisnik
  • Broj objava

    4
  • registrirao se

  • Zadnja posjeta

  1. I još dva potpitanja: Recimo, hipotetski, da se utvrdi da je bračna stečevina tužiteljičine majke 1/2 stana, s obzirom da je tužiteljičin otac nadživio njenu majku, on je uz tužiteljicu zakonski nasljednik iza tužiteljičine majke, pa mu uz njegovu polovicu stana kao bračne stečevine pripada i još i 1/4 stana, odnosno ukupno 3/4 stana, koje bi u konačnici pripalo meni, zar ne? Opet hipotetski, po istom ključu ja kao njegov davatelj uzdržavanja mogu zahtijevati da se na zemljištu, koje još uvijek glasi na tužiteljičinu majku, utvrdi bračna stečevina tužiteljičina oca u 1/2 dijela i opet da mu kao bračnom partneru pripadne 1/4 zemljišta kao nasljedstvo iza tužiteljičine majke, opet ukupno 3/4 zemljišta, koji bi opet po ugovoru o doživotnom uzdržavanju (sva pokretna i nepokretna imovina) ostali meni kao davatelju uzdržavanja? Najljepša hvala još jednom.
  2. Poštovani Matrix, najljepša Vam hvala na odgovoru. Nadam se da mi nećete zamjeriti dodatna pitanja: Izgleda da smo se trebali pozvati na članak 144. starog Zakona o nasljeđivanju (NN 52/71 i 47/78) jer je majka tužiteljice umrla 1993. godine. Tu se ne traži da posjednik ("držaoc") polaže pravo kao nasljednik. "Clanak 144. Zastara prava zahtijevati ostavinu Pravo zahtijevati ostavinu kao nasljednik ostavitelja zastaruje prema savjesnom držaocu za godinu dana od kada je nasljednik saznao za svoje pravo i za držaoca stvari ostavine, a najkasnije za deset godina racunajuci za zakonskog nasljednika od smrti ostavioceve a za oporucnog nasljednika od proglašenja oporuke. Prema nesavjesnom držatelju ovo pravo zastaruje za dvadeset godina." Prekida li se gornji zastarni rok tužbom ili otvaranjem ostavinske rasprave, ako pretpostavimo da je posjed tužiteljičinog oca, i kasnije moj bio nepošten (iako je on (umjetnik) značajno više zarađivao od tužiteljičine majke, i stan je glasio na tužiteljičinog oca, a zemlja i automobil na tužiteljičinu majku; kad je stan kupljen kćer već 10 godina nije živjela u Hrvatskoj; imali su kućnu pomoćnicu, itd.)? U odgovoru na tužbu smo naveli: "tek od 01. srpnja 1999. g. bračna stečevina se određuje tako da su bračni drugovi u jednakim dijelovima suvlasnici u braku stečene imovine, radi čega i kada bi se u predmetnom slučaju i radilo o bračnoj stečevini, tužiteljica pogrešno navodi da je njezina majka suvlasnica u 1/2 dijela." Jesmo li tako osporili ili smo morali dokazivati? Tužiteljica zapravo nije ni postavila tužbeni zahtjev za utvrđivanje bračne stečevine već tužbenim zahtjevom osporava ugovor o doživotnom uzdržavanju jer je navodno primatelj uzdržavanja ugovorom raspolagao ½ dijela imovinom koja predstavlja bračnu stečevinu tužiteljičine majke. S obzirom da mi se ugovorom o doživotnom uzdržavanju daje i sva ostala pokretna i nepokretna imovina koja se zatekne u vlasništvu primatelja uzdržavanja u trenutku njegove smrti, a iste nisu pojedinačno popisane, hoće li mi te stvari pripasti u cijelosti, ako tužiteljica ne dokaže da predstavljaju bračnu stečevinu njene majke? Unaprijed zahvaljujem na Vašem vremenu i strpljenju. Lijepi pozdrav!
  3. Pozdrav, Molim Vas savjet vezano za tužbu koja je protiv mene podignuta i kojom se želi proglasiti nevaljanim ugovor o doživotnom uzdržavanju iz 2009. godine, u kojem sam ja davatelj uzdržavanja. Uzdržavanje je prije mene davala moja majka od 1995., ali se teško razboljela i umrla prije primatelja uzdržavanja. Primatelj uzdržavanja je umro 2010. godine. Tužiteljica je kćer primatelja uzdržavanja koja od 1983. živi u inozemstvu te navodi da je primatelj uzdržavanja ugovorom raspolagao ½ dijela imovinom koja predstavlja bračnu stečevinu tužiteljičine majke koja je umrla 1993. godine. Tužiteljica je ostavinski postupak iza svoje majke pokrenula tek 2010., i to nakon što je pokrenut ostavinski postupak iza primatelja uzdržavanja tj. oca tužiteljice i nakon što sam ja vlasništvo upisala u zemljišne knjige. Ostavinski postupak iza majke tužiteljice je u prekidu do okončanja ostavinskog postupka iza primatelja uzdržavanja tj. oca tužiteljice. U postupku smo se pozvali na zastaru prava zahtjeva za ostavinu (članak 138. Zakona o nasljeđivanju) što je sutkinja odbila (?!). Razumijem da pravo na diobu bračne stečevine nema zastaru, ali ona je kćer, pa mislim da je to za nju ostavina. Imovina je bila u posjedu primatelja uzdržavanja tj. oca tužiteljice do smrti, pa smo se pozvali i na njegovu dosjelost. Pozvali smo se i na načelo povjerenja u zemljišne knjige jer je samo primatelj uzdržavanja bio upisan kao vlasnik 1/1, a ja sam se upisala kao vlasnik prije nego je tužiteljica otvorila ostavinski postupak iza svoje majke. Jesmo li mogli učiniti još nešto jer je sutkinja spomenula da bi priznala bračnu stečevinu? Napominjem da bračna stečevina nije utvrđivana, a i da je utvrđivana ne bi iznosila točno ½ dijela jer bi se morala utvrđivati prema starom Zakonu o braku i porodičnim odnosima (brak je prestao smrću tužiteljičine majke). Osim nekretnina koje su u ugovoru definirane (opis, čestice), ugovoreno je da će mi primatelj uzdržavanja dati i svu ostalu pokretnu i nepokretnu imovinu koja se zatekne u vlasništvu primatelja uzdržavanja u trenutku njegove smrti. Što će biti s tim s obzirom da nije pojedinačno popisano u ugovoru (npr. Rješenje o nasljeđivanju iza svoga ujaka dobio je nakon potpisivanja ugovora o doživotnom uzdržavanju)? Unaprijed zahvaljujem na pomoći. Lijepi pozdrav!
  4. Oporuka i uračunavanje dara

    Pozdrav, molim savjet. Teta naše pokojne majke umrla je u dubokoj starosti bez potomaka i bračnog druga. Njezini jedini nasljednici su potomci njezine pokojne sestre (naše bake). Pokojnica je prije par godina sastavila oporuku kojom većinu svojih nekretnina ostavlja poimence djeci svoje sestre (5 nasljednika), dok je mog brata i mene kao unuke svoje sestre izostavila (naša majka bi bila 6. nasljednik, ali je na žalost umrla prije). Te su nekretnine imenovani potomci i ranije koristili temeljem njenog neformalnog dara/ustupa, a s kojim se nisu svi nasljednici usuglasili. U oporuci navedene nekretnine nisu identificirane kao katastarske čestice već samo opisno. S obzirom da je iza pokojnice ostao manji dio imovine kojim nije oporučno raspolagala, mogu li ja zahtijevati uračunavanje u nasljedne dijelove ostalih nasljednika vrijednosti njima oporučno ostavljenih nekretnina kako bi moj udio u preostaloj imovini (koja nije obuhvaćena oporukom) bio veći, odnosno smatra li se oporučno nasljeđena imovina onim što je dobiveno "na dar od ostavitelja na bilo koji način" u smislu članka 89. Zakona o nasljeđivanju? Brat će svoj nasljedni dio ovjerenom nasljedničkom izjavom ustupiti meni. Ako takav zahtjev za uračunavanje darova ima smisla može li on biti sastavnim dijelom izjave o prihvaćanju nasljedstva (npr. "Zahtjev za uračunavanje darova i izjava o prihvaćanju nasljedstva")? Znači li takav zahtjev automatsko upućivanje u parnicu ili je teoretski moguće da na ostavinskoj raspravi sunasljednici prihvate takvu podjelu preostale imovine a ja se recimo zauzvrat usuglasim s identifikacijom njihovih nekretnina iz oporuke? Unaprijed zahvaljujem na odgovorima!
×